U Splitu je umro admiral Moretti, neki tvrde da je heroj, ali transkripti otkrivaju potpuno drugu istinu...

Friedrich Moretti baš je imao pegulu. Ostalo mu je još samo 13 dana, niti dva puna tjedna do umirovljenja, a rat se rasplamsao, ovi se Hrvati odlučili boriti. Da su barem toga rujna 1991. pristali biti okupirani... Admiral Jugoslavenske ratne mornarice Moretti otišao bi fino u basnoslovnu mirovinu i dalje uživao. Do toga mu je jedino bilo stalo.

Ovako, kad već ti hrvatski secesionisti pružaju otpor, morao je smisliti način da se dovuče do mirovine, da odradi tih 13 dana. Pa neka sve oko njega gori, neka armija čiju uniformu nosi razara zemlju u kojoj živi i ubija njezine ljude koje bi ustvari trebala zaštititi. Nema veze što upravo tada Morettijeva vojska potpuno uništava Vukovar, nema veze što Morettijev kolega Ratko Mladić spaljuje Kijevo i Drniš, nije bitno što Morettijevi klasići ruše po Šibeniku…

Važno se dovući do mirovine koja će biti još bolja i veća ako srpska armija – u što se pretvorila Morettijeva JNA – pregazi Hrvatsku. Cijena? Za Morettija prava sitnica! Njemu admiralska mirovina, a Hrvatima kako bude.

Nisu Morettija nimalo dirnuli ni pozivi hrvatske strane da se pridruži obrani, da napusti JRM. Kao što je to, recimo, spremno uradio admiral Sveto Letica. Ili admiral Božidar Grubišić. I brojni drugi časnici JNA koji su stali u obranu Hrvatske pred agresorskom silom kojoj više nisu htjeli služiti.

Morettija su zvali da uradi isto, ali njemu je toga 15. rujna 1991. u glavi jedino bilo da mu nedostaje još samo 13 dana do mirovine. I nije se htio odazvati pozivima, ostao je služiti agresoru.

Zato bi vjerojatno i sam Moretti, da je živ, ostao začuđen pohvalama koje su upravo plasirane u povodu njegove smrti. Kažu sada da je bio hrvatski junak, da je bio nepriznati heroj iz sjene, da je bio Tuđmanov izbor za zapovjednika HRM-a, ali da se nekako drugačije poklopilo… I da danas Split tuguje.

Sve skupa – nevjerojatno!

Isto to kažu i u Hrvatskom časničkom zboru Split, gdje ne mogu vjerovati kako se glorificira preminulog admirala JNA Friedricha Morettija.

Kažu ovo: "Riječ je o čovjeku koji nikada nije prešao na stranu Hrvatske vojske niti pridonio stvaranju Hrvatske ratne mornarice, kako se u tekstu objavljenom povodom njegove smrti pokušava insinuirati. Obično, kada netko umre, pristojnost nalaže da se ističu pozitivne strane osobe, no ovakav sklop hvalospjeva, koji nemaju nikakvo uporište u povijesnim činjenicama, nije samo neprihvatljiv, nego i uvredljiv. Takve tvrdnje omalovažavaju sve hrvatske branitelje, pripadnike JNA koji su potvrdili svoju lojalnost i stavili se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci, kao i sam zdrav razum.

Umjesto da se pridruži hrvatskoj strani, Friedrich Moretti ostao je vjeran JNA do svog umirovljenja 28. rujna 1991., prijeteći represivnim akcijama protiv Hrvatske.

Dokumentirani vojni transkripti razgovora od 15. rujna 1991., vođenog tijekom napada hrvatskih snaga na skladište u Pločama, nedvojbeno pokazuju njegovu lojalnost JNA i prijetnje hrvatskoj strani", kažu u HČZ-u.

Te Morettijeve razgovore presrele su hrvatske obavještajne službe, dokumentirale ih i danas se oni koriste kao literatura u obrazovanju časnika na Hrvatskom vojnom učilištu. Dakle, admiral Moretti danas je školski primjer postupanja agresorskog oficira. On i ne zna da su mu razgovor presreli hrvatski obavještajci pa govori otvoreno.

