Uzdanica RTL-a nam otkriva zašto je dala je otkaz na HRT-u: ‘Želim intervju s Livajom, a kad Dinamo gubi, ne zovite...‘

Slušali smo je na Radio Dalmaciji, gledali na HRT-u, a odnedavno je rođena Karlovčanka Mateja Radić novo lice RTL-a Danas. Većinu kolega znala je otprije, pa joj je prilagodba na novom poslu time bila lakša, a adrenalin je, kaže, uvijek na vrhuncu. Treme pred javljanje uživo više nema, jer ih je u karijeri odradila mnogo, a pamtimo i dan danas kad je jednom u čizmama i vodi do koljena izvještvala za nacionalnu televiziju s poplava u Petrinji i Karlovcu. Javljala se Mateja i sa sportskih događaja, prosvjeda, uhićenja, koncerata, mjesta nesreća..., a iako je diplomirala kroatistiku, novinarstvo je njen životni poziv kojem nije mogla reći ne.

Koji je bio glavni razlog da ste odlučili dati otkaz na HRT-u?

- Negdje sam čitala da je odlično za mentalno zdravlje svakih pet godina promijeniti posao, a ja sam se približila toj godini. Jednostavno bilo je vrijeme za promjenu i nove izazove kako se ne bih uljuljkala, što je za novinara najopasnije, naprosto nas mora nešto žuljati.

Od koga mislite da na RTL-u možete najviše naučiti?

- Bilo bi nepravedno nekoga posebno izdvojiti. Informativni program je zapravo timski rad, uvijek netko ima neku informaciju, sebičnost ne prolazi, tako da svakodnevno na neki način učimo jedni od drugih. Ipak, važno je biti autentičan, izgraditi svoj stil izvještavanja – temelje mog mnogo mi je pomogao izgraditi kolega Eugen Husak, koji mi je zaista bio kompas tijekom prvih novinarskih lutajućih koraka.

Što vas najviše pokreće u novinarstvu i zašto ste baš odabrali tu struku kao nešto od čega ćete živjeti?

- Vjerojatno zvuči kao floskula, ali imati priliku svakodnevno nekome pomoći nevjerojatan je osjećaj. Postoji toliko ljudi čije priče zaslužuju biti ispričane i sudbina koje vrijedi ispraviti… Za to smo tu.

"Negdje sam čitala da je odlično za mentalno zdravlje svakih pet godina promijeniti posao, a ja sam se približila toj godini"

RTL

Na koju ste svoju priču najponosniji?

- Ne bih rekla da osjećam ponos nakon svojih priča, kada su dobre onda je primaran osjećaj zadovoljstva. Ponos rijetko konzumiram, težim tomu da kada prilog izađe ili se kamera ugasi osjetim isključivo mir znajući da sam taj dan dala svoj maksimum i vratim se svom privatnom životu. Iako bitno drugačiji i novinarstvo je samo posao.

Koga biste voljeli intervjuirati, a još niste?

- Iako radim u informativnom programu – prva su mi na pamet pala sportska imena. Pa da se ne lažemo moja želja su Luka Modrić i Zvonimir Boban. Mislim da je šira javnost gladna odgovora Marka Livaje, onaj kome pristane, ako ikada pristane dati jedan konkretniji intervju, imat će pravu novinarsku delikatesu.

Mislite li da je za rad na televiziji važan i izgled?

- Apsolutno, ali ne u smislu ljepote, već urednosti kao znaka poštovanja gledatelja. Kada je riječ o informativnom programu, standardi se jednostavno moraju poštovati. Ne bismo si smjeli dozvoliti odraditi javljanje npr. neuredne kose ili u odjeći koju će gledatelji toliko proučavati da na koncu informaciju neće ni čuti. Treba znati na prvo mjesto staviti sadržaj.

Po čemu sve pamtite odrastanje u rodnom Karlovcu?

- Po prekrasnoj Korani i Kupi na kojoj sam i proplivala. Super prijateljicama koje su to ostale do danas, iako su nam se adrese stanovanja prilično udaljile. Danima piva, za vrijeme trajanja kojih nam se tada činilo da je Karlovac centar svijeta. Karlovac kao grad ima sve pretpostavke za jedno divno djetinjstvo.

Mateja Radić

RTL

Znamo svi da je jedna od naših najpoznatijih TV voditeljica Karlovčanka. Je li vam Daniela Trbović jedan od novinarskih uzora?

- Danijelina britkost je neprikosnovena. Ipak, njezin fah nisu informativni već zabavno-mozaični formati, pa ne bih mogla reći da mi je u tom smislu uzor. No, njezina profesionalnost, postojanost i karizmatičnost zaslužuju poštovanje.

Kako to da ste jedno vrijeme živjeli u Splitu?

- Zbog posla na Radio Dalmaciji.

Nedostaje li vam Dalmacija?

- Nedostaju mi prijatelji koje sam ondje stekla i ponekad broj sunčanih sati koje ima Split, a Zagreb ne.

Jeste li poprimili neke dalmatinske mote, manire...?

- Zaista ne, ali broj dalmatinskih riječi koje sam naučila je zavidan. U mom slučaju, događalo se suprotno. Prijateljice i kolege su, oponašajući me i zezajući, propričali karlovačko-zagrebačkim.

Što vas najviše može izbaciti iz takta?

- Rijetko što, ali loše igre Dinama redovito. Kad Dinamo izgubi, ako baš nije hitno, bolje da se čujemo drugi dan.

Kako muž gleda na vaš posao?

- Podrška mi je u svemu, pa i u poslu.

"Nedostaju mi prijatelji koje sam stekla u Splitu i ponekad broj sunčanih sati koje Split ima, a Zagreb nema

Josip Moler/Cropix