stiže li inspekcija?

U mjesec dana dvije tragedije u KBC-u Split: jesu li dvojica mladića trebala umrijeti? Ravnatelj nam nije odgovorio...

Piše:

Piše Ivica Marković

Objavljeno: 19. ožujka 2024. 07:23

Na neka pitanje odgovore zasigurno zna ravnatelj KBC-a Split, pitali smo ga, no odgovore nismo dobili...

Cropix

Dvojica mladih ljudi preminula su u KBC-u Split u razmaku od mjesec dana, a mnogi od onih koji pročitaju ovaj tekst zapitat će se: "Jesu li zaista trebali umrijeti?"

Priča prva odvijala se u KBC-u Split, točnije na Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu (OHBP) na Firulama početkom veljače ove godine, u večernjim satima. Prema našim neslužbenim, no vrlo pouzdanim informacijama, tada je na OHBP došao 19-godišnji mladić koji se žalio na bolove u lijevoj strani lumbalne kralježnice.

Kao jedan od mogućih razloga tih bolova mladić spominje da je dizao težak teret.

Priča prva

Od medicinskog osoblja dobiva analgetike i spazmolitike, kako bi ta bol popustila, jer se posumnjalo da je riječ o bubrežnim kamencima. Ujedno ga je pregledao urolog, koji je utvrdio da mladićev slučaj nije urološki problem, pa kardiolog, koji je otklonio mogućnost problema sa srcem, a mladiću je napravljen i RTG pluća.

I prema do sada svemu napisanom, medicinsko osoblje OHBP-a napravilo je sve što je trebalo i moralo.

No, prema neslužbenim informacijama koje smo dobili iz više izvora, mladić je na OHBP-u u dva ili čak tri navrata navodno kolabirao.

Tek nakon nekoliko sati njegova boravka na OHBP-u – prema jednom izvoru šest sati, a prema drugom čak osam sati – mladić je oko dva i pol sata u noći odveden na MSCT pretragu, koja mu je, da je kojim slučajem obavljen koji sat ranije, možda mogla spasiti život.

Naime, na MSCT-u se jasno vidjelo da kod mladića nisu u pitanju bubrežni kamenci, nego da je u pitanju puno opasnija dijagnoza, ona disekcije (raslojavanje) abdominalne aorte. Nakon što su radiolozi Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC-a Split vrlo brzo nakon što im je mladić doveden na MSCT pretragu utvrdili o čemu se zaista radi i da je riječ o potencijalno vrlo smrtonosnom problemu, nad mladićem je pokušan operativni zahvat, koji je, nažalost, bio bezuspješan.

I sada dolazimo u ovoj prvoj priči do najvažnijeg i najznačajnijeg pitanja.

Je li mladiću koji je u splitsku bolnicu na OHBP došao životno ugrožen, jer teško je povjerovati da se njemu disekcija aorte dogodila u tih šest ili osam sati boravka na OHBP-u, život mogao biti spašen da je netko od liječnika koji rade u OHBP-u posumnjao u disekciju aorte?

Na to pitanje odgovora nemamo, a jedino što znamo jest da na OHBP-u najčešće rade mladi, neiskusni liječnici i specijalizanti, a stariji liječnici služe kao konzultanti i rjeđe se sa svojih odjela spuštaju na OHBP.

Da je kojim slučajem ranije ispisana unutarnja bolnička uputnica za MSCT abdomena i da je on kojim slučajem "došao na stol" operatera nekoliko sati ranije, zasigurno bi bila veća šansa za njegovo preživljavanje, iako ni onda nitko ne bi mogao dati jamstvo da će mladić ostati živ.

Važno je istaknuti da se disekciju aorte vrlo teško, "onako na prvu", može detektirati, no za to postoje suvremeni, "svemirski" uređaji.

ŠTO JE DISEKCIJA AORTE? Jaka bol u prsima i leđima...

Disekcija aorte je često smrtonosno stanje u kojem se unutarnji sloj stijenke aorte razdvaja od srednjeg sloja stijenke aorte. Većina disekcija aorte nastaje jer visoki krvni tlak uzrokuje propadanje stijenke krvne žile. Bolesnici osjete iznenadnu jaku bol, najčešće u prsima, ali i leđima između lopatica. Liječnici obično rade rendgenske snimke ili kompjutorsku tomografiju kako bi potvrdili dijagnozu.

