1. PRVI DAN DRŽAVNOSTI S EUROM
Prvi je ovo Dan državnosti bez kune od 1994. godine, kad je kuna uvedena, i to baš na Dan državnosti, a pozdravili smo se s njom na početku ove godine jer nam je euro postao službena valuta. Dok ove godine još nosimo kune na zamjenu za euro, vrijedi se sjetiti da starijima promjena valute nije nepoznanica.
Prije kune, u Hrvatskoj je do kraja 1991. valuta bila jugoslavenski dinar, a od 1992. bio je to hrvatski dinar, kao prijelazna i privremena valuta.
Zbog goleme inflacije, hrvatski je dinar, umjesto središnje banke, izdavalo Ministarstvo financija, a kovanica uopće nije bilo. Stabilizacijskim programom i stvaranjem međunarodnih pričuva osigurani su preduvjeti za uvođenje kune. Iz Hrvatske narodne banke kažu da su u proteklih 30 godina tiskali više od 1,5 milijardi novčanica vrijednosti preko 186 milijardi kuna, a iskovano je 2,8 milijardi kovanica vrijednih 1,9 milijardi kuna.
2. U RALJAMA INFLACIJE
Inflacija je bila problem prvih godina samostalnosti, a nakon dugogodišnjeg kakvog-takvog mira i nježnog rasta cijena, Hrvatska se opet bori s inflacijom, koja je prošle godine iznosila 10,8 posto. I to je jedina poveznica s ranim devedesetim godinama prošlog stoljeća, jer danas je inflacija problem s kojim se nose mnoge zemlje svijeta, nakon kriza, pandemije, poskupljenja energenata i ruske agresije na Ukrajinu, a ondašnja je inflacija bila jugoslavenski problem iz osamdesetih godina prošlog stoljeća koji se prelio na Hrvatsku.
Tako je Hrvatska u 1991. imala godišnju stopu inflacije od 149 posto. Mjesečna stopa inflacije rasla je gotovo neprekidno i u drugoj je polovini 1992. prešla 30 posto.
Na početku devedesetih godina realne plaće u Hrvatskoj snažno su pale i u 1992. godini taj je pad iznosio čak 43,5 posto, ali ekonomski stručnjaci upozoravaju na to da tu brojku treba uzeti s oprezom zbog veoma visoke inflacije, jednako kao i podatak o rastu plaća u 1995. zbog promjene definicije neto plaće.
Tako je 1990. prosječna plaća iznosila 680 njemačkih maraka, u 1991. je pala na 519 maraka, a u 1992. na 194 maraka. Tek su se 1997. godine plaće vratile na razinu onih iz 1990. godine. Ljudi su tih godina plaće mijenjali na crnom tržištu za njemačke marke da bi sačuvali vrijednost novca, cijene su divljale pa su mnogi zore provodili u redovima za jeftiniji crni kruh. Stabilizacijski program koji je Hrvatska počela provoditi u listopadu 1993. bio je uspješan, inflacija je obuzdana, a u međuvremenu je uvedena kuna, koja je krajem svibnja 1995. postala valuta s punom vanjskom konvertibilnošću.
3. SVE NAS MANJE IMA: NA PUTU U 19. STOLJEĆE
Hrvatska je 1991. imala 4,78 milijuna stanovnika, a sredinom prošle godine, prema procjenama Državnog zavoda za statistiku, 3,85 milijuna.
Dan državnosti ove godine dočekujemo s 900 tisuća stanovnika manje nego što smo ih imali 1991. godine, a nastavi li broj stanovnika padati takvom brzinom, iduća tri desetljeća taman ćemo se vratiti u 19. stoljeće.
Na popisu stanovništva iz 1890. Hrvatska je imala 2,85 milijuna stanovnika, a 1900. je preskočila tri milijuna, da bi 1961. godine, nakon dva svjetska rata, premašila četiri milijuna stanovnika, čiji se broj popeo na 4,16 milijuna. Danas je Hrvatska brojem stanovnika pala na razine iz vremena prije Drugog svjetskog rata.
4. MANJE ZAPOSLENIH, VIŠE UMIROVLJENIKA
Danas imamo pola milijuna umirovljenika više nego 1991. godine i 218 tisuća manje onih koji uplaćuju mirovinske doprinose. Još 1991. imali smo 1,84 milijuna ljudi koji su plaćali mirovinsko osiguranje, a danas ih je 1,62 milijuna. Umirovljenika je prije 32 godine bilo 719.868, a danas ih je 1,23 milijuna.
Tada je na jednog umirovljenika bilo 2,56 zaposlenih, a danas ih je 1,32. Pogoršanje omjera zaposlenih i umirovljenika počeo je ranije, još 1980. u Hrvatskoj su bila 4,04 zaposlena na svakog umirovljenika, da bi se 1990. omjer smanjio na tri zaposlena na jednog umirovljenika. Nezaposlenih je 1991. bilo 253.700, a u travnju ove godine 105.350.
