Zna se da je "materijol" uvijek svjež u najpoznatijem frižideru na Jadranu, koji svakog dana oborom puni Mijo, pravog imena Dinko Petričević. Mijo je postao internet senzacija, a njegove fotografije slale su se obožavateljima na gotovo svim kontinentima. Za opskrbu restorana "Gariful", u kojemu radi, zaduženo je desetak lokalnih ribara, a Mijo tvrdi da je jednostavnost razlog zašto su toliko popularni na društvenim mrežama.
- Nema tu komplikacije, ja ovo, ja ono... Nema toga u mene. Ja sam običan ribar i zaposlenik restorana "Gariful". Prezentiram ribu jednostavno, bez ikakve glume. Kako ti je Bog da, tako je, ne možeš biti drugačiji. Ponekad dobijem i negativan komentar, ali čini mi se da ti negativni samo dodatno potenciraju one pozitivne. Stvarno nas ljudi dosta lajkaju i gledaju, a ja ne gledam ništa! Imam onaj starinski telefon na tipke, ne vidim ja tebe ni ti mene. Vidim broj, javim se i to je to - govori Mijo.
U ribarstvu je od djetinjstva, iako mu je otac bio mesar. Nekoliko godina pokušao se baviti očevim zanatom, ali jednostavno to nije bilo to, stalno ga je nešto vuklo na more.
- Prvo sam na rivi lovio bukve, a onda sa starijim Hvaranima počeo ići u ribe. Lovio sam s apsolutno svima koji su imali migavice, a tramata mi je bila omiljena jer bi bilo ljetno doba i lovili bi se zubaci. Prije rata sam otišao sa suprugom raditi u Njemačku, izdržali smo godinu i pol dana. Nije to bilo za mene, stalno me progonila ona pjesma "Sine, vrati se domu svom". Skupio sam se i ponovno vratio na more.
Bio sam kapitan tri broda, a od posljednjega gazde sam otkupio brod. Ima i tome već 25 godina, a brod sam prepustio sinu koji je ovdje u Hvaru. Voli more ka i njegov stari. Drugi sin mi je u Miamiju, a treći u Imotskome - prepričava Mijo dok puni frižider grdobinama, škarpinama i ostalim oborom.
Osvrnuo se i na trenutačnu situaciju te ističe da bi država i EU trebali puno više surađivati s ribarima.
- Polako izumiremo u Jadranu, Talijana je puno više. Aktivnih plivarica je možda 70, a koća 120. Ne znam koji je cilj, neka onda uzgajivači kupe sve brodove i izvade filete, a mi ćemo prositi na rivi. Ne sviđa mi se trenutačna situacija, bojim se da će se za nekoliko godina, ako se ovako nastavi, prodavati isključivo filetirana riba. Ljudi neće željeti vidjeti riblju glavu, neće znati što je škarpina - naglašava Mijo.
Priča s "materijolom" krenula je spontano kada je s vlasnikom Ivanom Gospodnetićem snimio svojevrstan "riblji spot". Odmah se nakačila kritična masa gledatelja, a svakim danom je Mijo dobivao sve više i više obožavatelja.
- Shvatili smo da je svježa riba najbolja reklama i odlučili nastaviti snimati "materijol". Dosta ljudi dolazi baš zbog tih videa jer me žele upoznati. Desetak puta sam doživio da su ljudi iz Kanade, Bjelovara, Osijeka dolazili s djecom od dva mjeseca kako bi se ja slikao s njima. Kažu da je to djeci za uspomenu, a ja im kažem da ću ja već biti stari čovjek kada ta djeca narastu. Roditelji bi i dalje inzistirali na fotografiji - čudi se Mijo. Na slavu se još uvijek nije u potpunosti naviknuo.
- Prva godina je bila okej, a već drugu godinu... ne mogu reći da mi je bilo neugodno, ali stalno su me ljudi tražili da se fotografiram s njima. Za unuka, za prijatelja, ovoga, onoga... Moje fotografije slale su se svugdje: od Slavonije do Novog Zelanda i Kanade. Stigao je jedan čovjek iz Madagaskara, dvojica iz Aljaske, svi jer su na TikToku pratili videa "materijola". Pomirio sam se s time, tako mora bit. Ne smatram da sam neko čudo, ali ljudi stvarno gledaju, očito im je interesantno - kaže Mijo, koji na TikToku broji čak 135.000 pratitelja.
Pitamo ga koja riba je njemu omiljena, a on odgovara svetim slovom riblje abecede - "š".
- Sve na "š"! Na prvom mjestu je šarag. Škarpina je vrhunska, šampjera obožavam, ali šarag mi je broj jedan - naglašava Mijo.
