Hrvatska kao država nije odgovorna za ubojstvo 25-godišnjeg Tihomira Blagojevića kojeg je 28. travnja 1995. godine oko 19 sati na benzinskoj postaji kraj hotela "Slaven" uz autocestu nedaleko od Nove Gradiške nožem izbo i ubio hrvatski prognanik Vlado Gavrić, tada 19-godišnjak.
To je ubojstvo izazvalo reakciju Blagojevićeve rodbine i ostalih Srba koji su blokirali promet na autocesti kod Okučana, oteli nekoliko hrvatskih civila pri čemu je ubijeno i zarobljeno više osoba. Nekolicinu putnika hrvatske nacionalnosti sa nekoliko prijatelja zarobio je Tihomirov brat i držao ih kao taoce do sljedećeg dana dok mu nije predan bratov leš. Taj je događaj uz odluku o zatvaranju autoceste bio povod za pokretanje dugo pripremane vojno-redarstvene operacije "Bljesak", kojom su hrvatske snage u manje od dva dana svladale otpor krajiških snaga u zapadnoj Slavoniji.
Europski sud za ljudska prava, pet godina nakon podnošenja, donio je nedavno odluku da je neosnovan zahtjev Neđeljka Blagojevića (85), oca ubijenog Tihomira, koji je prvo pred hrvatskih sudovima, a onda i pred EU sudom za ljudska prava pokušao dokazati da je država odgovorna i da mu treba nadoknaditi štetu jer mu je sina ubio pripadnik Hrvatske vojske što je, po njemu, bio teroristički čin.
Danima dolazio na parking...
No, kako stoji u izvješću Ureda zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava, EU sud je utvrdio da "odluke domaćih sudova o nepostojanju odgovornosti RH za smrt podnositeljeva sina nisu bile proizvoljne niti očigledno neosnovane".
U objavljenoj odluci EU suda jasno stoji da je Gavrić istog dana uhićen i ispitan te je tada naveo kako je desetak dana ranije odlučio ubiti osobu srpske nacionalnosti zato jer je bio prognanik te jer je tijekom rata izgubio strica i mnoge druge osobe koje je poznavao. U svom je iskazu kazao da je nekih tjedan dana prije ubojstva svakodnevno dolazio na parkiralište hotela i promatrao kako Srbi s okupiranog područja Hrvatske nabavljaju benzin i preprodaju ga, a on sam se nije mogao vratiti u svoju kuću na okupiranom području. Naveo je da ga je na ubojstvo najviše motiviralo ponašanje Srba, odnosno kako su se ponašali slobodno, dok su do jučer pucali na Hrvate.
Po njegovoj priči, hodao je okolo, slušao razgovore prisutnih, a oko 19 sati uočio je 25-godišnjaka kako sjedi ispred trgovine, pije pivo i razgovara s osobama oko sebe. Čuo ga je kako govori: “ovo je Srpska Republika Krajina, ali oni to još ne razumiju, a mi već ovdje radimo kako hoćemo”, te je tada izvadio lovački nož iz rukava jakne i zario ga u prsa mladića. Zatim je otišao u bar i vlasniku rekao što se dogodilo, a nakon toga je otišao u drugi bar i ispričao prijatelju što se dogodilo nakon čega je uhićen. Na kraju svog iskaza je ustvrdio da nije osjećao grižnju savjesti zbog onoga što se dogodilo "jer se moralo jednom dogoditi".
Dan poslije policija ga prijavljuje za ubojstvo, a 10. srpnja tužiteljstvo diže optužnicu. U njoj je, kako se navodi u odluci suda u Strasbourgu, stajalo da je Gavrić u svojoj obrani naveo da je u Novu Gradišku stigao kao prognanik s okupiranog područja, zajedno s ocem i mlađom braćom i sestrama. Da mu je teško palo što je prognan pogotovo jer je prije nekoliko godina ostao bez majke i morao se brinuti za svoju braću i sestre. Išao je na parking hotela, gdje su Srbi s okupiranog područja dolazili kupiti benzin. Kad je čuo Blagojevića kojeg nije poznavao kako govori: "Ovo je Republika Srpska" to ga je izrevoltiralo.
Jedan od svjedoka je, po optužnici, naveo da je poznavao 19-godišnjaka od djetinjstva i da su oboje bili raseljeni s okupiranog područja te su bili ogorčeni jer se nisu mogli vratiti svojim kućama. Gavrića je boljelo što nije mogao ići na majčin grob, dok su Srbi s okupiranog područja slobodno dolazili u Novu Gradišku preprodavati benzin i zarađivati.
Pomilovao ga Tuđman
Vještačenjem je utvrđeno da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela njegova ubrojivost bila bitno smanjena. Kazneni je postupak prekinut kada ga je Franjo Tuđman, tadašnji predsjednik RH, 1998. godine pomilovao.
Dakle, kada je otac pokojnog mladića pokrenuo sudski postupak, Općinski građanski sud u Zagrebu odbio ga je utvrdivši da ubojstvo nije počinio pripadnik Hrvatske vojske i da se zato država ne može smatrati odgovornom. Obrazloženje je bilo da događaj nije bio teroristički čin već ubojstvo počinjeno iz osobnih pobuda, a ne s ciljem izazivanja straha i osjećaja nesigurnosti kod građana. Utvrđeno je da je to "izolirano ubojstvo koje je počinila osoba sa znatno smanjenom sposobnošću razumijevanja svojih postupaka" te da nije "imalo specifičnu poruku karakterističnu za teroristički čin". Županijski sud u Zagrebu potvrdio je prvostupanjsku presudu, Vrhovni sud je odbio reviziju, a Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu.
Napokon, EU sud za ljudska prava donosi svoju odluku u kojoj, uz ostalo, stoji da "iako se ubojstvo dogodilo u Novoj Gradiški, gdje su se odvijala ratna zbivanja, okolnosti ubojstva (počinitelj ubode žrtvu jer je čuo nešto što ga je revoltiralo) pokazuju da je ubojstvo posljedica duševne smetnje ubojice, a ne da je to teroristički čin poduzet s ciljem da se pokaže da nitko nije siguran".
- U ovome predmetu, Europski sud je ocijenio da su hrvatski sudovi propisno ispitali predmet na tri razine nadležnosti i da su iznijeli detaljne razloge za svoje zaključke, koje je zatim preispitao Ustavni sud. Utvrđenja domaćih sudova da se u okolnostima konkretnog slučaja radilo o izoliranom ubojstvu, a ne terorističkom aktu, nisu bila proizvoljna ili očito nerazumna. Sud je također prihvatio argument Zastupnice da sudska praksa domaćih sudova nije ukazivala na etnički pristran pristup u pogledu odgovornosti za štetu nastalu terorističkim aktima počinjenima za vrijeme rata u Republici Hrvatskoj - stoji, uz ostalo, u izvješću Ureda zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....