Bolesnici obično uzimaju lijekove za smanjenje krvnog tlaka, a liječnici izvode operaciju kako bi popravili stijenku ili postavili stent graftove kako bi prekrili mjesto razdora stijenke.

Oko tri četvrtine disekcija aorte javlja se u osoba u dobi od 40 do 70 godina.

Oko 20% ljudi koji imaju disekciju aorte umiru prije nego stignu u bolnicu. Bez liječenja, stopa smrtnosti je visoka u prva dva tjedna i varira ovisno o mjestu disekcije. Uz liječenje, oko 70% osoba koje imaju disekciju početnog dijela aorte i oko 90% onih koji imaju disekciju aorte dalje od srca dožive otpust iz bolnice.

Oko 60% osoba koje prežive prva dva tjedna ima petogodišnje preživljenje nakon liječenja, a 40% živi najmanje 10 godina. Od ljudi koji prežive više od dva tjedna, jedna trećina na kraju umire od komplikacija disekcije, a druge dvije trećine umiru od drugih poremećaja.

Priča druga

Druga tužna priča je otprije nekoliko dana.

Tada je na ablaciju srca u KBC Split na Križinama došao 33-godišnji čovjek koji je trebao biti podvrgnut tom zahvatu (kardiološkoj proceduri) koji se na "dnevnoj bazi" već godinama vrlo uspješno obavlja u KBC-u Split, a rade ga interventni kardiolozi.

Dakle, prema neslužbenoj priči iz vrlo pouzdanog izvora, tijekom ablacije došlo je do vrlo rijetke komplikacije, koja je moguća, i to u postotku od oko jedan posto slučajeva ablacije, i pacijent star 33 godine umro je u tamponadi (pritisak na srce krvlju ili tekućinom koja se nakuplja u dvoslojnoj vreći oko srca i taj poremećaj ometa sposobnost srca da pumpa krv).

Splitski kardiolozi učinili su sve što su mogli ne bi li čovjeku spasili život, ali u tome, nažalost, nisu uspjeli.

Zašto nisu uspjeli?

Bizarno, ali jednostavno: za to su potrebni kardiokirurzi, koji su u ovom slučaju udaljeni tri autobusne stanice od bolnice na Križinama. Naime, kardiokirurzi u splitskoj bolnici ne nalaze se u istoj zgradi u kojoj se nalaze kardiolozi, već su oni u zgradi bolnice na Firulama i u slučaju ovakve komplikacije, koja je doduše rijetko moguća, od kardiokirurga nema velike koristi jer ih jednostavno nema "nadohvat ruke".

Da bi se ovom mladom čovjeku spasio život, bilo je potrebno pozvati kardiokirurga, koji bi se u idealnom ili normalnom scenariju nalazio u istoj zgradi, možda na istom katu ili katu poviše, ili ispod kao i kardiolozi, i koji bi u trenu došao u dvoranu – laboratorij u kojemu se izvodi ablacija. Tada bi taj kardiokirurg, da ga ima u bolnici na Križinama, zarezao pacijenta po prsištu, napravio kirurški rez i "išekao" krv iz srčane ovojnice kako bi srce ponovno moglo kucati, odnosno kako bi imalo mjesta za kucati.

Kako su splitski kardiokirurzi udaljeni tri autobusne stanice, otprilike kilometar, od bolnice Križine i kako se nalaze na Firulama, to, nažalost, nije bilo moguće.

Istini za volju, u sustavu KBC-a Split organiziran je prijevoz između dviju bolnica, no bilo bi iluzorno očekivati da će u takvim okolnostima, kada život pacijenta visi o koncu, odnosno kada se reakcija kardiokirurga mjeri u minutama, kardiokirurg ići u drugu zgradu splitske bolnice bolničkim prijevozom i da će stići na vrijeme.

