Dođi u Vinkovce, pjevao je Shorty – a mi došli. I to ne tijekom "Vinkovačkih jeseni", kad sve pršti folklorom, zbivanjima, bojama i okusima, a od posjetitelja se ne može naći ni mjesto na klupi u parku, a kamoli u kafiću. Došli smo jednog običnog dana, u taj krasni mali grad na istoku Slavonije, i vidjeli njegovu realnu sliku.
Vinkovci izgledaju kao zaboravljeni gradić na kraju svijeta, jedan od onih koje ljudi s dolaskom ljeta napuste – i baš nas je zato (ali ne isključivo zbog toga) očarao. Jedan od načina da usred ljeta, uz minimalne troškove, posjetite opjevani gradić jest – dolazak u nj vlakom HŽPP-a.
Taj će vas pothvat u jednom pravcu stajati tek dvadesetak eura, a povedete li sa sobom djecu školarce, oni će putovati čak – besplatno.
Mi smo se upravo zahvaljujući HŽPP-u našli na rečenom mjestu, prvi susret s gradom je željeznički kolodvor s natpisom "Vinkovci" i dojmom kao da je tu vrijeme stalo u osamdesetima. Samo što je tada bila kudikamo veća gužva, danas je bilanca stanovnika Vinkovaca pala na tek dvadesetak tisuća stanovnika, dakle, grad je po naseljenosti u nešto većim gabaritima od, recimo, Trogira. Prohujala su vremena kad su Dalmatinci odlazili u Slavoniju trbuhom za kruhom, sa škrtih škrapa na rodnu zemlju bogatu žitom, kukuruzom; ekonomska migracija piše obrnute priče. Vinkovci vrve poslovnim prostorima na kojima piše "Iznajmljuje se", "Prodaje se" i slično, cijena nekretnina možda je najpovoljnija u Hrvatskoj – a mi smo poželjeli, nakon našeg dnevnog posjeta, baš tu kupiti jednu.
Kao Lastovo u posezoni
Promatramo željeznički kolodvor, to veliko prazno zdanje na kojemu rade dva šaltera. Interijer je, malo je reći, retro; na jednom drvenom okviru uočavamo kompletić konaca s iglicom, kao nekad u bakinoj kući. Kolodvorska garderoba nije u funkciji, nema potrebe za njom; čekaonica je gotovo prazna.
Sporim korakom prolazimo pokraj retro-vlakića, izložbenog primjerka na otvorenom, u eksterijeru kolodvora. Vlakića koji ne putuje nikamo, gleda na maleni kafić. Na trenutke nam se čini da samo još kafići drže Vinkovce na životu i – ljepota. Naravno, tu je i novi, atraktivni postav Galerije "Slavko Kopač" u središtu grada, idu i "Jeseni", kad će se napuniti nekoliko gradskih hotela, a restorani otvoriti vrata nakon "slavonskog feragosta". Raspitali smo se za najbolji restoran u gradu i dobili preporuku za "Lu" u centru, ali "Lu" je bio "zatvoren zbog godišnjeg odmora". Takvo što u Splitu sigurno nećete vidjeti nigdje preko ljeta, niti bilo gdje u priobalju. Slavonsko ljeto jedna je druga priča...
Sjedamo u kafić "Colosseum" blizu kolodvora, jutro je i ljudi iz kvarta sjede na kavi, puno ih je već i na pivu; jedva nalazimo slobodan stol koji gleda na pust parkić s dječjim igralištem, onim za najmlađe. Ima još nekoliko tih "igrališta za pačiće", malko neobično za grad koji doživljava demografski sunovrat; možda je rasadnik onih koji će u Vinkovcima proživjeti mirno djetinjstvo pa se iz njega iseliti. Jasno, samo nagađamo.
Za stolom do nas sjedi žena u zrelim godinama, umirovljenica, uz politrenku crnog piva; gleda u daljinu, pijucka i puši... Sve je kao u nekom "slow motion" filmu. Kao da smo na Lastovu u posezoni, ili na imaginarnom Trećiću. Ne, u Vinkovcima smo.
Plaćamo kavu s mlijekom euro i 20 centi, šećemo prema centru dok se ispred mesnice "Bebrinka" vrte pečeni komadi mesa na ražnju kao da je sajmeni dan. Ima svega blaga, neki kupuju, tim mesara – šegrti i radnici – djeluju po ulogama, neki nadziru, neki sijeku meso ili naplaćuju.
Penzionerski đir
Vinkovci su grad u kojemu na kavama danju sjede najviše umirovljenici, barem u ljetnoj sezoni. Školarci su negdje na moru ili bazenu, a možda im i smeta vrućina pa igraju igrice pod klimom; ta je novovalna mlađarija rođena pod klima-uređajem, svi su osjetljivi na koji stupanj više. Radno aktivni su na godišnjem odmoru i nekoj drugoj lokaciji kojom će se pohvaliti na Instagramu. Penzići su rijetke laste zaostale u gradu, otporni na vrućinu, bez žurbe piju kavu, pivo. Čak i čitaju papirnate novine.