A evo i dio njegovih izjava iz toga transkripta od 15. rujna 1991. Tijekom razgovora s kapetanom bojnog broda Jovanovim, komandata garnizona Ploče, admiral Moretti u svojstvu komandanta Vojnopomorske oblasti JNA, u jeku bitke oko Ploča, savjetuje da ozbiljno zaprijeti predsjedniku tadašnjeg Izvršnog vijeća Ploča s kojim je Jovanov bio u telefonskom kontaktu:

"... i on neka se čuva žrtava i da će ga sutra avijacija poravnati. (kaže Moretti)

- To sam mu i ja rekao, nemojte se igrati. (odgovara Jovanov).

- Navući ćemo avijaciju, potopit ćemo, sve to živo će gorit. Neka nas ne diraju, mi smo u kasarnama. Nazovi ga. Mi smo u kasarnama, mi smo miroljubivi, mi nismo vama ničim narušili ništa, i neka to prekine, jer ćemo to morati da govorimo" - kaže mu Moretti.

U daljnjem razgovoru Moretti inzistira i Javanova upućuje što će kazati:

"... čuj, ti pokušavaj da razgovaraš sa predsjednikom Izvršnog vijeća, da ga nagovoriš da to prekine, da ne pravi gluposti, dignit ćeš u zrak skladište goriva sa milijun zrna, otići će čitavo Kardeljevo, reci mu da si obavijestio pretpostavljene i do generalštaba. I da će generalštab obavijestiti čitavu jugoslavensku javnost, a i inostranu štampu. Da je predsjednik Izvršnog vijeća naredio da se napadaju i ubijaju vojnici i starešine. A mi smo bili u kasarni. Probaj malo, idi malo na to. Ne odustaj od toga. Ponovo" - inzistira Moretti.

Razgovor se prekida, a nakon nekog vremena Moretti opet zove Jovanova, interesira se kakvo je trenutno stanje i kaže:

"Čuj, mene interesira, sad će ti za koji minut letit avijacija, mene interesira ko je na koti 158. Stražbenica.

- Oni.

- Oni?

- Da.

- Je li pucaju?

- Pucali su... snajperisti.

- Pa jebi ga, pazi, sad budite u spremnosti, sad će ti naletit avijacija, osvetlit će to i tući će verovatno po toj koti. A ja ne znam za Male Bare, jesu li pale ili nisu? Pokušaj opet, hrvaj se sa vezom. Avijacija ti ide za moralnu podršku...

... A predsjedniku Izvršnog vijeća reci sutra da se iseli iz Ploča, jer neći ih biti. Ili će te pustiti na miru" - zaključio je Moretti.

U njegovu obranu mora se navesti i još jedan citat iz toga transkripta. Razgovor s Jovanovim završio je ovom uputom što će kazati u razgovoru s čelnikom Ploča:

"... zamoli ga lijepo da ti moraš da se braniš, i da si morao tražiti pomoć. Zamoli ga da to on povuče sve. A ti ono sad prati pa ga pozovi da vidi samo malo kako to izgleda. I zamoli ga da to prestane."

Mora se priznati, da je na Morettijevu mjestu bio oficir tipa Ratka Mladića, Ploče bi zasigurno mnogo više stradale. Moretti je više primjenjivao kombinaciju prijetnji i vatrenog djelovanja, pokušavao je razgovarati. U tome je jedina njegova "zasluga" kao agresorskog oficira.

Ali sada, nakon 33 godine tvrditi kako je on bio nepriznati hrvatski junak... pa ne možeš vjerovati!

Baš zato Hrvatski časnički zbor i zaključuje:

"... razgovori iz transkripta jasno potvrđuju njegovu odanost JNA i spremnost na poduzimanje svih mjera kako bi obranio objekte JNA, ugrožavajući hrvatske oružane snage i civile... Moretti je, kao visoki časnik JNA, do zadnjeg trenutka ostao na strani vojske koja je provodila agresiju na Hrvatsku, umjesto da se stavi na raspolaganje Hrvatskoj vojsci u njenim najtežim trenutcima. Mnogi oficiri hrvatske nacionalnosti napustili su JNA i pridružili se obrani Hrvatske, dok je Moretti, koji je ostao u JNA do umirovljenja, nakon umirovljenja ‘ratovao‘ u radu Kluba vojnih umirovljenika JNA, čije su aktivnosti bile daleko od interesa hrvatskih branitelja i države u nastajanju", ističu u HČZ-u.