Naravno, postavlja se i pitanje zašto splitski kardiokirurzi i splitski kardiolozi, odnosno interventni kardiolozi, nisu udaljeni jedni od drugih najviše jedan kat, odnosno zašto se ne nalaze u istoj zgradi.

Jedna operacijska dvorana

E, na to pitanje nitko nema odgovor, iako je višekratno puta traženo od ravnateljstva bolnice da donese takvu odluku, odnosno da splitsku Kardiokirurgiju preseli s Firula na Križine, gdje se obavlja 90 posto posla splitskih kardiologa. Po tim prijedlozima, Kardiokirurgija je trebala doći na Križine na neki od tamošnjih odjela.

To je od ravnatelja bolnice prim. prof. dr. sc. Julija Meštrovića tražila struka, odnosno njegovi suradnici, budući da splitska Kardiokirurgija, u sadašnjoj konstalaciji odnosa, na Firulama radi samo u jednoj operacijskoj dvorani, dok bi ih na Križinama imala više. A i logično je da u istoj zgradi, jedni blizu drugih, budu kardiokirurzi i kardiolozi, jer nikad se ne zna kada će jedni drugima biti potrebni.

No do ovog transfera nije došlo. Zašto? Na to pitanje odgovor zasigurno zna ravnatelj KBC-a Split, kojemu smo i postavili to pitanje, ali odgovor nam nije dao.

Hoće li netko u Ministarstvu zdravstva (MIZ) pročitati ovaj tekst i nakon toga, ako bude smatrao potrebnim, u splitski KBC poslati inspekcijski nadzor MIZ-a, doznat ćemo uskoro.

KBC SPLIT: Pružamo najbolju moguću skrb

O jednom i drugom tužnom slučaju uputili smo pitanja splitskoj bolnici, odnosno njezinu ravnatelju.

Ovo su pitanja u vezi sa slučajem 33-godišnjaka:

– Zašto i kako je došlo do smrtnog ishoda u rutinskoj proceduri?

– Bi li smrtni ishod bio izbjegnut kad bi se kardiološke procedure radile u blizini kardiokirurških dvorana?

– Je li ova smrt mladog čovjeka mogla biti izbjegnuta drukčijim prostornim i organizacijskim ustrojem, odnosno ustrojem po kojemu bi se Kardiologija i Kardiokirurgija nalazile u neposrednoj blizini (istoj zgradi) na Križinama, što je od ravnatelja u više navrata i traženo?

– Zbog čega niste u svojim dosadašnjim mandatima "spojili" Kardiokirurgiju i Kardiologiju, kako bi upravo ovakve situacije mogle biti izbjegnute?

– Je li sigurno izvođenje invazivnih procedura na Križinama ako su one udaljene "tri autobusne stanice" od jedine kardiokirurške dvorane KBC-a Split, koja se nalazi na Firulama, dok je 90 posto kardiološkog programa na lokaciji Križine?

– Jesu li bolesnici u splitskoj bolnici ugroženi neracionalnim prostornim i organizacijskim ustrojem?

Ovo su pitanja u vezi sa slučajem 19-godišnjaka:

– Je li život mladog pacijenta mogao biti spašen boljom organizacijom i koordinacijom rada OHBP-a?

– Bolesnik s disekcijom abdominalne aorte je osam sati (neslužbena informacija) proveo na OHBP-u te nas zanima je li dijagnostika mogla biti prije napravljena, odnosno kako nitko od liječnika nije mogao posumnjati na disekciju aorte?

– Tko radi trijažu na OHBP-u i tko je odgovoran za višekratno čekanje u OHBP-u ovakvog bolesnika, s ovakvom dijagnozom?

– Bi li u OHBP-u trebali raditi iskusni liječnici, s višegodišnjim iskustvom, a ne specijalizanti ili mladi liječnici?

A ovo je odgovor iz KBC-a Split:

"Prema postojećoj zakonskoj regulativi, nitko ne smije javno iznositi podatke o dijagnozama i liječenju pacijenata. Organizacijski je Klinički bolnički centar Split ustrojen tako da, u odnosu na zadane uvjete i mogućnosti rada, pružamo najbolju moguću skrb našim pacijentima."