Sukob u Ukrajini odavno je ispisao nova poglavlja u povijesti ratovanja iz aspekta masovne proizvodnje i terenskoga korištenja dronova. Revolucija u tehnologiji bespilotnih letjelica, međutim, nije dovoljna jer se moderni rat još uvijek ne može dobiti samo uz njihovu pomoć. Fronte se na europskom istoku još uvijek pomiču i brane i konvencionalnim oružjem, a među njima je sve važnija ukrajinska samohodna haubica 155 mm 2S22 Bohdana.
Proizvodnja ovog oružja u Ukrajini trenutno nadmašuje proizvodnju svih europskih saveznika Kijeva zajedno, a nije previše daleko ni od prosječne količine dalekometnih cijevi koje mjesečno izbace ruske tvornice. U veljači 2022., kad ih je Putin napao na svim frontama, Ukrajinci su imali samo jedan jedini primjerak ovoga topa, i to prototip.
Danas vlastitom proizvodnjom namiruju više od trećine svojih ukupnih ratnih potreba, što zorno ilustrira transformaciju koju je goloruka zemlja u par godina prošla iznutra dok se istodobno očajnički odupirala masovnoj ruskoj vojnoj armadi.
Bohdanu 2S22 je projektirala, razvila i proizvela kao model tvornica traktora iz Kramatorska, u Harkivskoj oblasti. Prototip haubice 155 mm montirane na kamion predstavljen je javnosti na paradi prigodom Dana neovisnosti Ukrajine 2018. godine, a potom je sve do siječnja 2022. opsežno testiran na poligonu Ukrajinskih oružanih snaga u oblasti kod Odese. S općom ruskom agresijom masovna proizvodnja haubice još nije bila ni blizu, a kako su Rusi brzo napredovali, jedini prototip Bohdane trebao je biti uništen kako ne bi pao neprijatelju u ruke. To je na kraju ipak izbjegnuto i oružani kapital za ukrajinsku budućnost uspješno je sačuvan.
Danas je ta vrsta topničkog oruđa iznimno cijenjena i u zapadnim vojnim krugovima. Haubica je standardnoga NATO-ova kalibra i široko je korištena u području ratnih operacija. Ukrajina je također nemilosrdno ubrzala i proizvodnju njoj adekvatnih granata. Bohdana ima domet do 42 kilometra i u praksi je to oružje koje se u tekućem ratu intenzivno koristi zbog svoje mobilnosti i razornog potencijala. Njezin prvi veliki uspjeh, još u ljeto 2022., bio je doprinos ponovnom ukrajinskom zauzimanju čuvenoga Zmijskog otoka u Crnom moru. Prije iskrcavanja ukrajinskih marinaca na ovaj škoj, posao topničke pripreme odradile su baš ove ukrajinske haubice, u suradnji s francuskim haubicama Caesar.
Dok je Rusija u prvim ratnim godinama nemilosrdno pritiskala prve crte bojišnice, Ukrajina je bila krajnje svjesna da ne može na brzinu proizvesti dovoljan broj haubica i očajnički je trebala topove svojih saveznika. Vojni analitičar Patrick Hinton iz britanskog Kraljevskog instituta za ujedinjene službe iznio je podatak da je ukrajinska vojska sve do srpnja 2023., kad je krenula u prvu veću protuofenzivu, imala u svojim redovima čak 14 različitih modela haubica.
Vojska svake zemlje obično ima maksimalno dva ili tri različita modela, jer joj šarenilo u oružjima zna stvarati nemile logističke, operativne i druge probleme pri ratovanju.
No, ukrajinskom modelu haubice Bohdana kronično je nedostajalo sredstava za brzo povećanje proizvodnje. Također je patila i od više tehničkih problema vezanih za šasiju kamiona koji može nositi ovaj top.
Direktor Ukrajinskog vijeća za obrambenu industriju (UCDI) Igor Fedirko bio je jedan od najžešćih zagovornika povećanja njezine proizvodnje. Glavni razlog ležao je u činjenici što je Ukrajina svoje haubice očajnički trebala za rat.
Koliko su u tome uspjeli, današnje brojke govore same za sebe. Lanjskoga listopada ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski objavio je kako su proizvodni kapacitet Bohdane digli na 20 primjeraka mjesečno, a samo šest mjeseci poslije nove procjene govore da su nadmašili 40 novih haubica u mjesec dana. Približno jednak broj novih dalekometnih cijevi zabilježen je prošloga rujna u Rusiji, prema izvješću njemačkog ekonomskog Instituta Kiel. Isto izvješće iz Kiela govori i da Francuska, na primjer, proizvodi tek osam jedinica svojega modela haubice mjesečno, a Njemačka pet do šest.
