Zbog čega biste otišli u Kozicu? Ako ste rodom iz tog dijela Zabiokovlja, možete provjetriti kuću, posaditi krumpir ili posjetiti grobove predaka.
Ako niste iz Kozice, možete doći kao turist i tada će vam zapuštenost sela manje smetati, a više ćete uživati u miru i tišini. Iako autocesta A1 prolazi pokraj sela, buka vozila ne remeti ničiji san, jer u Kozici živi svega 19 ljudi, uglavnom starije životne dobi. Selo je, navodno, dobilo ime po kozi koju je u prošlosti imalo svako domaćinstvo, a toliko je značila obitelji da je taj kraj odmilja nazvan umanjenicom.
– Teško je zamisliti da je između dva svjetska rata ovdje živjelo više od tisuću ljudi ili da je u to vrijeme u Kozici radilo devet dućana. U Zadružnom domu postojala i kinosala, a svake subote bio je plesnjak na koji bi dolazilo lokalno stanovništvo, ali i ljudi s područja Makarske rivijere, pa i šire.
Mišo Kovač, klapa “Libertas” i Milo Hrnić samo su neka od imena koja su ovdje nastupala. Ljudi su se iselili, a iako se nešto kuća obnavlja, pitanje je hoće li se Kozica ikad oporaviti. Dva izvora čiste vode i netaknuta priroda najbolje su što Kozica trenutno ima.
Mate Jujnović, direktor “Prometa” iz Makarske, također je odavde rodom, no umjesto da s Gradom Vrgorcem i Općinom Zagvozd nađe načina da uvede rentabilnu autobusnu liniju za svoj kraj i tako pomogne lokalnom stanovništvu, on se tužaka s ljudima iz sela – kaže Mladen Antunović, svojedobno ratni zapovjednik 156. brigade Hrvatske vojske.
Jagoda Vuletić također se nada javnom prijevozu:
– Makar da imamo jednu kombi-liniju za Vrgorac pa da čovik može u doktora ili po lijekove. Dica mi žive u Makarskoj i donesu sve što mi triba jer ovde nema ništa. Liti ostanemo i bez vode.
Čini mi se da smo najgori od svih sela u okolici. Nediljon se skupi nešto svita u seoskome domu, ali to su vikendaši; zaigraju na buće pa svak svojoj kući.
Jagodini susjedi, bračni par Vuletić, žive i rade u Splitu, a u Kozicu dolaze vikendom.
– Mi smo optimistični. Obnavljamo staru kuću, a u planu nam je i gradnja bazena. Vjerujem da će lokacija biti atraktivna turistima jer u selu već postoji jedna kuća za odmor, a najviše gostiju dolazi iz Njemačke i Poljske. Ovdje je mirno, uživaju u prirodi, a ako žele na more, u Podgori su za 20 minuta.
Mislim da selo ima perspektive za ljetni i zimski turizam, no trebala bi i naša Županija malo mrdnuti sobom i uložiti u ovaj kraj. Ono što je pozitivno je dolazak fra Šimuna Markulina, koji se trudi duhovno nas uzdignuti, pa nakon 20 godina prvi put imamo duhovnu obnovu za korizmu. Osim toga, uskoro će se i naš Australac za stalno vratiti u selo – govori nam Ivana Vuletić.
Sveto Vuletić stekao je nadimak Australac jer je prije pedesetak godina otišao trbuhom za kruhom, no češće dolazi u Kozicu “negoli neki koji žive u Makarskoj”:
– Tražeći posal otiša san 1600 kilometara daleko od svoga sela. Danas je drugo vrime. Svak bi volio vozit Porsche, a radit malo ili ništa. Dica završe škole i krive vlast ako in ne nađe posal prid vratima od kuće. Ne triba krivit nikoga, mi smo problem. Naš svit je ko i država; neki daju svoju zemlju za javno dobro, neki ne daju, pa na kraju oni koji ne daju koriste tvoje, nakon čega nemaš ti.
Triba najprije pomest prid svojin vratima, a iz društva izbacit laži i krađu. Prošle godine san dva tjedna bio bez vode, pa san se sitio dida Andrije, koji je govorio: “Dosta ti je šaka vode za umit se!” Što se mene tiče, dide je bio u pravu i volio bih da i mlađi budu skromniji. Često slušam kako mi ljudi govore: “Lako je tebi u Australiji!” Nije, virujte! Ćaća mi ništa nije ostavio, sve sam steka sam. Mi ovde ne znamo šta imamo – kaže Sveto.
– Danas bi se Kozica tribala zvat Vukojebina! Doduše, ovde više ni vuka nema. Autocesta ništa nije učinila za ovaj kraj, a put priko Turije je u očajnom stanju, rupa na rupi.
Često u selu zna falit i vode. Neke kuće se obnavljaju, a samo onaj ko ne zna šta će od para može učas renovirat staru kuću... Ali ode živit, neće niko! Najpoznatiji smo po tužbi Miočević-–Jujnović, pa me nekad sramota kad vidin ko je sve iz Kozice – ogorčen je sedamdesetogodišnjak koji je želio ostati anoniman.
Teško je reći kako se u Kozici danas živi. Kad se zazeleni priroda i kad se napijete bistre vode s izvora, ostali biste ovdje bez razmišljanja. Međutim, prije toga morate sebi iskreno odgovoriti na najvažnije pitanje: Je li vam dosta šaka vode za umit se?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....