Urinarne infekcije predstavljaju jedan od najčešćih zdravstvenih problema, koji zahvaćaju osobe svih dobnih skupina, a posebno žene. Ove infekcije obuhvaćaju različite dijelove mokraćnog sustava, uključujući mokraćni mjehur, bubrege... Prema nekim statistikama, ovim infekcijama izložena je svaka peta žena u svijetu dok se sve češće javljaju i kod muškaraca.
Zašto su ove infekcije u porastu, je li razlog tome promjena životnog stila i kako ih možemo spriječiti i liječiti, razgovarali smo s dr. Marinom Jelavićem, urologom splitskog KBC-a.
Koji su najčešći simptomi uroinfekcija?
– Simptomi mogu varirati ovisno o težini i lokalizaciji infekcije. Uobičajeni simptomi uključuju učestalije mokrenje, bol ili peckanje pri mokrenju (dizurija), zamućen ili jak miris urina, krv u urinu, bol u donjem dijelu trbuha ili zdjelici, te osjećaj stalne potrebe za mokrenjem iako je mokraćni mjehur prazan. Također se mogu javiti febrilitet sa ili bez drhtavice, malaksalost, te mučnina ili povraćanje, osobito ako se radi o upali bubrega (pijelonefritis).
Zašto ih je važno na vrijeme prepoznati i liječiti?
– Zanemare li se prvi simptomi, može doći do širenja infekcije na gornji dio mokraćnog sustava, poput bubrega, te uzrokovati ozbiljnije simptome. Također, povećava se rizik od pojave kroničnih infekcija, oštećenja bubrega pa čak i sepse, što može dovesti i do životne ugroženosti.
Kako se liječe i što ako se često ponavljaju?
– Liječenje uroinfekcija obično uključuje primjenu antibiotika koji pomažu u eliminaciji bakterija koje uzrokuju infekciju. Vrsta antibiotika i trajanje liječenja ovise o vrsti infekcije, njenoj težini i zdravlju pacijenta. Prilikom uzimanja važno je uzimati antibiotik do kraja ciklusa kako bi se spriječilo ponavljanje infekcije ili razvoja rezistencije na antibiotike. Uz antibiotike, preporučuje se također povećanje unosa tekućine te uzimanje probiotika.
Dođe li do ponavljanja uroinfekcija – dvije epizode u posljednjih šest mjeseci ili tri epizode u posljednjih 12 mjeseci – u obzir dolazi, nakon provedene antibiotske terapije, primjena nižih doza antibiotika kao preventivna mjera, kako bi se spriječilo ponovno pojavljivanje infekcija. Također česte uroinfekcije mogu ukazivati na druge zdravstvene probleme te se trebaju provesti daljnja ispitivanja.
Koji su uzročnici ovih infekcija i zašto su neke teško izlječive?
– Uroinfekcija mogu biti uzrokovane različitim mikroorganizmima, pri čemu su najčešći uzročnici bakterije. Najčešća među njima je Escherichia coli, potom Klebsiella spp, Proteus mirabilis, dok su ostale rjeđe.
Iako se većinom lako liječe antibioticima, kod nekih osoba može doći do ponovnih ili dugotrajnih infekcija. Postoji nekoliko razloga zbog koji mogu biti teško izlječive: stvaranje otpornosti bakterija na antibiotike, stvaranje kroničnih infekcija, nedostatna dijagnoza ili terapija, anatomske i funkcionalne abnormalnosti, smanjeni imunitet, uporaba katetera ili drugih medicinskih pomagala i nedostatna higijena.
Postoje li neki faktori rizika/ili bolesti koje povećavaju učestalost – možda starost, menopauza, dijabetes...?
– Naravno. S godinama dolazi do slabljenja imunološkog sustava, a također postoji veći rizik od problema s mokraćnim sustavom, kao što su slabljenje mokraćnog mjehura i/ili njegova otežanog pražnjenja zbog uvećane prostate. Također, u menopauzi razina estrogena može dovesti do promjena u vaginalnoj flori, što povećava rizik od infekcije.
Osobe s dijabetesom imaju oslabljen imunitet i povećanu količinu glukoze u mokraći, što stvara povoljne uvjete za rast bakterija. Također, urinarne infekcije se češće javljaju kod žena zbog kraće mokraćne cijevi, te kod pacijenata koji imaju abnormalnosti mokraćnog sustava, na primjer suženje mokraćne cijevi, kamenac u mokraćnom sustavu ili povećana prostata kod muškaraca.
