U Afganistanu je od 14. svibnja sasvim legalno da odrasli muškarac siluje djevojčicu jednoznamenkastog broja godina. Talibani su donijeli tzv. dekret br. 18, propis koji legalizira dječji brak bez potrebe za pristankom; šutnja djevojčice je sasvim dovoljna. Ovaj zakon definira da se djevojčice mogu udati sa „šest, sedam, pa i manje godina“. Maloljetnice teoretski mogu zatražiti razvod, ali tek nakon što napune devet godina a dotad ostanu djevice i usude se prkositi odraslome mužu. Devet godina je dobna granica u koju radikalna šerijatska jurisdikcija - koju vode talibani - smješta ženski pubertet.
Normalizacija pedofilije nije jedina odredba novoga zakona koji dodatno steže kavez u koji su talibani zatvorili žene i djevojke od svog povratka na vlast u ovoj zemlji 2021. Uredba praktički eliminira svaku šansu da se Afganistanka ikad razvede. Sprječava ženu čak i da zatraži proglašenje supruga mrtvim, makar bio u kategoriji nestalih desetljećima. Žena može zatražiti proglašenje muža mrtvim tek kad svi njegovi suvremenici umru, smatraju trogloditi koje razvijeni svijet sve češće prihvaća kao posve ravnopravne sugovornike.
U pet godina svoje vlasti afganistanski talibani su donijeli oko 140 zakona, uredbi ili edikta koje su sve represivnije prema ženama. Ti su zakoni stupovi onoga što aktivistice za ženska prava nazivaju "očiglednim paklom na zemlji", no afganistanski ponor stalno se produbljuje dok međunarodna zajednica sve masovnije legitimira sadističke islamiste kao punopravne vladare Afganistana. Putinova Rusija je lani, 2025., postala prva država koja je i službeno priznala talibansku vladu. A prije 15 dana, baš kad je u ovoj državi donesen dekret o legalizaciji dječjih brakova, Europska unija je uputila topao poziv delegaciji afganistanskih fundamentalista da uskoro dođu u Bruxelles kako bi dogovorili nove načine protjerivanja Afganistanaca (i afganistanskih žena) s teritorija EU-a. Talibani u zamjenu za suradnju u pitanju deportacija namjeravaju ishoditi što više agremenata za svoje diplomate u zemljama članicama Europske unije. Valjda da šerijatskim pravom, povratkom u špilje i potpunom diskriminacijom žena usreće i naš kontinent.
Jedna od prvih odluka koju su talibani donijeli nakon povratka na vlast bila je suspenzija ustava koji je barem utvrđivao minimalnu dob za brak od 16 godina. Ta granica se u mnogim slučajevima ni ranije nije poštivala, ali barem je postojala, kao i afganistanske sutkinje, tužiteljice, odvjetnice i skloništa za žrtve. Danas tamo ništa od tih civilizacijskih stečevina više ne postoji ni u tragovima.
Takozvani napredni fundamentalisti ili "Talibani 2.0" – kako su im tepale Sjedinjene Države kako bi opravdale povlačenje svojih trupa iz ove zemlje - nisu ni za jotu umjereniji od onih koji su već vladali Afganistanom između 1996. i 2001. Međutim, bili su u početku znatno lukaviji i svjesniji da status međunarodnih izopćenika nije u njihovu interesu, pa su svoje nazadne namjere otkrivali vrlo oprezno. Na primjer, u rujnu 2021. su zatvorili sve ženske srednje škole i lagali da se radi samo o "privremenoj" mjeri. Do tada su već bili pozvali i afganistanske žene da napuste svoje poslove, tvrdeći da njihovi militanti nisu baš navikli na rad sa ženama.
Afganistan je ubrzo nakon toga postao jedina zemlja na svijetu u kojoj je svim djevojčicama starijim od 12 godina zabranjeno svako školovanje. Talibani nakon škola i sveučilišta zatvaraju i sve alternative koje su afganistanske djevojke tražile za nastavak obrazovanja, poput privatnih jezičnih akademija ili strukovnih škola kojima upravljaju humanitarne organizacije.
U gotovo pet godina vladavine talibana više od 80 posto afganistanskih žena isključeno je s tržišta rada, prema izvješću UN Women. Afganistanskim ženama zabranjeno je raditi u vladi, sigurnosnim snagama, bankama, nevladinim organizacijama i humanitarnim agencijama UN-a. Također im je zabranjeno da rade kao tužiteljice, sutkinje ili članice parlamenta, a od 2023. ne mogu čak više voditi ni kozmetičke salone jer su ih talibani isto zatvorili, lišivši žene jednog od zadnjih mjesta gdje su još mogle zarađivati za život i međusobno se družiti.
Rijetke Afganistanke koje usprkos svim restrikcijama još uvijek imaju bilo kakav posao, moraju imati muškog skrbnika – oca, muža ili brata – koji ih obavezno prati na posao i s posla. Ako žena bez skrbnika iziđe na ulicu, može biti zatvorena i mučena. Afganistanske žene ne mogu dobiti putovnicu, otići u bolnicu ili putovati bez pratnje.
