Najnovije izmjene GUP-a nisu se mogle pripremiti za posljednju sjednicu Gradskoga vijeća Splita jer je vrhuška gradske službe za urbanizam i zaštitu okoliša smijenjena ili suspendirana.
Boris Marelja smijenjen je s mjesta v.d. pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša, a viša savjetnica Lada Pocrnić Mladinić i viša savjetnica za provedbu dokumenata prostornog uređenja Ljiljana Poletti Kopešić suspendirane su do kraja postupka.
Ovo nije prvi put da gradski urbanisti i vodeći političari Splita dobivaju prijave, ali dosad nije bilo rezultata. Dapače, možemo reći kako su država i Grad nagrađivali odgovorne za urbane devastacije koje su zadesile Split. Po zakonu, gradonačelnici i dogradonačelnici imaju isti status kao državni činovnici, ali od države ne samo što nisu bili sankcionirani zbog političke podrške uništavanju resursa grada, već su nagrađeni funkcijama. Ivica Škarić postao je konzul u Crnoj Gori, Miroslav Buličić otišao je za konzula u Banju Luku, Veljan Radojković bio je jedan od čelnih ljudi Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Dok je bio poglavar za gradsku komunalu, Jakša Marasović je 2000. izjavio kako „Karepovac danas izgleda skroz dobro”. Tvrdio je kako u Stobreču ne trebaju mehanički i biološki pročišćivač za veliki kanalizacijski ispust s TTTS-a „jer je more najbolji pročišćivač”. Istodobno je bio direktor Hrvatskih voda, a poslije član Uprave JANAF-a.
Zaboravljeni projekt
Država je abolirala žnjanske investitore koji su kršili zakone, jer već na početku svoga mandata ministrica Marina Matulović Dropulić, koja je prestrašila divlje graditelje na Viru i Rogoznici rušenjem nekoliko vikendica, proglasila je 2003. Žnjan izgubljenim slučajem. Odnosno, dala je do znanja da tamo neće poslati bagere.
Dolaskom Roberta Plejića za člana Poglavarstva 1997. nikad nije realiziran „Program uređenja priobalnog područja između Zente i Duilova”, nastao prije nasipavanja žnjanskog platoa. Njime se trebalo spojiti nasljeđe Splita 3 s novim vremenima. Programom je bilo predviđeno da se realiziraju novi gradski park, riva Žnjan, postavio bi se drugačiji omjer stambenih i turističkih sadržaja, s više zelenih površina.
Umjesto toga, cjeloviti potez razmrvljen je na pet urbanističkih planova, od kojih su neki bili predmet policijskih istraga, a neke je moralo korigirati Ministarstvo prostornog uređenja i gradnje da barem budu u granicama zakona. Plejić je završio kao ugledan profesor na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije.
Slično je i s emeritusom Ivom Šimunovićem, on je došao u politiku kao stručnjak za „ekonomiku urbanizma” i regionalno planiranje, da bi kao predsjednik Gradskog vijeća uz gradonačelnika Škarića bio glavni lobist za AFCO projekt koji je htio dovesti megajahte i kruzere u gradsku luku, izbaciti trajekte i sagraditi gomilu hotela. Unatoč neslavnoj političkoj karijeri, nastavio je sloviti za uglednog stručnjaka, a zadnja knjiga mu se zove „Prostorne čarolije”.
Simbioze politike i poduzetništva prožimale su strukture moći. Zvonko Kotarac priznao je medijima da je financirao neke stranke, a baš je koalicija HSLS-SDP donosila urbanističke planove koji su njegovu firmu pretvorili u jakog igrača u stanogradnji. U dobar dio splitskih novogradnji liftove je ugrađivala tvrtka "Piel" Ivana Pulića, koji je bio HSLSL-ov gradski poglavar za komunalu, a njegov "Tehnoplast" preuzimao je upravljanje objektima koje su gradili investitori poput "Dal-koninga".
Građevinska mafija
Da bi se projekt gradnje preskupih stanova u nikakvim uvjetima ostvarivao, Gradu je navučena omča oko vrata s dugom zbog nasipavanja žnjanskog platoa. Dug je otplaćivan od 1998. do 2007. Bivši šef gradskih financija dr. Dejan Kružić kazao je kako je novac za vraćanje duga namaknuo i sredstvima od prodaje društvenih stanova nad kojima je postojalo stanarsko pravo. Nekadašnji vijećnik Zoran Kastropil rekao je kako je upravo činjenica da Split nikad nije ulagao taj novac u ono za što je bio namijenjen - gradnju povoljnijih stanova i stanova za siromašne građane - uvjetovala da se mogu graditi do 35 posto skuplji tržišni stanovi, te da se tim novcem umjesto zbrinjavanja socijale gradila infrastruktura za poduzetnike.
