Mladi pjevači dobro znaju koliko je teško opstati na sceni i ubosti dobar hit koji bi ih vinuo među zvijezde. Prije više od 30 godina susretala se s time i tada mlada djevojka iz Koprivnice Ivana Ranilović koju danas svi poznajemo kao Vannu.
Iako u obitelji nije bilo nikoga tko se bavi glazbom ona je oduvijek maštala o tome da stoji ispred mikrofona i prenosi svoje emocije publici.
Kao članica grupe ET na samim počecima karijere otpjevala je mnoštvo hitova od kojih je najpoznatiji ‘Tek je 12 sati‘, megahit koji se prenosi s generacije na generaciju... Nakon odlaska iz ET-a pjevačica započinje svoju samostalnu karijeru i od tog trenutka samo joj je nebo granica.
Jedna od naših najvećih ženskih pjevačkih zvijezda ovog će ljeta nastupati diljem Hrvatske, a već za dva tjedna gledat ćemo je na splitskim Melodijama Jadrana i to u jednom posebnom duetu.
Na Melodijama ćete predstaviti novu pjesmu ‘Dan po dan‘ u kojoj vam se pridružio vaš učenik iz ‘The Voicea‘ Sergej Božić. Kako je došlo do te suradnje?
- Nekako mi se učinilo da pjesme poput te pripadaju na takav festival jer je baš melodiozna, pjevačka i aranžmanski raskošna. Bilo bi pretenciozno reći da je on moj učenik, daleko od toga, on me izabrao kao mentora u showu ‘The Voice‘ i mislim da je svima bilo očito da sam njime kao kandidatom i pjevačem bila oduševljena od početka. I ne samo ja; mnoge je očarao svojim posebno emotivnim pjevanjem i scenskom karizmom.
Rekao mi je par puta da bi mu bilo predivno kad bismo nekako, negdje mogli zajedno pjevati moju ‘Puna memorija‘ i ja sam mu obećala da hoćemo. Imali smo ideju da snimimo neku novu duetsku verziju te pjesme, ali sam pomislila da bi njemu bilo korisnije i bolje da snimi novu pjesmu koju će zauvijek obilježiti svojim glasom i kreacijom.
A ‘Punu memoriju‘ uvijek možemo pjevati uživo ne ovoljetnim koncertima dok će pjesma ‘Dan po dan‘ ostati i njegova, a ne samo moja. Učinilo mi se unaprijed da ga čujem u toj pjesmi i nisam se prevarila. Moji prijatelji i suradnici Goran Kovačić (aranžer i producent) i Djordjija Palić (vocal coach) potvrdili su mi da je Sergej odmah zazvučao idealno za tu pjesmu.
Kao mladom pjevaču koji tek počinje karijeru Sergeju je ovaj duet zasigurno veliki vjetar u leđa. Kako je on reagirao kad ste mu ponudili suradnju?
- Ne znam je li to za pohvalu ili ne, ali ja sam poznata po nemanju talenta za pompoznost, teatralnost i samoljublje, pa sam mu samo rekla da, ako ima vremena, svrati u studio kad ću snimati jednu novu pjesmu jer bi mu možda moglo biti korisno i zabavno gledati taj proces stvaranja pjesme. Možda sam i izmumljala nešto u stilu ‘ako ti se svidi da mi se pridružiš…‘ ali nisam sigurna da me čuo.
Već sam tijekom snimanja showa shvatila da je je drag, inteligentan i dobro odgojen, talentiran... Pa mi je s njim zaista gušt i biti u društvu i pjevati. Voljela bih da se ljudima pjesma svidi i da ga dožive kao i ja - to bi za mene bila najveća nagrada.
Hoćemo li vas gledati u novom showu Voice Kids?
- Uh. to vam još ne znam odgovoriti.
U Šibeniku 27. lipnja imate koncert na Tvrđavi Sveti Mihovil. Što sve pripremate?
- Ma same divote… Dio repertoara ljudi sigurno očekuju od mene, a pripremit ćemo i neke posebnosti. Na kraju nekako uvijek svi plešu i to mi daje privid da su ljudi otišli kući dobro raspoloženi, veseli i ispunjeni nekom ljepotom koju stvore ljetna noć u kombinaciji s glazbom. Održali smo na tom prekrasnom mjestu koncert prije tri godine i jedva sam čekala vratiti se opet.
Isto tako iščekujem i koncert na Sustipanu u Splitu 10.7. Vjerujem da će se ljudi iznenaditi što sve imamo za ponuditi moj bend i ja, a pridružit će mi se na tim koncertima i Sergej da zajedno otpjevamo pjesmu ‘Dan po Dan‘.