5. BDP RASTE, DRUGIMA I VIŠE
Bruto domaći proizvod (BDP) u 1991. bio nam je 119 milijardi kuna, a krajem prošle godine bio je 507,7 milijardi kuna. Ili, s 15,8 milijardi eura skočio je na 67,39 milijardi eura, koliko su vrijedila sva dobra i usluge proizvedeni prošle godine.
Tako nam je BDP jači četiri puta, ali nije to neki razlog za veselje zna li se da su ostale tranzicijske zemlje bile uspješnije i da nam to i nije donijelo osobiti napredak u odnosu na zemlje s kojima se možemo uspoređivati.
Iz Hrvatske gospodarske komore bili su nam kazali da nema usporedivih statistika za razdoblje od osamostaljenja Hrvatske te, prema dostupnim podacima o stopama rasta BDP-a, njegova je realna vrijednost u 2016. bila oko 10 posto veća nego 1990. godine.
6. PRORAČUN I POREZI: PUNI SE I TROŠI JUNAČKI
Prihodi proračuna konsolidirane opće države, u koju ulaze sve razine vlasti, središnja, one lokalne gradova, općina i županija te fondovi socijalne solidarnosti, još 1995. godine bili su devet milijardi eura, a lani je proračun uprihodio 30,5 milijardi eura.
Od te mase prije nepuna tri desetljeća središnja je država bila uprihodila šest milijardi eura, a njezin je lanjski dio kolača 19 milijardi eura. Od 1995. do kraja prošle godine svota ubranih poreza narasla je s 3,9 milijardi eura na 17 milijardi eura, a doprinosa s 2,4 milijarde eura na 7,3 milijarde eura. Nisu mirovale ni naknade zaposlenima što se isplaćuju iz svih proračuna, pa su narasle pet milijardi eura, s 2,6 milijardi eura na 7,6 milijardi eura.
7. LJUBAV PREMA DUGU
Dugove smo podignuli znatno više nego BDP. Primjerice, 1993. inozemni dug iznosio je 2,6 milijardi dolara i bio je 24 posto BDP-a, dok je krajem prošle godine inozemni dug iznosio 49,5 milijardi eura, 73,5 posto BDP-a.
Uoči raspada, Jugoslavija je dugovala 22 milijarde dolara, no kompletni jugoslavenski dug bio je državni dug jer nije bilo privatnog sektora.
Hrvatske milijarde eura inozemnog duga su dugovi svih sektora u zemlji, u čemu je inozemni dug svih razina države težio 14,9 milijardi eura krajem prošle godine, dok je, primjerice, krajem 1995. iznosio 1,3 milijarde eura i od onda je porastao za gotovo 12 puta.
8. TURIZAM
Turizam 1991. i danas nemaju nikakve veze jer je te ratne godine bilo svega dva milijuna dolazaka i 10 milijuna noćenja. Oni koji su ljetovali ranih devedesetih u Hrvatskoj znaju da je tada na najpoznatijim plažama čovjek mogao birati gdje će se kupati, a nije bila rijetkost da se bez problema nađe posve pusta plaža u Brelima...
Lani je Hrvatska imala 17,7 milijuna domaćih i stranih gostiju i 90 milijuna noćenja. Najbolje je prijeratne rezultate imala 1987., kad je imala 10,5 milijuna dolazaka turista i 68 milijuna noćenja te najveći broj stranih gostiju, njih 8,75 milijuna.
Tek je 2010. broj stranih turista u zemlji dosegnuo i premašio taj rezultat, dok je 2015. nadmašen broj rekordnih noćenja iz osamdesetih godina prošlog stoljeća.
9. ZAOSTAJANJE
Hrvatska je 1995. imala 3790 eura BDP-a po stanovniku, a lani 17.240 eura. Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća od Hrvatske su tako bile slabije Bugarska, Slovačka, Rumunjska, Letonija, Litva, Estonija i Mađarska, a lani su manji BDP po stanovniku imale samo Bugarska i Rumunjska.
Kad se standardom kupovne moći mjeri BDP po stanovniku i njegova razina u odnosu na europski prosjek, onda je Hrvatska s 45 posto europskog standarda iz 1995. godine skočila na lanjskih 73 posto BDP-a po stanovniku po standardu kupovne moći. No i dalje je među najlošijim zemljama Europske unije i od nje su slabije Bugarska, Slovačka i Grčka.
Hrvatska je danas ondje gdje je Slovenija već bila ranih devedesetih godina prošlog stoljeća, a ta je susjedna zemlja već 1995. imala 77 posto BDP-a po stanovniku mjerenih standardom kupovne moći, Češka je tada imala 78 posto standarda od prosječnog u Europskoj uniji.
Danas za Slovenijom zaostajemo 16 godina, za Irskom i Italijom 27 godina, više od 34 godine zaostajemo za Njemačkom i Francuskom...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....