"Trenutno proizvodimo više haubica nego cijela Europa zajedno", tvrdi Igor Fedirko, a sve zahvaljujući dobrom povezivanju privatnih industrija i potreba fronte. Rast koji je ostvarila ukrajinska haubica 2S22 Bohdana simbolizira radikalnu promjenu koju je zbog rata doživjela ukrajinska industrija oružja, nekad u potpunosti ovisna o državnoj tvrtki Ukroboronprom.
Javno financiranje, ulazak privatnih tvrtki i, iznad svega, međunarodna potpora razvojno su potaknuli cijeli sektor. Prema službenim podacima, kapacitet obrambene industrije Kijeva uvećao se u tri godine za čak 35 puta. Do kraja ove godine dosegnut će proizvodnju od 35 milijardi dolara.
Još je jedan ključni faktor bio naročito presudan za proizvodnu eksploziju ukrajinske haubice u posljednjih pola godine, a riječ je o tzv. danskom modelu. Suočena s nedostatkom viška vojne opreme za slanje Ukrajini, danska je vlada prošloga ljeta predložila prelazak na direktno slanje novca ukrajinskim tvrtkama za proizvodnju oružja. Dio toga iznosa od 538 milijuna eura do kraja je prošle godine iskorišten upravo za ubrzavanje proizvodnje haubice 2S22 Bohdana.
Tijek danske inicijative postavljen je na sljedeći način: ukrajinska vlada prezentira popis vojnih projekata koji će se financirati, a danski stručnjaci potom analiziraju njihovu izvedivost i jamstva učinka ukrajinskih tvrtki koje razvijaju oružje. Kopenhagen je naknadno otvorio ovu vrstu financiranja i drugim državama. Sredstva su ovim novim kanalom ubrzo potekla prema Kijevu i iz Švedske i Islanda, kao i iz središnjih tijela EU-a, kroz akumulirani prihod od kamata od zamrznute ruske imovine. Norveška i Kanada također su uložile svoj kapital u ovu inicijativu.
"Zadivljen sam brzinom kojom ukrajinska obrambena industrija može isporučiti svoje usluge", izjavio je nedavno danski ministar obrane Troels Lund. Model savršeno funkcionira, pa je Danska početkom ove godine najavila novi paket financijske pomoći za ukrajinsku vojnu proizvodnju od gotovo 900 milijuna eura (isplatit će ga u razdoblju do 2027.)
"Ukrajina je eksponencijalno povećala svoju vojnu proizvodnju u posljednje tri godine", kaže Mikola Bjeljeskov, viši analitičar na Nacionalnom institutu za strateške studije sa sjedištem u Kijevu. Rast je posebno izražen u raznim vrstama bespilotnih letjelica (kako izviđačkih tako i napadačkih), ali i haubica, krstarećih raketa, minobacača i oklopnih transportera. Ulijevanje inozemnog financiranja u domaću proizvodnju omogućuje Ukrajincima ekonomičniju proizvodnju, zbog nižih troškova rada, ali i bržu proizvodnju koja izravno odgovara potrebama fronte. A nema idealnijeg poligona od rata za testiranje bilo kojeg oružja ili njegovih terenskih modifikacija.
Napredak ove industrije usred brutalne ruske invazije naprosto je spektakularan. Putin je jako podcijenio skriveni potencijal otpora nepravdi i nacionalnog prkosa kad je odlučio pregaziti višestruko slabiju Ukrajinu.
Ipak, ukrajinska ovisnost o međunarodnim partnerima još je iznimno velika, kako za teško naoružanje ili sustave protuzračne obrane, tako i za mnoge proizvodne komponente (mikroelektronika, eksplozivi, raketni pogon). No ugovori o strateškom partnerstvu između ukrajinskih i europskih vojnih tvrtki također postaju sve veća realnost. Njemačka kompanija Rheinmetall i francusko-njemačka KNDS već su, primjerice, realizirale svoje inicijative u Ukrajini, obje usmjerene na tamošnju proizvodnju streljiva.
I američka tvrtka AeroVironment, proizvođač eksplozivnih bespilotnih letjelica, također je već u procesu ukrajinskoga investiranja. Tko može bolje predvoditi buduću europsku vojsku i pomoći graditi europsku obrambenu industriju od onih koji se već tri godine uspješno odupiru jednoj od najjačih i najbrutalnijih vojski svijeta?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....