Dapače, Split je bio jedini grad koji nije ponudio parcelu za POS. Dok je bio ministar, Radimir Čačić je isprva oštro tvrdio da građevinska mafija određuje cijene stanova u Splitu i da zato ne dopušta gradnju POS-a. Ali, na kraju je na Brodarici sa Željkom Kerumom i Kotarcem gradio stanove poticane stanogradnje koji su bili znatno skuplji negoli u Šibeniku ili Zadru. Dok je bio utjecajni splitski SDP-ovac, Venko Ćurlin je kazao kako Grad nema novca otkupiti parcelu na Kili, on je postao zamjenik ministra za javne radove, obnovu i graditeljstvo, a POS na Kili ostvaren je u suradnji države s Kerumom i Marinom Wallner. Poduzetnici su se, izgleda, ubacili kao "tampon-zona" da se cijena stanova ne sruši bitno ispod napumpane tržišne.
U trenutku kad je država, dok je ministar prostornog uređenja bio Božo Kovačević, nakratko promijenila stav prema splitskim investitorima koji varaju zakone, gradonačelnik Slobodan Beroš molio je Ministarstvo da ne sruši bespravnu zgradu poduzetniku Željku Biliću, inače optuživanom zbog milijunskih prijevara sa stanovima. Osim toga, gradski vijećnici bili su protiv rušenja bespravnih katova na "Lazarici", koje je Ministarstvo ipak uklonilo, oni su htjeli ozakoniti investitorovu prevaru. Jedan od njih bio je Petar Krolo, koji je poslije postao ravnateljem Sveučilišne knjižnice.
Gradonačelnici koji su pokušali promijeniti ovu praksu loše su prošli. Zvonimir Puljić, za čijeg mandata je nakon tridesetak godina usvojen GUP, odlučio je da neće po paprenim cijenama otkupljivati parcele za gradnju prometnica od investitora koji su skupo prodavali stanove. Članovi Liste Velog Mista, među kojima su bili građevinski poduzetnici, smijenili su ga i postavili Ivana Kureta, koji je potpisao famozni aneks za "Spaladium Arenu" i umalo odveo Grad u stečaj.
Očajni uvjeti
Arhitekti po čijim su projektima građene zgrade postali su cijenjeni profesori na Fakultetu, bili su na čelu državnog Savjeta za urbanizam ili su predsjedavali Društvom arhitekata Splita. No, nakon useljenja u njihove objekte nezadovoljni građani redovito su zvali medije i uzbuđeno govorili o očajnim komunalnim uvjetima u kojima žive. Evo nekih od novinskih naslova iz žnjanskih noćnih mora: „Kad nam se dica vraćaju po mraku, mobitelima svitle put”, „Privarili su nas investitori i prodali laž, ni Hitna nas ne zna nać” ili ”Srušili su nam kuću, a nisu dali stan”, „Žnjan će tek postati urbanističko ruglo”, „Nismo krivi – poduzetnici za nered na Žnjanu prozvali Banovinu”, Drama na Žnjanu... sjeo pod bager pa ga odvela policija”...
Nasipavanje žnjanskog platoa je 1998. izvedeno, koliko je poznato, bez građevinske dozvole, i to nestručno. Kako je 2011. izjavio profesor dr. Mijo Vranješ, mulj od platoa koji je nasut na brzinu ubio je sav obližnji podmorski život. S planskim dovođenjem žala na devastiranu obalu on i suradnici uspjeli su da se desetak godina nakon nasipavanja morski organizmi ipak počnu vraćati na taj predio. Ali je znatno manje trebalo da plato preuzmu bespravni kafići, osobito u doba Ive Baldasara. Što će biti četiri godine nakon njihova rušenja, još nije poznato, jer od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture već dva mjeseca nismo mogli dobiti odgovor na pitanje kad će se dodijeliti koncesija na žnjanski plato.
Gradonačelnika Ivicu Puljka pitali smo kako komentira kašnjenje Vlade RH oko dodjele koncesije za žnjanski plato te spada li to područje prema odabranom projektu i u skladu s DPU-om u prioritete ove vlasti.
- Gradonačelnik je u komunikaciji s resornim ministarstvom o ovom pitanju te mu je potvrđeno kako je ova točka spremna za sjednicu Vlade - to je čitav odgovor koji smo dobili iz Grada - nakon što smo 16 dana čekali i slali požurnice. Prošla je, evo, i treća sjednica Vlade, a Žnjan još nije došao na dnevni red.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....