Kako se postavlja dijagnoza i koje su mogućnosti liječenja danas na raspolaganju?
– Kod nekompliciranih urinarnih infekcija anamneza i klinički pregled su dovoljni za postavljanje dijagnoze. Ukoliko je potrebno, može se napraviti i brzi test urina (dipstick test), urinokultura i analiza krvi. Kod kompliciranih ili kroničnih infekcija, ili onih koje se ne liječe uspješno, mogu se napraviti dodatne pretrage, poput ultrazvuka mokraćnog mjehura, uretrocistoskopija (endoskopski pregled mokraćnog mjehura) ili MSCT-a, kako bi se isključila stanja koja mogu uzrokovati iste.
Glavni tretman za većinu urinarnih infekcija su antibiotici. Vrsta antibiotika i trajanje liječenja ovise o vrsti bakterija, lokaciji i težini infekcije. Ako se radi o uroinfekcijama uzrokovanim abnormalnostima urinarnog sustava, potrebno je rješavanje uzroka.
Pomažu li i neke alternativne metode, koje neki preporučuju?
– Iako su antibiotici i konvencionalne medicinske metode primarni način liječenja urinarnih infekcija, mnogi ljudi traže alternativne pristupe i dodatne terapije koje mogu pomoći u prevenciji i smanjenju simptoma. Neke od tih alternativnih metoda mogu biti korisne kao dodatak standardnom liječenju, ali važno je napomenuti da ne mogu zamijeniti medicinski propisane lijekove, posebno kod ozbiljnijih infekcija.
Alternativne metode, poput brusnice, probiotika, povećanog unosa tekućine i D-manoze, mogu biti korisni dodaci u prevenciji urinarnih infekcija ili kao pomoć u oporavku, ali nisu zamjena za klasično medicinsko liječenje, osobito kod ozbiljnih i ponovljenih infekcija.
Mogu li se uopće ove infekcije liječiti na svoju ruku, čajevima, kupkama...?
– Liječenje urinarnih infekcija isključivo na vlastitu ruku, korištenjem kućnih pripravaka kao što su čajevi ili kupke, nije preporučljivo, osobito kod ozbiljnih ili ponovljenih infekcija. Iako neki kućni tretmani mogu pomoći u ublažavanju simptoma ili u prevenciji, oni nisu zamjena za medicinski tretman. Urinarne infekcije mogu se brzo pogoršati i uzrokovati ozbiljne komplikacije, poput upale bubrega (pijelonefritis), sepse ili trajnog oštećenja mokraćnog sustava, ako se ne liječe na odgovarajući način.
Kako možemo djelovati preventivno, što predlažete?
– Preventivne mjere za sprječavanje urinarnih infekcija, osobito za osobe koje su sklone ponovljenim infekcijama, uključuju održavanje dobrih higijenskih navika, kao što su redovito pranje genitalnog područja, nošenje pamučnog donjeg rublja i pravilno brisanje nakon mokrenja (žene bi se uvijek trebale brisati od vagine prema anusu kako bi spriječile prijenos bakterija iz analnog područja u mokraćni sustav), povećanje unosa tekućine, izbjegavanje zadržavanja mokraće, preventivna uporaba brusnice i D-manoze, zdrav način života i redovite kontrole kod liječnika.
A što nikako ne činiti?
– Nikako se ne smije odgađati liječenje uroinfekcije, koristiti samo alternativne tretmane u akutnoj infekciji, koristiti iritantne proizvode i nositi sintetičko donje rublje i usku odjeću.
Urinarne infekcije predstavljaju ozbiljan problem koji pogađa mnoge ljude, posebno žene, i mogu izazvati ozbiljne komplikacije ukoliko se ne prepoznaju i liječe na vrijeme. Pravovremena dijagnoza i odgovarajući tretman, prvenstveno antibioticima, ključni su za uspješno liječenje, dok preventivne mjere, poput održavanja dobrih higijenskih navika i pravilnog unosa tekućine, mogu značajno smanjiti rizik od ponovljenih infekcija.
Iako alternativne metode poput brusnice i D-manoze mogu biti korisne kao dodatak, nikada ne smiju zamijeniti medicinsko liječenje, osobito u slučaju ozbiljnih i ponovljenih infekcija. U svakom slučaju, pravilno liječenje i savjetovanje s liječnikom najvažniji su koraci u prevenciji i borbi protiv uroinfekcija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....