Protivnici Domovinskog pokreta upecali su se kao glamci. Danima, mjesecima, godinama čak, slušamo o ideološkom aspektu djelovanja Domovinskog pokreta, o svim bojama, ponajprije crnoj, njihove političke agende, a ekipa okupljena oko Ivana Penave, za razliku od samog Penave koji uistinu vjeruje da je bitan, da ga se nešto pita i da njegov svjetonazor ima mesijanski potencijal, tovi se uz grickalice i šampanjac.
Dobili su što su htjeli. I zaboli ih neka stvar što je Penava ostao bez resora kulture i obrazovanja. I što neće moći utjecati na sadržaj školskih udžbenika i dotacije udrugama i organizacijama koje su premalo hrvatske i kršćanske, a previše srpske, pederske i sotonske. Kao ona Irkinja s Eurosonga.
"Suosjećam sa svima vama koji ste zadnjih par dana morali trpjeti maskenbal degeneričnosti na TV-u. Idućeg tjedna možete pogledati nas normalne ljude u prirodnom okruženju u RTL-ovoj Večeri za 5", objavio je uvaženi član Domovinskog pokreta iz Splita Martin Pauk.
Paukova mreža
Pauk je friški zaposlenik Županije splitsko-dalmatinske. Točnije, njezina Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i održavanje. Na to je mjesto, do njegova imenovanja nepostojeće, došao u kuverti, kao potvrda dobrih odnosa HDZ-a i Domovinskog pokreta. Preciznije, riječ je o koaliciji, a kako je poznato da bi HDZ za ostanak na vlasti koalirao i s crnim vragom, to je i učinio. Prvo u srcu Dalmacije, jer Dalmacija provjereno guta sve kad je HDZ u pitanju, a potom i u srcu Hrvatske.
Martin Pauk ne krije čime se rajca. Migrantsku krizu, na primjer, riješio bi postavljanjem mitraljeskih gnijezda na granice. A koliko voli druge i drukčije pokazao je prije četiri godine kada je preko Facebooka organizirao bacanje čvaraka i slanine. Također na granicu. Koja služi tome da Hrvatsku, i njezine normalne građane, poput Martina Pauka, odvoji od degenerika.
Martin Pauk je Domovinski pokret kakav treba njegovim osnivačima. Na primjer, Mariju Radiću. Suvlasniku Pevexa. I njegovim sponzorima. Koji su odavno shvatili kako je imovina jedina domovina vrijedna klanjanja. A kad za to dođe vrijeme, a uvijek dođe, najmanji je problem čekićem opaliti po ćirilici.
– Naravno da je od prvoga trenutka, još puno prije izbora, bilo jasno da će Domovinski pokret završiti u braku s HDZ-om – kaže nam politički analitičar Jerko Trogrlić.
Trebalo je samo malo izdramatizirati situaciju, odfingirati napetost i težinu pregovora.
– Tražili su puno, a dobili su točno ono što im je trebalo, pri čemu su uspješno uvjerili svoje birače da nisu odstupili od svojih prvotnih zahtjeva, koji su im i donijeli sve one glasove – tumači Trogrlić.
Lakoća pregovaranja
"Dogovorili smo da Domovinskom pokretu idu tri resora. Novo ministarstvo za demografiju, znate da već niz godina govorimo kako je demografija za našu budućnost bitna i zato smo jedni od prvih u Europi koji uvode upravo to novo ministarstvo. To ministarstvo ići će DP-u. Drugi resor je ministarstvo poljoprivrede. Treći je da se trenutno veliko ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja podijeli na pola i da pola tog ministarstva preuzme kandidat DP-a. To podrazumijeva da će iduća vlada imati nešto više članova nego prije", kazao je premijer Andrej Plenković na nedavnoj konferenciji za novinare kada je, hineći uzbuđenost, naciji objašnjavao kako je, eto, opet uspio sastaviti vladu.
U kokošinjac je pustio lisice. I zbog toga se nimalo nije uznemirio. A i zašto bi. Oborio je svjetski rekord, iz prošle Vlade mu je otišlo 30 ministara, neki su i uhapšeni, a on je dobio izbore. Lakoćom. A glasovi za Domovinski pokret, ionako su glasovi za iskonski HDZ. Slobodno im može predati Tuđmanovu glavu da je oni malo nosaju.
– Domovinski pokret našao se točno tamo gdje se Radić i vidio prije izbora. Gospodarstvo, poljoprivreda, odnosno hrana kao najlukrativniji biznis današnjice, i demografija, kroz koju će moći gurati i svoju ideologiju, odnosno politiku prema migrantima i općenito strancima, itekako će zadovoljiti njihove apetite. A kultura i obrazovanje pri tome su bili tek mamac i opravdanje pred biračima. Jedino gdje nisu popustili jest odnos prema Srbima i SDSS-u, to je bila točka ispod koje nisu željeli ići, što im je Plenković dopustio. Ako je to bila cijena njegova ostanka na vlast, onda ju je on bio spreman platiti – zaključuje Trogrlić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....