Slučaj maturanta Tina Šunjerge dugo će ostati u sjećanju, ne samo zbog brutalnosti počinjenog zločina, već i zbog pitanja koja je otvorio o mladima, nasilju i socijalnoj odgovornosti.
Tada 19-godišnjak iz Čiste Velike, 25. ožujka 2017. godine ubio je roditelje, Silvanu (46) i Marina Šunjergu (45). Motiv za ovaj stravičan čin bili su učestali sukobi s roditeljima zbog loših ocjena u školi, konzumacije droga i nametnutih zabrana. Šunjerga je roditelje usmrtio hicima u potiljak iz očeva pištolja. Vrhovni sud RH predmet iz Šibenika delegirao je na Županijski sud u Zadru, jer je velik broj šibenskih sudaca sudjelovao u istrazi.
Prema izjavama tužiteljstva, tog 25. ožujka 2017. godine Šunjerga je najprije ubio svoju majku Silvanu dok su se vozili prema Šibeniku. Sjeo je iza nje na stražnje sjedište automobila i iskoristio trenutak dok je njegova majka bila usredotočena na vožnju, uperivši pištolj u njezinu glavu. Prisutnost prijatelja u automobilu dodatno je naglasila brutalnost ovog čina, jer je on pobjegao čim je svjedočio ubojstvu, ostavivši Tinu priliku da nastavi s planom.
Pucanj s leđa
Nakon ubojstva majke, Šunjerga je nastavio bez ikakvih emocija. Ostavio je tijelo majke u automobilu, a potom se vratio u obiteljsku kuću kako bi ubio i oca. Prije toga, po povratku, u kući je pustio vodu kako bi prikrio zvuk repetiranja pištolja. Njegov otac, policajac interventne jedinice, nije imao priliku reagirati. Našao se pred sinom koji ga je hladnokrvno upucao s leđa.
Šunjerga je potom otišao na rođendansku proslavu, zabavljao se, konzumirao drogu, pucao iz pištolja kojim je ubio roditelje te se provodio po kafićima i vozikao automobilom. Pritom je i uništavao tragove, primjerice uništivši i odbacivši mobitele ubijenih roditelja te pokušavajući skloniti njihova tijela. To je ponašanje istražiteljima otkrilo njegovu bešćutnost, ali i sposobnost planiranja i prikrivanja tragova, što je dodatno utjecalo na odluke sudova tijekom suđenja.
Uhićen je dan nakon hladnokrvnog zločina u centru Tribunja kraj marine nakon što je naišao na policijsku barikadu. Iako je na policajce počeo pucati iz pištolja jer su mu se našli na putu, oni su uzvratili paljbu te mu propucali gume na Mercedesu. Izvukli su ga potom iz auta i uhitili. Nakon što je uhićen navodno se samoozljeđivao gašenjem cigareta po svojem licu.
Na optuženičku klupu Županijskog suda u Zadru sjeo je 7. veljače 2018. godine. Njegovo nezainteresirano držanje ni sa čim nije dalo naslutiti činjenicu da mu se sudi za svirepo ubojstvo roditelja. Na optuženičkoj klupi sjedio je opušteno, a za to vrijeme nije ni pogledao vidno ustrašenog 20-godišnjeg prijatelja pred kojim je u automobilu ubio majku Silvanu. Sa suđenja je nakon početka ročišta isključena javnost zbog teške duševne boli i emocionalne patnje koju je proživljavala obitelj žrtava.
Odlukom suda “iza zatvorenih vrata” sudilo mu se prema Zakonu o sudovima za mladež koji predviđa maksimalnu kaznu od deset godina zatvora, no to nije značilo da će se ta kazna i primijeniti jer u slučaju ovakvih kaznenih djela postoji otklon. Naime, sud nema obvezu donijeti presudu prema zakonu za mlađež, nego prema općem Kaznenom zakonu ukoliko se uvjeri u težinu počinjenog djela.
Kazna od 40 godina
Šunjerga je na zadarskom sudu proglašen krivim za dva teška ubojstva te je za svako dobio po 24 godine zatvora i u konačnici mu je izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina.
Na suđenju u Zadru, sutkinja Sandra Radanović donijela je presudu kojom je Šunjergu osudila na 40 godina zatvora. Iako se radilo o mlađem punoljetniku kojemu je zbog Zakona o sudovima za mladež teoretski prijetila blaža kazna, sud je bio uvjeren u težinu zločina. Prilikom obrazlaganja presude, sutkinja Radanović istaknula je podmuklost i beskompromisnost s kojima je Šunjerga izvršio ubojstva.
Njegova mržnja prema roditeljima i osvetnička namjera nadjačali su sve druge aspekte koje bi sud mogao smatrati olakotnim.
– Tijekom postupka elementi bezrezervne osvete dokazani su postojanjem plana i hladnokrvnošću prilikom ubojstava. Motivi su nemjerljivi životima. Zabrane je doživljavao kao oduzimanje slobode, mrzio ih je i zbog toga se bezrezervno osvetio. Doživio je kao maltretiranje to što su mu prigovarali zbog loših ocjena i drogiranja. Podmuklo je počinio ubojstva. Sjeo je iza majke govoreći da mu prijatelj prvi mora izići iz auta, što mu je majka povjerovala, a on je repetirao pištolj i ubio je. I otac je s povjerenjem pričao sa sinom ne sumnjajući ništa, a on je gledao oca i ubio ga u svom pohodu. Ubrojiv. Postupao je s maksimalnim stupnjem krivnje, s izravnom namjerom, iz podmukle osvete – rekla je sutkinja Županijskog suda u Zadru Sandra Radanović, obrazlažući presudu koju je Šunjerga mirno odslušao i nije pokazao ni jednu emociju.
Kajanje nije bilo iskreno
Šunjergin odvjetnik Karlo Surić uložio je žalbu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, argumentirajući kako su sudovi precijenili otegotne okolnosti. U ožujku 2019. Vrhovni sud smanjio mu je kaznu na 35 godina, obrazlažući odluku time da je potrebno dodatno uzeti u obzir njegove olakotne okolnosti, osobito činjenicu da je mlađi punoljetnik. Vrhovni sud je smatrao da je kazna od 40 godina suviše retributivna i nije omogućavala Šunjergi priliku za rehabilitaciju i resocijalizaciju.
Međutim, Državno odvjetništvo nije bilo zadovoljno ovom odlukom, smatravši da 35 godina zatvora nije primjerena kazna za počinitelja dvostrukog ubojstva roditelja. Državno odvjetništvo podnijelo je žalbu trećestupanjskom vijeću Vrhovnog suda, koje je u listopadu 2019. ponovno razmotrilo slučaj i odlučilo povećati kaznu na prvotnih 40 godina.
Ova konačna presuda temelji se na ocjeni da Šunjergino ponašanje, koje uključuje hladnokrvnost, odsustvo autentičnog kajanja i nemilosrdnost, zahtijeva maksimalnu kaznu prema hrvatskom kaznenom zakonu.
Odluka trećestupanjskog vijeća Vrhovnog suda donijeta je pod vodstvom suca Ratka Šćekića, a u obrazloženju presude naglašena je važnost kazne kao instrumenta generalne prevencije, ali i kao sredstva kojim bi se ostvarila specijalna prevencija u Šunjerginom slučaju.
Vijeće je razmotrilo sve okolnosti i zaključilo da njegovo “verbalizirano kajanje” nije bilo iskreno, što su potvrdili i vještaci. Na sudu je procijenjeno da je Šunjergino kajanje više čin prilagođavanja sudskom procesu nego autentičan izraz krivnje ili kajanja za zločin koji je počinio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....