Na koncu, danas se možda dade i razumjeti Morettijevu namjeru iz rujna 1991. Nakon gotovo 40 godina službe u JRM-u, čovjek jednostavno nije htio zadnjih 13 dana otići i sve napustiti. Kažemo, to se ljudski može razumjeti, jedva je čekao penziju.
Ima i drugih sličnih primjera. Ljudski se može razumjeti i Dragana Primorca koji na ljeto 1991. godine, kad se rat rasplasavao, odlazi u Ameriku zbog liječničke karijere. Nisu svi morali krenuti u rat, nije to jednostavno. Nema problema, to je tako. Ali da se onda, nakon 33 godine, takvima daje aureola junaka... E, to ne može proći!

A evo i potpunog transkripta razgovora:

Transkript razgovora JNA oficira tijekom operacije oslobađanja skladišta i vojnih objekata u Pločama, 14./15. rujna 1991. godine...

Ovaj transkript predstavlja presliku audiozapisa razgovora između visokih časnika JNA, koji su presreli djelatnici Centra za elektroničko izviđanje i protuelektroničko djelovanje Glavnog stožera OSRH (kasnije Središte elektroničkog djelovanja Split). Originalni audiozapisi pohranjeni su u arhivu MORH-a, dok su pisani prijevodi korišteni na Hrvatskom vojnom učilištu "Petar Zrinski" kao dio obuke časnika za razumijevanje obavještajnih i elektroničkih operacija.

Razgovor je vođen između admirala Friedricha Morettija, zapovjednika Vojnopomorske oblasti JNA sa sjedištem u Banovini, i kapetana bojnog broda Jovanova, zapovjednika garnizona Ploče.

Ovaj je dijalog zabilježen tijekom jedne od ključnih operacija Domovinskog rata, nakon što je predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik OSRH, dr. Franjo Tuđman, donio odluku o oslobađanju vojarni JNA. Ta je odluka uslijedila nakon što je JNA oduzela oružje Teritorijalnoj obrani Hrvatske i svrstala se na stranu srbočetničkog agresora.

Ova akcija bila je nužna u kontekstu intenzivne agresije srpsko-crnogorskih snaga na Hrvatsku i međunarodnog embarga na uvoz oružja, kako bi se osigurala sredstva za obranu i spriječila daljnja okupacija hrvatskog teritorija.

U operaciji oslobađanja vojarni i skladišta u Pločama, Delnicama, Varaždinu i drugim mjestima Hrvatska vojska stekla je značajne količine naoružanja koje su omogućile daljnje zaustavljanje okupacije zemlje i preokret u dotadašnjem tijeku Domovinskog rata.

Primjer operacije: Zelena tabla – Male Bare (Ploče, 14./15. rujna 1991.)

Skladišta u Pločama, kao i ostala oslobođena vojna infrastruktura, osigurali su ključnu logističku potporu za daljnje uspjehe mladih hrvatskih snaga.

Posebnu ulogu u ovoj operaciji odigrali su djelatnici elektroničkog izviđanja, koji su uz presretanje komunikacija proveli i elektroničku blokadu (ometanje) radioprometa na taktičkoj razini te pratili operativne komunikacije kako bi otkrili namjere zapovjedništva jugomornarice.

Ovaj transkript pruža jedinstven uvid u komunikaciju JNA časnika tijekom tih ključnih trenutaka, razotkrivajući njihovu strategiju i reakcije na odlučne poteze Hrvatske vojske.

Razgovor se vodio između admirala Morettija, komadanta Vojnopomorske oblasti JNA, sa sjedištem Banovini, te kapetana bojnog broda Jovanova, komadanta ganizona Ploče.

Primjer 1.)

ZELENA TABLA – MALE BARE

Ploče 14./15. 9. 1991. god.

