Izgradnjom autoceste i tunela Sv. Ilija, Zabiokovlje postaje sve traženije turističko utočište brojnih poslovnih ljudi i općenito pojedinaca željnih kvalitetnog odmora u zavjetrini Biokovskog masiva.
Zagvozd je jedna od tih primamljivih meka mira i tišine, u čijim se gudurama i stijenama poput svrdla "usidrilo" desetak stambenih objekata, uglavnom prekograničnih susjeda koji očito u tom mjestu iza planine vide nešto što drugima nije baš posve jasno.
Samo u zadnje tri godine zaseok Alagići na južnim obroncima Orljače, s predivnim pogledom na Biokovo, postao je mjesto okupljanja domaće i "inozemne" elite. Od korone naovamo izgrađeno je ili će se uskoro graditi desetak reprezentativnih objekata čija je budućnost definitivno zajamčena.
Jedan od zadnjih kupaca je i kontroverzni biznismen iz susjedne BiH Jozo Ivanković Lijanović, odnosno njegov sin Željko koji uskoro, prema dostupnoj građevinskoj dozvoli, na nekih tisuću i pol četvornih metara namjerava graditi dvojni stambeni objekt.
On je tek jedan u nizu s bosanskohercegovačkim korijenima koji u Zagvozdu vide svoju perspektivu, pogotovo nakon izgradnje tunelske cijevi prema Makarskoj rivijeri, što je definitivno bio okidač za brži stambeni razvoj mjesta, danas glavnog prometnog sjecišta prema unutrašnjosti zemlje i dalje prema BiH i obrnuto prema moru.
Možda podjednako u Zagvozd ulažu i Makarani, Baškovođani i Breljani, čije kuće za odmor također niču kao gljive poslije kiše.
- Pogotovo u koroni, kada je krenula nekakva ekspanzija potražnje nekretnina i gradnje stambenih objekata u našem mjestu. Radi se isključivo o domaćim ljudima koji su obnovili i na taj način dodatno oplemenili djedovinu i krenuli s nekakvim vidom rentanja. Tako da danas na području naše općine imamo sedamdesetak kuća za odmor. U toj je brojci i desetak izgrađenih objekata ljudi s Makarske rivijere i susjedne Hercegovine.
Očito je zašto su izabrali Zagvozd gledamo li to s aspekta autoceste i tunela Sv. Ilija, odnosno blizine prema moru i unutrašnjosti. Osim toga, ovaj nebrušeni biser definitivno pruža i sve ostale blagodati za jedan kvalitetan život - tvrdi Miro Gaće, načelnik općine Zagvozd, ponosan turističkim dostignućima mjesta za čijim je kormilom. I paralelno u strahu od moguće degradacije prostora, mimo regula i pravila.
Smatra da tako što ide ukorak sa stambenim razvojem mjesta. U skladu s tim upravo je u tijeku provedba izmjene i dopune prostornog plana.
- Definitivno da ima potražnje za nekretninama. Telefoni u uredu stalno zvone, međutim, općina nema vlastitog zemljišta. Onda se okreću privatnim vlasnicima. Znači, nešto se događa. Iako bismo mi najviše voljeli da u tim kućama čujemo dječji plač tijekom cijele godine, a ne samo ljeti. Da imamo povratak obitelji u mjesto u kojem je cijena nekretnina otišla u nebo. Zemljišta izvan centra se kreću od sedamdeset, osamdeset eura, dok u samom Zagvozdu ne možete kupiti kvadrat zemljišta ispod sto eura. Takoreći do jučer je tako što bilo nezamislivo - smatra načelnik.
Da na načelnikove demografske vapaje Zagvožđani nisu ostali gluhi, govori podatak da općina uskoro mora graditi novi dječji vrtić. Onaj u sastavu osnovne škole očito prostorno nije dovoljan za prihvat svih mališana čiji je broj u uzlaznoj putanji. Pa tako razmatraju gradnju novog, sa znatno većim gabaritima i bogatijim sadržajima.
Sve su to pokazatelji ili prvi vjesnici pozitivnih demografskih kretanja.
U Alagićima je tako što, nažalost, daleko od želja prvog čovjeka njihove općine. Tek dvoje ili troje stalnih stanovnika ni izdaleka nije približno brojci u odnosu na broj novoizgrađenih kuća u kojima se odmaraju i naši nogometni reprezentativci.
- Da nas je više bilo bi dobro - smatra Boro Alagić, dočekujući nas ispred svoje kuće za odmor.
- Krenuli smo s namjerom da nakon splitske epizode nastavimo tu živjeti. Onda malo-pomalo, na nagovor djece, počeli smo s rentanjem. U međuvremenu su u selo došli Makarani, Breljani, Imoćani, evo na koncu i Hercegovci - aludira Alagić na Lijanoviće i zagvoškog zeta, također prekograničnih korijena. Mišljenja je da su postali okosnica turizma u Zagvozdu, čija je turistička budućnost zajamčena, gledano sa strane "prpošnosti" objekata i brojnosti zlatnožutih zvjezdica.
Njegova susjeda Vesna Alagić, jedna od tih malobrojnih stanovnika, kaže da je selo izgubilo draž. Mada je prodala tih cca tisuću i pol četvornih metara Lijanovićima koji su sasvim slučajno došli u selo, očito preko nekih poznanstava, više bi voljela da je selo napučenije.
Ovako samo u tih nekoliko ljetnih mjeseci mjesto živne, a u ostalom dijelu godine jednako je žustro. Samo sada njihov kamenjar grickaju bageri, miješalice i građevinski radnici. Drugi problem je neodgovarajuća infrastruktura koja je već sada probila sve gabarite. Širenjem građevinskog, odnosno stambenog prostora tako što bi trebale pratiti i odgovarajuće ceste, elektrifikacija i ostala potrebna infrastruktura.
Takva se slika slaže i u ostalim zagvoškim zaseocima. Gradi se istočno u Biokovskom Selu, podno Parka prirode Biokovo i zapadnije prema Šestanovcu. Južno je Rastovac, nedaleko od sjevernog portala tunela Sv. Ilija, koji sa svojim golemim uređenim katnicama i olimpijskim bazenima više sliči na jedno urbano predgrađe kakvog velikog grada nego na dio zagvoške općine, a danas predgrađa Baške Vode.
Valjda je sve to na tragu želje Ministarstva turizma o ujednačenosti razvoja i interakcije obalnih i kontinentalnih ruralnih destinacija kako bi se umanjile razvojne nejednakosti s obzirom na prostorne karakteristike. Oni u našoj Zagori, turističkom Eldoradu, kako se još vole zvati, definitivno imaju svoje karakteristike jer osim mira i tišine i blizine jadranskih plaža, valjda se tim biranim gostima može pružiti znatno više.
Samo ostaje pitanje - ima li druga strana volje za promocijom svoga kraja ili sve prepuštaju stihiji? Ili što bi rekli naši ljudi, "dok dur-dur".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....