Početak novog desetljeća trebao je biti krasan i kao svaki pravi početak simbolizirati nešto novo i uzbudljivo. Nažalost, 1991. godina u Splitu bila je sve samo ne lijep početak. Osim ratnih previranja koja su uzbudila cijelu Hrvatsku, Split je pred sobom imao i jeziv problem serijskog ubojice, iako se u početku nije tako mislilo. No dobro, počnimo redom…
Bio je svibanj 1991. godine, dan je postao dulji od noći, pristizali su prvi furešti te godine, a Split je uživao opuštajućoj atmosferi nedavne Sudamje. U splitskom kratu Skalice danima nitko nije vidio Šimuna Belasa, 45-godišnjeg zaštitara.
Ovaj inače mirni, moglo bi se reći i povučeni, stanar zgrade u Karamanovoj ulici nije se pretjerano družio sa susjedima pa se u prvim danima nitko nije zabrinuo. Radio je za Građansku sigurnost i čuvao zgradu splitske Općine, a zbog posla da često nije bilo kod kuće.
Njegovu smrt primijetili su tek kada se stubištem počeo širiti nesnosan smrad koji je susjede zabrinuo. Kratka dojava bila je dovoljna da se splitski policajci nađu pred vratima Belasovog stana i da pokušaju u njega ući.
- Naime, kad su inspektori oslobodili jezičak na zaključanoj bravi vrata, ugledali su prizor koji im je odmah ukazao na to da pred sobom imaju zamršen slučaj okrutnog ubojstva - pisala je tada Slobodna Dalmacija.
U prostoriji u koju su tada ušli zatekli su stravičan prizor, a Šimunovo izmučeno tijelo danima je stajalo tamo. Mirnom zaštitaru su ruke bile svezane na leđima pomoću konopca, a na glavi se jasno vidjela rana i bio je polugol.
Policijski istražitelji odmah su zamijetili da ta rana nije jedina posljedica nasilja nad Belasom jer su na njemu vidjeli i tragove davljenje za koje će kasnije obdukcija pokazati da je ono što je i uzrokovalo smrt. Ubojstvo nije bilo iz koristoljublja, sve vrijedne stvari pronađene su u stanu.
Stan je bio u neredu, po podu su bile razbacane stvari i polomljeni predmeti što je inspektorima dalo do znanja da je za Belasovu smrt možda krivo nekoliko osoba, ali i da se on za svoj život borio junački - do posljednjeg daha. Preminuli 45-godišnjak nije otišao bez borbe.
Policija nije mogla potvrditi je li Belas prije smrti imao sporazuman seksualni odnos ili je prije ubojstva morao pretrpjeti i stravično poniženje silovanja ubojice koji ga je nakon toga hladnokrvno zadavio. Zbog ovog nalaza o uzroku njegove smrti, u tada puno konzervativnijem gradu nego sada, počela se širiti panika da je ubijen zbog svoje seksualne orijentacije.
Slobodan život, ono što je Belasu oduzeto, svakako je imao njegov ubojica koji ni sada, dugih trideset godina nakon ubojstva nije ugledao lice pravde. Službena policijska verzija bila je da je tijelo pronađeno desetak dana nakon ubojstva, ali u kuloarima se pričalo da je to trajalo i dugih mjesec dana.
Ubijeni zaštitar nije bio u braku, a da se naslutiti kako nije bio izrazito blizak ni s obitelji. Prijatelji i poznanici koji su ga znali iz splitske Općine u svojem oproštaju putem novina opisali su ga kao dobrog i plemenitog, a njegovi kolege žalili su za gubitkom dobrog radnika.
- Ja vjerujem da će naša brojna ekipa sastavljena od najboljih stručnjaka, ipak, na i kraju uspjeti riješiti ovo zamršeno i teško ubojstvo, te da će se počinitelj ili više njih ubrzo naći iza brave - rekao je tada Slobodnoj Željko Gulišija, načelnik odjela za operativne poslove Policijske uprave Splitsko-dalmatinske vjerojatno ni ne sluteći kako je horor u Splitu tek započeo.
Njegove riječi nažalost se nisu nikada ostvarile, a Željko Gulišija je u međuvremenu napustio policiju i razvio impresivnu odvjetničku karijeru dok do danas ni njegove kolege nisu uspjele naći okrutnog počinitelja. Da stvar bude još gora, samo tri mjeseca kasnije, grad je ponovno bio zavijen u crno….
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....