Razgovor između kapetana Jovanova (1) i admirala Morettija (2. podebljano):

1.) Kapetan bojnog broda Jovanov, komandant garnizona Ploče

2.) Admiral Friedrich Moretti u funkciji komandanta VPO HRM (Split)

1….. sada ponovo napadaju, tražili su da se predamo.

2. Da.

1. Da ne bi bilo žrtava, jer da su navodno Male Bare i Tatinje pali, i ja vidim brodovi su van u luci, ovi trajekt, pucalo se i on je isplovio, sad ne znam da li je iskrcao neku grupu, verovatno tamo…

2. Da, da. Ti misliš da je Tatinje palo?

1. Pa, oni……..sad se ne čuje….

2. Da, a prema Malim Barama.

1. Prema Malim Barama, ne čujem, nisam ni mogao da dođem bliže, na sidrištu čujem pucanje, prema Malim Barama ne čujem ništa.

2. Da li je Janković isplovio, manevriše li šta?

1. Tko?

2. Janković.

1. Ma jok.

2. Nije, on je još na vezu?

1. On je tu, ja mislim da on ne može ni izać.

2. Ne može izać?

1. Ne može, on je blokiran, ima ona sajla, ona je postavljena na izlazu.

2. Pa neka tuče po tim remorkerima.

1. Pa to ne znam ja, on se meni ne javlja kako smo se dogovorili, nemam nikakvu vezu.

2. Nemaš ni radio vezu?

1. Nikakvu.

2. Nemaš radio vezu?

1. Pa imam, ne javlja mi se na tu frekvenciju.

2. A je li ti se javlja na radio vezu Male Bare.

1. Ne javlja se.

2. Na radio vezi?

1. Da.

2. Ni radio veza ti ne ide?

1. Ometanje je veliko. (komentar Jovanova na djelovanje hrvatskih obavještajnih snaga)

2. Ne može znači ni RUP da dobiješ? Jesi li s kim razgovarao?

1. Zvao je predsednik izvršnog veća.

2. Da?

1. I sa direktno onog što je prije ostalo, sa stanice…

2. Da?

1. On je zatražio da ne bude žrtava, da se predamo, rekao sam kategorički ….. ne želim.

2. To ne možemo napraviti, i on neka se čuva žrtava i da će ga sutra avijacija poravnati.

1. To sam mu i ja rekao, nemojte se igrati.

2. Navući ćemo avijaciju, potopit ćemo, sve to živo će gorit. Neka nas ne diraju, mi smo u kasarnama. Nazovi ga. Mi smo u kasarnama, mi smo miroljubivi, mi nismo vama ničim narušili ništa, i neka to prekine, jer ćemo to morati da govorimo. Neka sačuva ljude, a objavit ćemo ovo čitavoj štampi, domaćoj i stranoj, da su napali ljude i posade koji su bili u kasarnama, u vojarnama i da će oni snositi sve, savjest onu zbog ljudskih žrtava. E, Jovanov, pokušaj da mu to kažeš, jer da si ti izvijestio svoju pretpostavljenu komandu i da će oni sigurno izvijestiti generalštab, i da će se poduzeti adekvetne mjere. Neka se povuku nazad. Imaš li kakvih žrtava?

1. Ovde u kasarni izgleda da nema ništa, ne znam što je tamo, nemam veze.

2. Pokušaj da radio vezu uspostaviš, imaš kog čoveka da malo radi.

1. Oni su počeli u sedam i petnaest.

2. Da?

1. Rano su počeli, da li je …… ne znam……..

2. Zoveš ih, je li?

1. Zovem, zovem.

2. Kakav je tvoj pregled odozgo?

1. Male Bare ja ne vidim.

2. Da, Male Bare ne vidiš, a dole vidiš Tatinje i ovaj...

1. Tatinje vidim.

2. Gde ti je trajekt onaj?

1. ……………………..

(mali prekid razgovora)

2. Nije izašao? Znači, a oko vas pucketaju?

1. Pucketaju, sa malim prekidima, ovim snajperistima sam dao da ne troše municiju bez potrebe…

2. Kako će ti funkcionisati minska polja?

1. …………………

2. Mislim da će to odraditi, čuj, ti pokušavaj da razgovaraš sa predsjednikom Izvršnog vijeća, da ga nagovoriš da to prekine, da ne pravi gluposti, dignit ćeš u zrak skladište goriva sa milijun zrna, otići će čitavo Kardeljevo, reci mu.