U središtu grada dućan "Borovo" ne radi do 13 sati, ali imaju najnovije replike Chanel modela cipelica, jasno, kudikamo povoljnije. Zlobnik bi rekao: Chanel za siromašne. Ponuda Borosana, na našu žalost, sve je lošija. Nitko više ne želi nositi obuću za negdašnje radnice, čistačice i konobarice iz doba socijalizma. Ergonomski savršeno dizajniranu za dugotrajni boravak "na nogama", težak rad. Obuću za proleterke; valjda zato što ni njih više nema, žene u Hrvatsku dolaze raditi iz Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine ili iz Nepala, pa ponesu svoje klompe.
Sve dame žele Chanel, Gucci. Da nije replika, Borovo bi s borosanama slabo prolazio.
Kavana "Gymnasium" nalazi se točno preko puta Gimnazije, a gazda Željko Rupčić ne žali se na ljetni promet, iako, jasno, učenika nema baš puno.
– Navečer se dobro radi, znate, puno se ljudi iselilo iz Vinkovaca, ali ovi koji su ostali svi rade, imaju prihode i dobar standard. Mogu sebi navečer priuštiti koktel, džin-tonik; zadovoljan sam prometom – sažima simpatični Rupčić, jedan od brojnih izdanaka Dalmatinaca koji su "u doba mraka" emigrirali iz Dalmacije tamo gdje je bolje, u Slavoniju. Tetka mu još živi u Splitu na Gripama (pozdrav tetki!), druga tetka ima kuću u Okrugu na Čiovu. Njemu prijatelji u Vinkovce dolaze iz Makarske pa se, veli, čude kako je u Slavoniji sve jeftino.
No onima koji žive u Vinkovcima i Slavoniji nije "taj film" u glavi, naime, puno ih je koji ni ljeti ne mogu – mrdnuti nikamo.
– Tužno je da ima ljudi, puno njih, koji još uvijek ne mogu ljeti otići tjedan dana s djecom na more – sjetno primjećuje ugostitelj iz Vinkovaca, dalmatinske krvi.
Korijene iz Dalmacije vuče i konobarica Klara Stjepanović (18); zapravo, samo je trenutno u ulozi konobarice, za nekoliko godina bit će diplomirana inženjerka građevinarstva. No zasad radi sezonske poslove kao mnogi drugi, marljivi mladi ljudi.
– Imam vikendicu u Vrsinama, u općini Marina, pa ću otići malo i na more – stidljivo domeće.
Sve što turistu treba
Vinkovci imaju prekrasno uređen park u središtu grada, kućice za knjige i sjenice, veliku fontanu (s vodom, ne presahlu kao u nekim drugim gradovima), "selfie-pointe", sve što jednom turistu treba da bi uživao. Ima i sladoleda koji stoji između eura i eura i 20 po kuglici.
– Vama je to jeftino? Onda uživajte! – veselo nam govori konobarica iz slastičarnice "Promenada". Usput rečeno, sladoled od pistacija im je odličan.
Feta domaće torte u slastičarnici "Rocher" stoji oko dva eura, hajde, gdje u Splitu možete dobiti čestitu fetu za te novce? I onda još jedna starogradska pjesma kaže "Idemo u Vinkovce da trošimo novce". Vraga! Idemo da bimo se najeli i uštedjeli.
Restoran "Lu" je zatvoren zbog "kolektivnog GO-a", utjehu nalazimo po preporuci u "Marabuu". Također sjajan restoran u kojemu naručujemo svinjski lungić, medaljone u umaku s gljivama i teriyaki piletinu s prilozima od krumpira i njoka. Uz to pijemo crveno vino, Kapistran iz Iločkih podruma – ukupni je ceh oko 25 eura, dakle, nekih dvanaest eura po osobi za jelo i vino, i to dobro, flaširano. Na znanje onima iz ugostiteljskog sektora koji kukaju da je u Hrvatskoj nabava poskupjela, ulazne cijene i bla-bla. Vinkovci su još uvijek časni dio Lijepe naše, nisu na Marsu, nego u Srijemu. Slavoniji, šire gledano.
Nedostaje suvenirnica
Mana je Vinkovaca što – doista nemate gdje potrošiti novac. Nema poštene suvenirnice, neke gdje ćemo na jednom mjestu kupiti bocu slavonskog vina, fino pakirane čvarke, komad kulena, magnetić za frižider, neku repliku lampe iz pjesme "Gori lampa nasred Vinkovaca", mini đeram, takve stvarčice. Ljudi nas upućuju na Konzum i Kaufland. Ne, hvala, to imamo i doma.
Vinkovci su zaboravljeni grad koji će umjetno živnuti tijekom "Vinkovačkih jeseni", možda nekih vinskih fešta i slično. To je grad koji je nepravedno turistički podcijenjen, ali možda je baš zato tako šarmantan, jeftin, uređen, miran i čist. Idealan i za mlade obitelji koje žele da im djeca odrastaju u mirnom okružju. Svakako, grad koji zaslužuje novu priliku i još dana koje ćemo provesti u njemu uživajući u šetnjama uz Bosut, i onom ozračju koje poziva na meditativni pristup u kombinaciji s bećarcem. Sigurni smo da ćemo u Vinkovcima naći oboje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....