Dotaknimo se malo nedavno završenog Eurosonga na kojem ste i sami 2001. godine nastupali. Bili ste članica hrvatskog žrija, a nakon finala imali ste se potrebu javiti na Instagramu gdje ste, među ostalim, napisali kako je svatko od vas glasao zasebno po svojoj savjesti te kako nije fer što vas neki osuđuju, a da ne znaju kojoj ste zemlji dali koliko bodova. Što vas je potaknulo da to napišete?
- Pa, kao što ste prenijeli moje riječi, nemam potrebu dodatno pojašnjavati.
Kakva vam je pobjednička pjesma?
- Meni se isto kao i svima čini da nastup na Eurosongu nije samo pjesma već i pripadajući show, skrivene ili otovorene poruke, kontroverza, politička zavrzlama i lobiranje i propagiranje ovog ili onog. I sve to u tri minute. Zaista kompleksan zadatak.
Je li vas iznenadilo glasovanje žirija ostalih zemalja od kojih je većina Nema častila s 12 bodova?
- Više me razočaralo što su nama davali tako malo, ali zato je publika rekla svoj,e i to drugo mjesto je za Baby Lasagnu veliko kao i pobjeda jer on ima međunarodni hit.
Misllite li da Hrvatska ikad može pobjediti na Eurosongu i koga biste u budućnosti voljeli vidjeti kao našeg predstavnika?
- Upravo smo skoro pobijedili! Na kraju, nije bitno pobijediti u nekom showu da bi te ljudi zapamtili i zavoljeli, to je barem dokazano puno puta.
S obzirom na bogati karijerni opus, je li vam teško izabrati pjesme koje ćete izvesti na koncertima i kako ih birate?
- Pa i je i nije, ali brzo se prilagođavamo i imam neku ideju o tome kako bi koncert trebao izgledati. Možda si utvaram da znam po profilu publike prepoznati što bi voljeli više a što manje. Nekad i situacija i sam ambijent radi svoje i za nas. Mslim da je to stvar i iskustva.
Jeste li se oduvijek željeli baviti glazbom?
- Da.
Kako su izgledali vaši glazbeni počeci?
- Idealno, lokalna pjevačka natjecanja, pobjede, pohvale, upoznavanje glazbenih istomišljenika koji su mi postali i prijatelji, zajedničko stvaranje glazbe u malim studijima do dugo u noć uz puno smijeha i poneku svađu, traženje gdje radi koji kiosk s nekim sendvičima nakon što smo upravo napravili nove pjesme (poslije se ispostavilo da su megahitovi), testiranje na publici u klubovima… Tuga dolazi kasnije (smijeh).
Da vam je tada netko rekao da ćete biti jedna od najvećih hrvatskih pjevačica, naša glazbena diva, što biste rekli na to?
- Vjerojatno bih pomislila da mi neko želi ispuniti najdublju želju, ali i da me zeza u isto vrijeme.
Od koga ste naslijedili glazbeni talent?
- To se ne zna. Zbilja, svi moji su se realizirali u nečem sasvim drugačijem od šoubiznisa.
Ime vam je Ivana, ali vas svi znamo kao Vannu. Malo njih zna da je vaše umjetničko ime zapravo osmislio estradni menadžer Zoran Škugor. Kako je jednom ispričao on je predložio Vana, a onda ste vi dodali još jedno slovo N.
- Paaaa… To baš nije istina. Naime, u tim početnim danima kad smo o pjesmama brinuli jednako kao i o imidžu, momci iz ET-a su sebi već našli umjetnička imena koja su zvučala reperski. Nije bilo u redu ni cool da ja budem obična Ivana, zar ne, pa smo tako uz puno smijeha došli do ideje za ime Vanna.
Žalite li za nekom pjesmom koju ste mogli otpjevati, a niste?
- Ako se nije dogodilo, bolje je ne žaliti.
Na koju ste od svojih pjesama najponosniji?
- Ah, pa na mnoge, ali eto pjesma ‘Puna memorija‘ je nadmašila sva moja očekivanja. Iako jako volim i ‘Izmiješane boje‘, ali je ne pjevam u svakoj prilici. Naravno, ja sam i Vanna koja pjeva ‘Tek je 12 sati‘ i tu ću titulu s ponosom nositi zauvijek.
Jeste li ikad bili u fazi da ste željeli odustati od pjevanja?