1. …………….. i da će on……….

2. Da, da, reci mu da si obavijestio pretpostavljene i do generalštaba. I da će generalštab obavijestiti čitavu jugoslavensku javnost, a i inostranu štampu. Da je predsjednik Izvršnog vijeća naredio da se napadaju i ubijaju vojnici i starešine. A mi smo bili u kasarni. Probaj malo, idi malo na to. Ne odustaj od toga. Ponovo.

1. Išo sam na to bio.

2. Ajde pa me izveštavaj, je li imaš vezu sa svojim komadantom?

1. Nemam.

2. Nikakvu?

1. Nikakvu.

2. Ja ću ga sada nazvati, pa ću ga izvestiti što ima. Ajde pa ti povremeno svakih pola sata, sat, nastoj vezu, viči, zovi tu vezu, radio veza mora da ti da toki-voki, nešto.

1. Razumem.

2. Ajde zdravo, držite se.

1. Zdravo.

Razgovor između admirala Morettija (podebljano 1) i Jovanova (2)

1. Alo, admiral Moretti, molim, je li ti tu ………….malo. Alo kako ti izgleda tu?

2. ……………………

1. Jesi li uspostavio ikakvu vezu.

2. Ništa.

1. Nemaš nikakvu vezu prema Malim Barama, sa Tatinjem, je li se puca.

2. ……………….

1. Znači nije palo, pazi znaš li je li palo Tatinje?

2. ……………………

1. A Male Bare?

2. ………..govore da jeste………..

1. Čuj je li gore iznad tebe na toj koti 158., Stražbenica, je li tamo tuče neko?

2. ……………..

1. Janković mi traži da dejstvujem po toj koti gore.

2. ……………….

1. Čuj, mene interesira, sad će ti za koji minut letit avijacija, mene interesira ko je na koti 158. Stražbenica.

2. Oni.

1. Oni?

2. Da.

1. Je li pucaju?

2. Pucali su…………. snajperisti.

1. Pa jebi ga, pazi, sad budite u spremnosti, sad ći ti naletit avijacija, osvetlit će to i tući će verovatno po toj koti. A ja ne znam za Male Bare, jesu li pale ili nisu? Pokušaj opet, hrvaj se sa vezom. Avijacija ti ide za moralnu podršku. Nastoj uspostaviti vezu. Je li imaš vezu sa Jankovićem?

2. ……………

1. Reci šta radi, je li izašo, jebem ga u glavu?

2. ……………….

1. Je li se okreće, je li pucaju na njega?

2. ………………

1. Puca li on?

2. ……………….

1. Pa neka udara sa tim topovima. Dobro, budi sada spreman pa ćeš mi javiti, nemoj da te ja stalno zivkam, pa ćeš mi javiti kakav je efekat i dejstvo. Ali pazi sad, kad ti krene ovo na kotu 158. A predsjedniku Izvršnog vijeća reci sutra da se iseli iz Ploča, jer neći ih biti. Ili će te pustiti na miru.

2. ………………..

1. Sad mu kaži, gospodine predsjedniče, sad imam riječ ja. U ime ljudi. A ti povuci odmah, ako ne povučeš odmah sve ljude u vojarne svoje, vidit ćeš kako to izgleda zora, a je li me ti razumeš.

2. …………….

1. Tako tako, zovi ti, gospodine predsjedniče, sad imamo riječ mi, slijedećih 15 minuta. Ako nećete poslušati i odustati od napada, onda će te imat, javit ćemo vašim građanima da ste to vi tražili. Je li me čuješ...

2. Da.

1. E tako, zamoli ga lijepo da ti moraš da se braniš i da si morao tražiti pomoć. Zamoli ga da to on povuče sve. A ti ono sad prati pa ga pozovi da vidi samo malo kako to izgleda. I zamoli ga da to prestane.

2. …….……

1. Ajde zdravo.