Koncem prošlog tjedna Ukrajina je nanijela dosad ponajveću štetu Putinovu ratnom potencijalu. Po dubini ruskog teritorija pogodili su čak tri velike vojne baze u kojima su bili uskladišteni ogromni arsenali naoružanja, u prvome redu streljiva.
Najprije je pogođen i devastiran relativno novi vojni kompleks Toropec nadomak Moskve, udaljen gotovo 500 kilometara od rusko-ukrajinske granice. Prema nekim procjenama, tu je bilo uskladišteno gotovo 30 tisuća tona raznog ruskog streljiva. Tu su se navodno nalazile velike zalihe granata za malokalibarska oruđa i minobacače, ali i rakete i balistički projektili dugog dometa, uključujući Iskandere. O snazi detonacije nakon eksplozivne aktivacije dijela pohranjenog oružja namijenjenog razaranju Ukrajine dovoljno govori podatak da je u jednom trenutku na seizmološkim instrumentima zabilježen potres magnitude 2,4 stupnja po Richteru s epicentrom u Toropecu.
Ruska baza u Toropecu gađana je oruđima ukrajinske vojske dva dana zaredom, jer je nešto južnije bio i drugi dio istog skladišnog kompleksa. Kako u njemu, kao ni u prvome, zapravo nije bilo armiranobetonskih objekata za skladištenje granata i druge municije, brojne sekundarne eksplozije izazivale su brojne naknadne detonacije i požare u nepogođenim zgradama i hangarima.
Kad su Rusi već pomislili da je vrijeme za sanaciju stanja i evakuaciju preostalog streljiva, napadnut im je naposljetku i drugi skladišni arsenal u Tihorecku u južnome dijelu Rusije, 300-tinjak kilometara od ukrajinske granice. Baza u Tihorecku služila je Moskvi, među ostalim, kao glavno skladište za rakete koje je Rusiji isporučila Sjeverna Koreja. Ukrajinski glavni stožer je procijenio da je u Tihorecku uništeno barem 2000 tona tamo pohranjenog ruskog streljiva, uključujući projektile proizvedene u Sjevernoj Koreji. Napadi na Toropec i kasniji napad na Tihoreck bili su tako veliki da su ih registrirali čak i NASA-ini sateliti za nadzor požara na zemljinoj kori.
Logično pitanje koje se nametnulo nakon ovih nesumnjivo grandioznih ukrajinskih vojnih uspjeha je: čime su ih uspjeli izvesti, kad Washington još uvijek nije odobrio upotrebu dalekometnih oružja zapadne proizvodnje po dubini ruskog teritorija? Prodorom u rusku Kursku oblast ukrajinske su snage ostvarile bolje polazne pretpostavke za dohvaćanje nekih ciljeva koji su im iz Ukrajine bili posve nedohvatljivi, no još uvijek imaju vrlo malo ratnog alata za izvođenje ovakve vrste napada po ruskih raketnim bazama ili logističkim čvorištima.
Brojni zapadni vojni analitičari procijenili su kako je vjerojatno da su zadnji napadi na Putinova golema skladišta streljiva izvedeni ukrajinskom novom eksplozivnom bespilotnom letjelicom "Paljenicom", svojevrsnim hibridom između borbenog drona i rakete. O njezinu "autorstvu" nad uništenjem ruskih skladišta govori i to što su Rusi u samoj bazi u Toropecu posvjedočili kako su čuli mlazne motore iznad glave prije nego što su zalihe streljiva oko njih eksplodirale.
Paljanica, što je inače naziv tradicionalne ukrajinske težačke pogače, samo je po promotivnoj kategoriji krstareća raketa s krilima i turbomlaznim pogonom. Razvijala se u ukrajinskim manufakturama dulje od godinu dana, a svečano je uvedena u ukrajinski rat polovicom kolovoza. Već koncem kolovoza najmanje jedna Paljanica pogodila je prvu metu na Krimu pod ruskom okupacijom.
Raketa ima turbomlazni motor koji su zajednički razvili jedna češka i jedna ukrajinska tvrtka. Prilično je jak i proizvodi potisak dovoljan da projektil težak jednu tonu pogoni i do 400 kilometara. Mnogi je uspoređuju s ukrajinskom krstarećom raketom Neptun u pogledu veličine, brzine i dometa, no Paljanica ima ipak jednostavniji turbomlazni motor koji je čini jeftinijom za proizvodnju.
Raketni dron Paljanica je najavljen kao nova tehnološka platforma u ukupnom vojnom razvoju Ukrajine i njezinih oružanih snaga. Kijev je i prije nje napravio više uspjelih modela jurišnih dronova velikog dometa, no tek ona sa svojim eksplozivnim potencijalom pokazuje dovoljnu efikasnost u uništavanju velikih vojnih baza neprijatelja.
Već mjesecima iz Kijeva mole europske i američke kolege da im dopuste donirano dalekometno zapadno streljivo – ponajprije britanske Storm Shadowse, francuske krstareće projektile SCALP-EG i američke ATACMS-e – upotrijebiti protiv strateških ciljeva duboko u Rusiji, uključujući zalihe streljiva. Usprkos suprotnim najavama, Europljani i Amerikanci stalno im uskraćuju to dopuštenje u strahu od eskalacije.
Očigledno na izmaku strpljenja, Ukrajinci su odlučili upregnuti vlastitu pamet pa su odnedavno udvostručili proizvodnju lokalno razvijenih dalekometnih dronova i projektila kojima mogu gađati mete unutar Rusije bez ičijeg prethodnog dopuštenja. Pomozi sam sebi, pa će ti i Bog pomoći, kaže poslovica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....