Aktivnosti za slobodno vrijeme su im isto uskraćene: uz opću zabranu slušanja glazbe, zabranjen im je ulazak u parkove, vrtove, teretane, javna kupališta, restorane i kafiće. Također im je zabranjeno i svako bavljenje sportom i vožnja automobila; čak se i sama njihova prisutnost na ulici bez određene svrhe smatra "dangubljenjem" koje također nije službeno dozvoljeno. Makar većinu prosjaka na afganistanskim ulicama danas čine upravo žene i djeca, što je direktna posljedica zabrane rada nježnijem spolu koji više u općoj oskudici ne može lako prehraniti ni sebe ni potomstvo.
Prije dvije godine talibani su napravili još jedan korak u svom nastojanju da afganistanske žene svedu na puke sjene donošenjem tzv. zakona o moralu koji im zabranjuje pokazivanje lica, gledanje muškaraca i svaki javni govor. Prethodno su prisiljene pokriti se od glave do pete, a zabranjeno im je i nošenje parfema, visokih peta i odjeće živih boja.
Afganistanske žene ne smiju gledati ni kroz prozor: fundamentalisti su naredili da se zazida svaki otvor koji omogućuje da budu viđene s ulice ili iz susjednih kuća. Puno ozbiljnija od ovih zabrana je ipak ona da afganistanske žene ne mogu liječiti muški liječnici, pa čak ni kada su im životi u opasnosti. To je već pogubno jer siromašna zemlja pati od ozbiljnog nedostatka ženskih zdravstvenih radnika, a ubuduće ih uopće neće ni imati jer im je zabranjeno školovanje: u prosincu 2024. fundamentalisti su ukinuli čak i iznimku koja je pod određenim uvjetima dopuštala afganistanskim ženama da ipak studiraju medicinu, sestrinstvo ili se obučavaju za primalje.
Ova odluka za žene u ovoj tužnoj zemlji predstavlja doslovce smrtnu presudu: one su zapravo dugoročno lišene svakog prava na medicinsku pomoć. Svaka pobuna protiv apartheida protiv afganistanskih žena najstrože se kažnjava: Amnesty International dokumentirao je na desetke slučajeva žena koje su netragom nestale ili bile podvrgnute zatvaranju, premlaćivanju, elektrošokovima i svim vrstama mučenja.
Talibani su 2024. ubrzali kodifikaciju svog "rodnog apartheida", sastavivši više od stotinu edikta protiv žena pod okriljem tzv. moralnog prava. Prošloga siječnja su fundamentalisti odobrili zakon koji praktički legalizira svako nasilje na temelju spola: on ne samo da dopušta mužu da kazni svoju ženu – ili je siluje – kad god to smatra prikladnim, već i najstrože zabranjuje ženi da potom potraži utočište, pa i u domu svoje roditeljske obitelji. Talibanski edikt izjednačava žene s imovinom vrijednom manje nego što vrijedi deva ili pas. Taj zakon izlaže afganistanske žene nasilju doslovno od bilo koga: u tekstu se navodi da je svaki musliman koji svjedoči onome što se smatra "grijehom" ovlašten odmah poduzeti korektivnu kaznu kako bi se "spriječio porok" ili možebitna zabranjena djela.
Afganistanskim ženama je gotovo sve zabranjeno, osim disanja. Dok joj i to pravo proizvoljno ne oduzme njezin "gospodar". Femicidi iz najbanalnijih razloga, a i samoubojstva afganistanskih žena, postali su tamo gotovo svakodnevna pojava, svjedoče izvješća udruga za ženska prava.
Krajnje siromaštvo u kojem žive Afganistanci pokazalo se snažnom polugom u rukama okrutnih fundamentalista. Gotovo 23 milijuna od oko 44 milijuna afganistanskih građana trebalo je humanitarnu pomoć za golo preživljavanje tijekom lanjske godine. Suočena s dilemom prepustiti te ljude okrutnoj sudbini ili surađivati s talibanima, međunarodna zajednica odlučila se za drugo. Afganistan nije pod trgovinskim embargom te zemlja prima zapadnu humanitarnu pomoć, ali je uglavnom kontroliraju talibani. I pretvaraju u oružje svojega brutalnog režima.
Cijeli talibanski sustav nudi nekažnjivost i legalizira nasilje nad ženama koje mogu biti pretučene, zatvorene i ponižene od vladajućih talibana, očeva, muževa ili braće.
Budući da više ne mogu studirati ili raditi, mnoge obitelji nastoje što ranije udati svoje kćeri, misleći da će tako barem biti sigurne. Afganistanska žena, ili djevojčica, također je postala i sve češća roba jer roditelji utopljeni u kroničnom siromaštvu sve više prodaju kćeri odraslim muškarcima.
Međunarodne nevladine organizacije procjenjuju da su se dječji brakovi u Afganistanu povećali za čak 500 posto tijekom zadnjih pet godina talibanske vlasti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....