Kada se zbroje rezultati skorog popisa stanovništva za područje Dalmatinske zagore, počet će javno naricanje zbog demografske devastacije toga područja. Kladili bismo se da će najglasniji biti upravo oni koji su najviše likovali kada se u vrijeme transformacije Hrvatske iz socijalizma u kapitalizam redom uništavalo gospodarstvo kroz dobro poznatu pretvorbu i privatizaciju. Odabrani grabežljivci pohitali su postati kapitalistima preuzimajući nekretnine i materijalna sredstva poduzeća u vrijeme dok je najveći broj njihovih zaposlenika bio na bojišnicama, u postrojbama Hrvatske vojske.
Kada su se nekadašnji radnici razvojačili, spoznali su da su "njihova" poduzeća postala privatna, a oni u njima prekobrojni. Novi vlasnik šepurio se u svojoj ulozi ne shvaćajući da zgrade i postrojenja bez ljudi nemaju nikakvo značenje ni vrijednost. Pa je počelo urušavanje i gašenje poduzeća koja su razvijana desetljećima. Sve se, dakako, pravdalo floskulama kako su poduzeća morala propasti jer su bila zasnovana na neodrživom komunističkom i planskom gospodarstvu. Slovenija je primjer da se tako nije trebalo niti smjelo. I ne samo Slovenija.
U tom rušilačkom domino-efektu ugašena radna mjesta supstituirala su se državnom politikom kupovanja socijalnog mira kroz masovna umirovljenja, čije posljedice već desetljećima na svojim leđima osjećaju redom siromašni umirovljenici i radnici koji u mirovinske fondove uplaćuju previše, a opet nedovoljno za mirovine od kojih bi njihovi korisnici dostojanstveno živjeli. Druga, dugoročno još gora posljedica je masovno iseljavanje mladosti, intelektualno i biološki najpotentijeg dijela svakoga društva. Uvodno spomenuti popis stanovništva vjerojatno će pokazati daljnju demografsku devastaciju u cetinskom kraju, na prostoru od 1077 kilometara kvadratnih, koji je kao cjelina do 1993. godine bio znan kao općina Sinj, a danas su na tom prostoru gradovi Sinj, Trilj i Vrlika i općine Dicmo, Hrvace i Otok.
Po popisu iz 1991. godine,na tom prostoru živjelo je 60.210 stanovnika. Posljednjih popis, prije 10 godina, sveo je stanovništvo na tom prostoru na brojku od 48.300. Koliko će ih biti evidentirano ove godine? Sigurno još manje. Kakva bi tek bila demografska pustoš da sinjski kraj nije u bliskom susjedstvu Splita? Zahvaljujući postojećoj, još 1963. godine izgrađenoj cesti, koja se na potezu od Sinja do Križica nije bitno promijenila, svakoga dana na posao u Split i njegovo okruženje i natrag putuje oko šest tisuća Sinjana i Cetinjana. Da nije toga, velik dio njih danas bi s obiteljima bio u zapadnoeuropskim zemljama. Zbog svega toga valja opet, i opet, podsjetiti da je na području bivše općine Sinj bilo zaposleno oko 12 tisuća radnika, od kojih više od 8 tisuća u gospodarstvu, a ostali u društvenim djelatnostima.
Njima je trebalo pribrojiti još oko tri tisuće zaposlenika u splitsko-solinskom bazenu, koji su na posao i s posla putovali svakodnevno. Sinjani i Cetinjani radili su i ostvarivali dohotke u poduzećima: "Dalmatinka" (2650 radnika), "Cetinka" (1100), IGRO "Sinj" (450), "Autoprijevoz" (500), "Konkurent" (400), "Sinjanka" (330), "Naprijed" (300), "Vještić Gora" (180), HURO "Čilaš"(150), "Ciglana" (110), "Termofriz" (150), "Trnovača" (130), "Cetina" (130), PZ "Trilj" (70), "Svilaja" - "Dalma" Vrlika (70), "Zanatlija" (40), "Trgosirovina" (25)... Posebna su priča HEP-ova poduzeća, od kojih su na području bivše općine Sinj tada i danas HE "Orlovac", HE "Peruća", HE "Đale" i pogon "Elektrodalmacije". Jedina je razlika što im je broj zaposlenih smanjen, nekima i za nekoliko puta. I dok su se u Sinju radna mjesta gasila, ona su, zahvaljujući centralizaciji države, bujala u Splitu i još više u Zagrebu.
Od navedenih poduzeća danas su u životu "Naprijed" kao najveća proizvodna tvrtka u privatnom vlasništvu s oko 100 zaposlenih, "Cetina" sa 70-ak zaposlenika, a od "Vještić Gore" nastale su komunalne tvrtke "Vodovod i odvodnja Cetinske krajine" s oko 90 zaposlenika i "Čistoća Cetinske krajine" s oko 70 zaposlenih. "Konkurent" se utopio u "Konzum", s tim da je nekadašnja novoizgrađena industrijska pekarna ugašena. Od novih poslovnih subjekata najvidljivija su tri velika prodajna centra, "Kaufland", "Lidl" i "Tommy".
Gospodarska zona Kukuzovac, koju su lokalni političari najavljivali kao buduću "tvornicu" novih radnih mjesta, postala je debeli promašaj koji nitko ne želi prisvojiti, ali ni objasniti kakvi su efekti dosadašnjih ulaganja više od 80 milijuna kuna u tekućim iznosima. Sve ovo je tužna priča iz Sinja i cetinskog kraja. Ona je još jednom ispričana da bi se podsjetilo na pogreške koje su proizvele najveću štetu kroz demografsko pustošenje. A sve da se, napokon, razvoju pristupi na drukčiji način, da se mladim Sinjanima i Cetinjanima osigura savijanje životnoga gnijezda u rodnom kraju, koji svoj puni smisao ima tek s njima i cikom njihove razigrane djece.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....