Da, zbilja je apsurdno da za neke pretendente na Banovinu niste ni čuli dok nisu objavili svoje gradonačelničke kandidature. Ili dok se nisu pojavili u "Otvorenom" HTV-a.
Da, poprilično je otužno slušati neke kandidate koji zvuče kao loše ispričani vic, i to onaj kojeg smo već čuli pred neke ranije, bilo lokalne ili parlamentarne, izbore.
Ali, boljih kandidata od ovih 11 čija se imena vrte u javnosti, očito nema. Jednu ili jednoga od njih na kraju ćete ipak, vjerujem, zaokružiti. Možda najmanje lošeg? Onog tko jamči kakvo takvo funkcioniranje grada? Ili možda nekog od izazivača koji bi mogli prodrmati Banovinu i ugroziti neke uhodane posliće i "dealove", ali suštinski ne bi mogli puno toga učiniti jer će teško, zapravo nikako, do većine u Gradskom vijeću...
Negativna selekcija u tzv. velikim strankama učinila je svoje, pa tako mnogi znaju malo o, primjerice, HDZ-ovom kandidatu Vici Mihanoviću, ili gotovo ništa o SDP-ovom Anti Franiću. Još ama baš nikog nisam čuo da razglaba o njihovim programima, jer je prva asocijacija na spomen njihovih imena još uvijek: A tko je taj, čime se on ono bavi?
I dok su jedni još uvijek – a izborni svibanj i nije tako daleko! - medijski nevidljivi, Željka Keruma, primjerice, svi znaju. Kao i njegovu "kolegicu sestru". Ali u ovom slučaju, upravo bi to mogla biti i činjenica koja jamči – novi izborni neuspjeh.
Tzv. manje stranke tradicionalno imaju problem kadrovskog siromaštva. HSS zato vjerojatno i računa da sa Sinišom Vucom, jezičavim estradnjakom koji (a ovo mu nije prvi put!) igra na kartu antipolitičara i "čovjeka iz naroda", zapravo nema što izgubiti.
Tu je i nekoliko solo-igrača ili onih koji se barem tako predstavljaju, ali su bez prave logistike i sljedbe koja bi im jamčila realne izglede za bilo kakvu senzaciju, da ne govorim o ulasku u drugi krug. Mogu oni najavljivati ostalim kandidatima "pakao na sučeljavanjima", ali realno, takve bi priče mogle ostati u predvidivim okvirima – više lajkova na društvenim mrežama nego glasova na biralištima...
Tako bi, recimo, aktivist Bojan Ivošević u najboljem slučaju mogao postati tek novi, danas kao političar potpuno irelevantni Dragan Markovina. Ili, po rezultatu, možda tek novi Goran Jugović.
SDP-ov Franić ima zadatak prije svega artikulirati svoj politički glas, a onda i nadmašiti rezultat gotovo zaboravljene Aide Batarelo, koja je u prvom krugu 2017. osvojila 7,13 posto glasova.
Ivica Puljak će, nakon raskola u Pametnom, teško ponoviti uspjeh svoje prethodnice, ujedno i supruge Marijane Puljak, koja je prije četiri godine dobila čak 20,54 posto glasova Splićana koji su izišli na lokalne izbore i završila kao treća opcija...
I tako, netko bi kroz predstojeće izbore oživio posrnulu gradsku organizaciju stranke, netko vlastite poslove iliti karijeru, netko možda sanja o rješenju stambenog pitanja... A svi oni govore o nekom boljem Splitu koji je, jasno, moguć samo ako zaokružite – baš nju ili njega.
E sad, na tom je putu preostala još samo jedna "sitnica" – uvjeriti i birače da u sve to povjeruju! Pogotovo one koji i inače baš ne izlaze na lokalne izbore, ili su recimo na njih izišli samo da pokažu - svoj prezir prema kandidatima.
Upravo iz tog razloga, važno je podsjetiti na jedan indikativan aspekt prethodnih lokalnih izbora u Splitu, kada je u drugom krugu izbora za gradonačelnika, u kojem su sudjelovali današnji poteštat Andro Krstulović Opara i Željko Kerum, bilo čak 9,46 posto – nevažećih listića.
Unatoč tijesnoj utrci (Opara je na kraju osvojio 46,19 posto, a pobjednik prvog kruga Kerum 44,3 posto glasova), čak 5451 listić je bio ili precrtan ili išaran, odnosno "poništen" različitim porukama, odnosno, izrazima nezadovoljstva ili uvredama upućenim jednom ili obojici kandidata. Gotovo 10 posto svih glasova u drugom krugu, što će reći svaki deseti listić, zapravo je te 2017. svjedočilo o razmjerima građanskog nezadovoljstva, odnosno o jačanju udjela prosvjednih birača u Splitu.
Pritom treba istaknuti da je taj postotak nevažećih listića u drugom krugu bio osjetno veći od udjela poništenih listića u drugim jedinicama lokalne samouprave, jer je on u prosjeku ostao ispod 3 posto. Dakle, na tri puta manjoj razini nego u Splitu!
U prvom krugu izbora za gradonačelnika Splita, radilo se o "prihvatljivih" 2,26 posto (ili točno 1610) nevažećih listića, dok je na izborima za splitsko Gradsko vijeće, usporedbe radi, evidentirano 2,34 posto nevažećih listića. Kod izbora župana Splitsko-dalmatinske županije bilo je 3,79 posto nevažećih u prvom i 3,84 posto u drugom krugu...
Inače, gradonačelnik Splita prije četiri godine je biran uz izlaznost od 45,51 posto (68.865 birača koji su izišli na birališta) u prvom te 38,07 posto (57.681 birač) u drugom krugu.
Dakle, prava bitka za povjerenje birača u Splitu tek predstoji: stranačka će se baza, u to ne treba sumnjati, mobilizirati i odraditi svoje (na to računaju i u HDZ-u i u SDP-u, kao strankama s najbrojnijim članstvom), ali očito je da postoji potencijal glasova koji se tek može "osvojiti".
Ali, kandidati pritom trebaju znati: apatične i prosvjedne birače nećete pridobiti ni birokratski sročenim i loše pročitanim serijama obećanja koje kao da smo već negdje čuli (za čiju realizaciju ne bi bila dovoljna ni dva mandata!), a ni jeftinim populističkim trikovima. Kao niti samo uz pomoć udžbeničkih PR taktika...
Morat ćete se, kako da kažem, ipak malo više potruditi. Izlaznost birača i postotak prosvjednih listića je nešto na što imate vremena utjecati. Hic Rhodus, hic salta!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....