Suhač pored Sinja nije Černobil, ali zločin koji se u njemu dogodio prije 22 godina ostavio je na ovo maleno mjesto posljedice slične radijaciji – u ovom slučaju ne na okoliš nego na svijest ljudi. Takav se dojam nameće nakon pokušaja razgovora s mještanima Suhača o ubojstvu počinjenom prije više od 20 godina.
Riječ je o slučaju mučke smrti 16-godišnje Anđele Bešlić, čiji ubojica, danas 61-godišnji Ivan Bulj, uskoro izlazi na slobodu nakon izdržavanje zatvorske kazne.
Neke rane nikad ne zacjeljuju, one se uvijek iznova pozljeđuju, kao da nam je pogledom htio reći čovjek koji je nakratko zaustavio svoj motor.
– Prošao sam Domovinski rat, a tragedija s Anđelom je bila kao još jedan rat – uspio je iscijediti iz sebe naš sugovornik, nevoljan nastaviti razgovor.
– Ja sam pronašao Anđelino tijelo – rekao nam je i odjurio s motorom u suprotnom pravcu.
Nitko iz sela na koga smo naišli nije bio raspoložen za razgovor. Svima je izraz lica pretvaran u bolnu grimasu prije no što bismo uspjeli dovršiti rečenicu. U kući obješenog se ne spominje uže. U Suhaču se o ubojstvu Anđele Bešlić ne razgovara.
U Sinju smo naišli na ponešto drugačiju atmosferu. Dvojica umirovljenika pristali su komentirati skorašnji izlazak Ivana Bulja na slobodu uz uvjet da ostanu anonimni.
– Ono što je Bulj napravio je neoprostivo, ali postoje zakoni. Kakvi su, takvi su. Ne odlučujemo mi, nego netko drugi. On je sutra slobodan građanin. Ali kad bi se obitelj pokojne Anđele pitalo…, onome kome se dogodi takva tragedija, to je strašno, čitav život se to nosi u sebi.
Njegov prijatelj se potom nadovezao:
– To vrijeme neposredno nakon ubojstva je bilo vrijeme ludila za cijeli naš grad. To su strašne stvari za našu malu sredinu. Da je to mogao napraviti čovjek o kojem sam onda vjerovao da je ispravan. Uništio je svoju obitelj, uništio je jedan mladi život i njenu obitelj. I ja sam sudjelovao s drugim ljudima u potrazi, nema gdje je nismo tražili. Koliko je to trajalo dok je nismo našli, više se i ne sjećam. Godine su prošle od tada, ali nje nema. Svi mi koji smo roditelji osjetljivi smo na našu djecu, a kako je tek ljudima koji izgube dijete. Ali on je pred zakonom slobodan čovjek, ja nisam da se od toga radi hajka – zaključio je.
Dvojicu Sinjana prekinuli smo u razgovoru na trgu i pitali ih za mišljenje kako će njihovi sugrađani reagirati na izlazak na slobodu Ivana Bulja.
– Nezapamćen zločin, nikad se to nije dogodilo u Sinju, bilo je ubojstava u afektu, ljudi se potuku, ali ovo… koliko znam njegova obitelj je odselila. On je bio politička nada, možda će njegova rodbina biti na njegovoj strani, ali svi drugi će okretati glavu od njega – rekao je jedan.
– On je obraz, on će doći u Sinj iz zatvora. Ja sam išao s njim prva četiri razreda osnovne škole u razred, pa ga relativno poznajem. Bio je dosta povučen prije nego što je počinio ubojstvo, nitko nije očekivao od njega tako nešto. Ako ga vide roditelji pokojne Anđele na ulici, može doći do incidenta. Nije lako pogledati u oči čovjeka koji ti je ubio kćer. Bolje bi bilo da ne dolazi ovdje – nadopunio ga je drugi.
– Sad sjedi čovjek nedaleko odavde koji je ubio dvoje ljudi. Posvađali su se i pištoljem ih je ubio. Ja ću mu se javiti, a ovaj što je napravio, to je posebna vrsta zla. Jedno je afekt, a drugo je patologija – zaključio je razgovor gospodin srednjih godina.
Idući kojeg smo pitali za mišljenje rekao nam je da se u noći kada je ubijena Anđela nalazio u blizini mjesta zločina.
– Uh, iznenadili ste me. Već je prošlo toliko godina. Tragično, strašno je sve to bilo. Poznajem površno oca od nesretne Anđele, sve nas je to pogodilo u Sinju. Bulj je bio predsjednik socijalističke omladine, miran tip. Što mu se dogodilo pa je učinio to što je učinio? Vrlo dobro znam što govorim, Bulju savjetujem da se ne pojavljuje u našoj županiji. Ja sam tu večer kad se ubojstvo dogodilo prolazio pored mjesta gdje je bacio tijelo, išao sam kod prijatelja – rekao nam je.
Naš posljednji sugovornik bio je jednako zgrožen
– Ja bih mu dao još onoliko godina koliko je odslužio. Ako mu je ostalo išta u glavi neće doći ovdje. Koliko god godina prošlo, nikad mi to neće postati jasno jer nikad prije nije bio problematičan. Mogu samo pogađat razlog: nije normalan, luda glava, bolest, neobjašnjivo...A tko ga se ne bi odrekao, odraslu osobu kad ubiju to je grozno, ali dijete je to bilo, 16 godina samo. Hvala Bogu da su barem tijelo našli roditelji pa da imaju gdje odnijeti cvijeće – zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....