Desetljećima jedna uličica u elitnim splitskim Mejama stoji kao da je zamrznuta u vremenu. Otkad je davne 1978. godine asfaltirana, i to zahvaljujući samodoprinosu stanovnika, ostala je ista i do dana današnjeg - uski puteljak pun rupa i grba, omeđen suhozidima koji se uruše nakon svake jače kiše. I povrh, svega - opasna.
Nebrojeno su puta stanari apelirali sa se nešto učini, punili naše novinske stupce u više navrata u nastojanju sa se ulica uredi, ali uzalud.
Upozoravali su da će se dogoditi zlo i da će netko stradati, samo je, govorili su nam, pitanje trenutka. Taj trenutak je, nažalost, došao u ponedjeljak, kad je jedan stanar u toj ulici na motoru izgubio život. Već 46 godina stanari sanjaju o proširenju ceste, koja, pazite sad, nije ni kilometar duga! Uzalud.
Tračak nade pojavio se 2011. godine kada je konačno ishođena građevinska dozvola, koja je u međuvremenu produžena, ali opet - ništa. Radovi nikako da krenu.
Prema toj dozvoli, pisali smo prije 10 godina, cesta bi se trebala proširiti na dva traka, ali bi bila bez nogostupa, dok bi se postojeći suhozidi trebali srušiti i napraviti novi, betonski, kako nalažu konzervatori.
- Godinama nas je Grad zavlačio da se cesta ne može napraviti jer nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi. Kad se i to napokon riješilo, onda nam je rečeno da nema novca u proračunu. Što se nas tiče, mi bismo pristali da se radi i u fazama, samo neka se već jednom krene – kazao je tada potpisnici ovih redaka Darko Kružičević, jedan od stanara.
Njegov susjed Milenko Asanović prisjetio se kako se spomenuta cesta počela probijati još 1955. godine, i to – dinamitom!
- Općina nam je osigurala dinamit, a mi smo kasnije, 1978. godine, kada nam je došla voda, skupljali dobrovoljne priloge da se cesta asfaltira. To se tada napravilo i do danas – niti centa se u nju nije uložilo. Od 90-ih godina na tom se dijelu izgradilo dosta stanova, i svi su uredno platili komunalne doprinose za svoje kuće koje su legalno izgrađene, a ništa se od toga nije vratilo za cestu – ogorčen je Asanović.
Šest godina kasnije, dakle u ožujku 2019., ojađeni stanari opet zovu našu redakciju, skupilo se njih desetak u nadi da će se nešto promijeniti. Pokrenuli su i peticiju, zbili redove...
- U ovoj ulici stanujem od rođenja, dakle 62 godine, i u toliko godina jedino je bilo puno geometara koji svakih nekoliko godina dolaze mjeriti ulicu u kojoj se uglavnom ništa ne mijenja. Grad je dao ogroman broj dozvola za izgradnju novih kuća u našoj ulici, a nisu napravili normalan put koji će voditi do njih.
Sad na jednome mjestu imamo lokvu dugu 30 metara, jer uz kolnik nema ni oborinske odvodnje, pa nam se cijeli Marjan slijeva u dvorišta. Problem imamo i s prolaskom automobila. Srećom, ljudi su pitomi i jedan drugog puštaju da prođu... Da nije tako mnogi bi se već odavno potukli, a auti bi bili skršeni – kazala nam je tada Đurđica Barić, dugogodišnja stanarka ulice Pod kosom.
Stanari su tijekom godina smislili vlastita nepisana pravila kako se mimoići automobilima a da se pritom ne dogodi neko zlo, tako da znaju tko se kome prvi i gdje miče.
Tri godine kasnije ulica je i dalje zamrznuta u vremenu, a stanovnici Meja okupili su se 2022. na zboru građana, gdje je opet kao jedan od glavnih problema kvarta bila upravo ova ulica.
- Ta ulica je sramota za nas koji živimo tamo, ali i za cijeli grad. Ona bi trebala biti dvosmjerna, a ljudi se u njoj ne mogu mimoići. Također neki se ponašaju kao da je autoput i jure njom. Gora je naša cesta, nego ona u Neoriću - poručio je Branko Subašić koji živi u ulici Pod kosom.
Gospođa Marija istaknula je po tko zna koji put - ulica je opasna.
- Zid kraj ceste koji se nalazi iznad naše kuće je skroz pao i skoro se naslonio na našu kuću. Pitanje je vremena kada će se skroz urušiti. Krajnje je opasna po život - naglasila je tada.
A danas? Od zbora građana prošle su dvije godine i, pogađate, - ulica je i dalje zamrznuta u vremenu. Frustriran je ovom situacijom i Ante Bekavac, predsjednik GK Meje koji je, od trenutka kad je postao šef kvarta, nju stavio u prioritet rješavanja. No, kaže nam i on - uzalud. Od Grada Splita dobio je samo - muk.
- Kad je Ivica Puljak prvi put pobijedio u utrci za gradonačelnika, tražili smo s njim sastanak oko rješavanja komunalnih problema, s tim da nam je na prvom mjestu bila upravo ulica Pod kosom. Nažalost, nismo uspjeli sjesti zajedno, nikakvu povratnu informaciju od Grada nikad nismo dobili - kazao nam je Bekavac.
Navodi dalje kako je u rujnu 2023. godine vijećnik Jakša Balov postavio vijećničko pitanje namjerava li se krenuti u hitnu sanaciju prometnice. Navodi kako su se otkupljivale čestice za proširenje ceste, čak i izdana građevinska dozvola koja je u međuvremenu istekla.
- Bila je ishođena potvrda glavnog projekta koja je istekla jer se nije započelo s radovima. Na trasi nisu u cijelosti riješeni imovinsko-pravni odnosi te je potrebno dovršiti otkup zemljišta. Prometnica se u ovoj fazi može uvrstiti u Program gradnje komunalne infrastrukture pod stavku "ostale prometnice" te nastaviti rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Ostala je jedna čestica za koju nakon smrti vlasnika nije provedena ostavinska rasprava pa ne znamo s kim pregovarati o otkupu. Nakon toga se u proračunu može planirati izrada glavnog projekta i ishođenje građevinske dozvole, odnosno izgradnja - odgovorio mu je pročelnik za izgradnju Teo Vojković.
Pet mjeseci kasnije, u prosincu 2023. godine na sjednici Gradskog vijeća Balov je još jednom ukazao na nužnost što hitnije sanacije ulice predloživši amandman. Gradonačelnik Ivica Puljak je amandman da se u proračun za ovu godinu uvrsti djelomična sanacija ulice - odbio.
- Problem ulice Pod kosom po meni se najbrže može riješiti kroz sanaciju, dakle kroz redovno održavanje, a ne kroz izgradnju, jer onda ne trebaju dozvole. Na svakoj našoj sjednici Vijeća kotara ova ulica nam je prioritet prvog reda, ali, nažalost, od Grada nemamo nikakvih informacija - zaključuje Bekavac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....