- Ne. Ali da mi je znalo biti teško baviti se glazbom kao poslom - jest. No, odustati od pjevanja bi u mom slučaju bilo kao i odustati od sebe same, a to nema smisla. Pjevati je prekrasna stvar, živjeti od glazbe na slobodnom tržištu je nešto sasvim drugo.
Kako reagirate kad vam na ulici priđe netko od obožavatelja i upita vas: ‘Jeste li vi Vanna?’
- Uvijek pozitivno, kako drugačije. To mi je zadovoljstvo i kompliment. Nekad mi znaju reći da ih jako podsjećam na onu pjevačicu Vannu, a ja im se jako zahvalim i kažem da mi je ona najljepša. Onda me prepoznaju po glasu, pa se zajedno smijemo.
Znate li izaći vani bez šminke i u trenerci?
- Halo!? Ja sam već skoro 27 godina majka, supruga, domaćica... Kako bih sve to obavila svih ovih godina bez trenirke i stalno našminkana?
Mnogi gledatelji iznenadili su se gledajući ‘The Voice‘ kad su na vama zapazili nekoliko tetovaža. Koliko ih imate, što predstavljaju i kako ste se odlučili na njih?
- Za sad imam dvije, ali bit će ih još. Oduvijek su mi bile fora, ali tek sam nedavno osvijestila pravu želju i potrebu. Ime moje nikad prežaljene kujice je jedna, a Mala sirena je druga. I to ona Andersenova poruka - mijenjati u sebi na sebi ono što te određuje samo da bi se svidio drugima je pogrešno i ne završi dobro. Sjetite se - ona je mijenjala svoj lijepi glas da bi dobila noge.
S koliko ste godina stavili prvu?
- Nedavno.
U rujnu ćete napuniti 54. godine. Je li vam se ikad dogodila kriza srednjih godina?
- Nadam se da me ta kriza srednjih godina i prošla jer bi to značilo da ću živjeti duže od sto godina, a u to ne vjerujem. Ja sam nekako još kao jako mlada slutila da je sve lako kad si mlad i da stvari idu same od sebe, baš kao što to Houra kaže u svojoj pjesmi. Isto sam tako znala da ću se znati potruditi oko toga kada bude bilo potrebno da svoj život učinim smislenim i zabavnim i nakon 25-te.
Za koga biste rekli da vam je najveći životni oslonac?
- Na prvom mjestu moj suprug, isto kao i ja njemu. Pa moja kćer, sin, sestra i majka. Velika mi je podrška bio i tata.
Na koji ste način odgajali sada već odraslu djecu? Je li im to što imaju poznatu mamu i tatu predstavljalo teret?
- Zaista mi je bilo, i još uvijek jest, jako stalo do toga da sebe ne učinim teretnom. Svejedno, mislim da su mogli vidjeti da to čime se ja bavim uključuje puno strasti i posvećenosti i da je suprotno od pukog odrađivanja. To bih voljela da primijene u svojim životima.
Kako vaša unuka reagira kad čuje vaše pjesme?
- Iskreno govoreći, odrastao čovjek čini sve kako bi nasmijao malu bebu i za taj osmijeh čak i pjevanje pomaže ako već ne uspije kreveljene, proizvođenje raznih zvukova, imitiranje životinja, i općenito svakakvo glupiranje koje čovjek ima u asortimanu. A ja toga imam podosta.
Dalmacija je oduvijek u vašoj karijeri zauzimala posebno mjesto. Kakve vas sve uspomene vežu za nju? Biste li se jednom preselli?
- Teško je pravim Dalmatincima prihvatiti da je moguće osjetiti duboku bol kada te kao malu djevojčicu odvoze s ljetovanja i to, zamisli, nakon čak 7-10 dana. Pa ono veselje kada negdje od veljače počneš brojati dane koliko još ima do mora, pa ti tata prevede sve one riječi koje ne razumiješ kad slušaš Olivera, pa ti bude još čeznutljivije i neobjašnjivije.
Ne znam pisati pjesme o tome, ali znam tko zna i uživam u njima. I nema to veze što sam iz Podravine, podsjetit ću vas na to kolike je predivne stihove o životu na moru napisao kajkavec Drago Britvić.
A što se moje karijere tiče, još prilikom prvih koncerata u Dalmaciji tamo ranih 90-ih su mi sve objasnili: zašto sam i kada sam najbolja, ali i onda i zašto nisam i kada nisam ni blizu. Što se preseljenja tiče, a zašto ne? Brač čeka mene i supruga. Doduše, za sad nas još poprilično trebaju mlađi članovi obitelji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....