Na kraju dana, najvažnije je da je riba friška, a po tom pitanju postoji mali milijun teorija i filozofija. Mijo otkriva što on misli o tome:
- Neki kažu da treba gledati bronče (škrge, op.a.), ali za mene to nije istina. Moraš gledati oko, bronče možeš i piturati. Talijani ih pituraju, prodaju kao da je svježa riba, a nije. Dobar indikator je i pritisnuti ribu prstom, ako se ne vraća koža nazad, nije riba od tog dana. Može biti stara dan, ali friška riba se ne udubljuje. Naravno, najvažnije je oko - objašnjava Mijo.
Face iz cijelog svijeta
Sigurni smo da zna što govori jer je do sada kuhao za Luku Modrića, Michaela Jordana, Brada Pitta, braću Kličkov, Magica Johnsona, Charlize Theron, Neila Patricka Harrisa, Roda Stewarta, Bon Jovija i brojne druge.
- Za nas je svaki gost isti, neovisno o tome je li potrošio pet ili 500 eura. Svatko dobije jednaku pažnju. Gost je gost - ističe Mijo, a kaže da postoji i jedan sastojak koji nema što raditi u restoranskoj kuhinji.
- U kužini restorana ne smije biti Vegete, riba ne smije dotaknuti Vegetu. Neki stavljaju i mrkvu, ali ja ne razumijem što će im mrkva u ribi? Ili jedeš ribu onako kako ju je Bog da ili je nemoj jesti. Ako je gregada - malo ulja, malo kapule, popržiti, staviti krumpire, složiti ribu, zavrtjeti dva puta. Malo vode, ne smije poplivati, da uhvati malo boje. S tećom malo zaigrati, poklopiti zadnjih pet minuti. Kad je gotovo, neka odleži šest, sedam minuta. Ne valja odmah nositi na stol - ozbiljno će Mijo.
Kao preporuku je posebno izdvojio pijanog jastoga.
- Ili na brujet ili na pijano. Što će ti pečen! Dobar je i tako, ali tu samo izvadiš rep, pojedeš ga i gotovo. Ovako imaš i malo toća, malo špageti - zaključuje Mijo, a ako ste planirali kod njega na ručak ili večeru, pronaći ćete ga odmah na početku rive u Hvaru. Frižider prepun "materijola" teško je zaobići.
Otkrio je Mijo i recept za prave, hvarske slane srdele i inćune. Prvi korak za dobivanje ove delicije je da budu friške, a kaže da ih je bolje soliti u manjim posudama jer ako se pokvare - šteta će biti manja.
- Srdele se slože "škinu o škinu, štomak o štomak". Soli se stavlja dok riba ne postane pomalo prozirna, a potom se pritisne drvom da se srdela zbije pa se na to stavlja novi red srdela, ali u suprotnom smjeru. Za inćune se koristi duplo manje soli. Srdele je najbolje soliti u svibnju, tada su najmanje masne pa će se već moći konzumirati kada budete brali grožđe. Ako ih solite u srpnju, dosta su masnije pa treba duže vremena da se pripreme kako treba. Inćun se može jesti već nakon četiri tjedna. Njima je potrebno izvaditi crijeva i glavu, glava je pretanka pa se raspadne. Možete rukom, bolje nego nožem - objašnjava Mijo.
Demonstrirao je i kako se riba neće zalijepiti za gradele prilikom pečenja. Ključno je dobro zagrijati gradela i očetkati ih i dodati malo ulja. Ne valja naglo "davati oganj" da riba ne izgori ako je deblja. Riba mora biti posoljena pa se stavlja na tople gradele, i ne smije je se previše okretati.
- Ribu se ne dira dok ne bude 45 posto pečena s jedne strane. Ako vam se čini da će se zalijepiti, onda malo protresite gradela. Nakon deset do 12 minuta, okrenemo ribu i opet je ne diramo desetak minuta. Gotova je kada se meso lagano odvaja od kosti, a tamo gdje ste zasjekli ribu, dodate malo ulja, da probije do kosti - stručno će Mijo.
Sjetio se i povijesti jedne posebne delikatese. Kaže da su prije 50-ak godina ljudi teško živjeli, a kod kuće bi tek imali nešto boba i nešto srdela.
- Uzeli bi crno vino i stavili u čašu, dobro bi pazili koliko će ga staviti. U to i malo ulja, nona bi rekla "fermaj, pazi koliko ćeš stavit". Stavili bi u to kruha da se natopi vinom i uljem pa bi tako pojeli par feta. Ovo im je bio afrodizijak. Zato bi i imali po pet, šest, sedam, osam djece. A danas jedno ili nijedno, to je za poludit! Savjetujem svima da probaju ovaj magični napitak - zaključuje Mijo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....