‘U košnicama leži bogatstvo‘: pčelari bi poticaje kao u poljoprivredi i stočarstvu

Skupljanje pčelinjeg otrova "apitoksina" je budućnost pčelarstva. Djelatnost je to koja se uz proizvodnju propolisa, matične mliječi, voska izravno naslanja na proizvodnju meda, koja posljednjih godina, što zbog vremenskim (ne) prilika, a što zbog uvoza jeftinog meda čak iz daleke Kine, i nije tako profitabilna. Međutim proizvodnja apitoksina zahtijeva dodatna ulaganja i po nekoliko desetaka tisuća kuna u specijaliziranu opremu, pa se pčelari teško odlučuju za ovakvu pomalo neobičnu proizvodnju.

Proizvodnja apitoksina već je razvijena u susjedstvu, Srbiji i BiH, a prema pisanju tamošnjih medija kilogram apitoksina pčelari američkim farmaceutskim tvrtkama prodaju za dvadesetak tisuća eura. Riječ je o minimalnim količinama jer da bi se proizveo kilogram apitoksina moraju raditi pčelinje zajednice u 200 košnica. Prvi se ovom djelatnosti počeo baviti Željko Tomas u okviru braniteljske zadruge "Pauk – Čeka" u Imotskom.

– No ova je godina za pčelare bila iznimno loša. Kišno proljeće pa zatim ljetne vrućine uvjetovale su iznimno male količine meda u košnicama, pa se ovog ljeta skupilo apitoksina i propolisa tek za vlastite potrebe. Nije bilo za prodaju – kaže nam Željko, pojašnjavajući da je skupljanje apitoksina iznimno dugotrajan i mukotrpan posao, posebno kada se zna da jedna pčela može ispustiti tek 0,1 gram svog otrova, koji je tražen u farmaceutskoj industriji.

{embed_photo}1603848{/embed_photo}

– Slavonija ima snažnije pčele od ovih naših pa oni mogu proizvesti veće količine pčelinjeg otrova, koji se skuplja uglavnom od 1. svibnja do 1. srpnja – pojašnjava Tomas, dodajući da su imali upite iz farmaceutskih krugova koji su za gram apitoksina bez ikakvih dodatnih analiza plaćali 25 eura.

Iako su izvrcane minimalne količine meda, braniteljska zadruga "Pauk –Čeka" je na svojih 135 košnica imala skromnih 65 kilograma meda, jer se dio morao ostaviti za zimsku ishranu pčela. Dalmatinske pčelare uništava uvoz meda, a riječ je o patvorinama i različitim mješavinama šećerne melase i tipova meda koji se mogu pronaći po trgovačkim centrima po cijeni ispod tridesetak kuna.

– Ma kakav vam je to med. Od ovih naših 65 kilograma netko bi napravio pet tona mješavine i prodavao je po trideset kuna – kaže Tomas, naglašavajući da njihov med od kadulje postiže cijenu od 80 kuna, dok je med od vriska 70 kuna. Problem je samo što ove godine nema količine, ali kvaliteta je neupitna.

Pčelari se protive uvozu meda ističući da se proizvodi dovoljno za hrvatske potrebe pa uvoz nije potreban. Uvoznici nisu pčelari već trgovci i njima je glavni cilj uvesti med niže kvalitete i dobro zaraditi. I dok su Nijemci, Austrijanci, Skandinavci, prepoznali kvalitetu našega meda, na hrvatskom tržištu se nalaze velike količine patvorina, koje su cjenovno prihvatljivije.

Iako iz Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju ističu da su isplaćene potpore pčelarima iz takozvane pčelarske omotnice u ukupnom iznosu od 14,8 milijuna kuna, pčelari na terenu i nisu previše zadovoljni načinom raspodjele tog novca. Ipak, kako ističu u Agenciji, veliki odaziv pčelara zabilježen je za Mjeru 1 – Tehnička pomoć pčelarima i organizacijama pčelara – kojom se sufinancira nabava pomagala, pribora i opreme, kao i edukacija pčelara i senzorskih analitičara te Mjeru 2 – Suzbijanje štetnika i bolesti pčela, naročito varooze.

Osim toga, prošle godine doneseni Nacionalni pčelarski program za razdoblje od 2020. do 2022. godine kroz 3 godine predviđa ukupna sredstva u iznosu od 44,5 milijuna kuna, a cilj je provedbom mjera stvoriti uvjete za bolji položaj pčelarstva u Republici Hrvatskoj.

– Potpuno iskorištenje omotnice rezultat je dijelom pomno osmišljenih i provedenih mjera iz Nacionalnog pčelarskog programa, koji je zamišljen i realiziran kao temelj za stvaranje uvjeta za bolji položaj pčelarstva u Republici Hrvatskoj te osnova za povećanje konkurentnosti u pčelarskom sektoru. U velikoj mjeri za ovaj uspjeh zaslužni su sami pčelari – sve bolje evidentiranje i efikasnije organiziranje pčelara doprinijelo je porastu broja registriranih pčelara i pčelinjih zajednica, što uz odgovarajuću edukaciju i pomoć rezultira potpunim iskorištenjem dostupnih sredstava – naglašava ministrica poljoprivrede Marija Vučković.

Međutim, pčelari s kojima smo razgovarali naglašavaju da treba mijenjati način raspodjele novčanih potpora jer su se do sada poticala samo kapitalna ulaganja. Drugim riječima, pčelar kupi košnicu, vrcaljku, trimer, motornu pilu i na kraju godine priloži račun Agenciji za plaćanje, koja mu vrati dio uloženog novca, uglavnom do 60 posto. Pčelari bi htjeli da im se poticaji isplaćuju kao u poljoprivredi i stočarstvu po broju stabala i broju grla. To bi, smatraju, bilo pravičnije i svi bi mogli dobiti, i mali i veliki. No do sada mali pčelari i hobisti nisu imali šanse u apliciranju za povrat kapitalnih ulaganja jer su sve "nosili" veliki proizvođači.