Vili Beroš ‘general‘ je antipandemijskog rata koji vojsci nije osigurao ni metke, ni kacige, ni hranu. Je li vrijeme da ‘ministar bez cjepiva‘ ode?

Zaslužuje li šminkerski ministar lijepih, no posve ispraznih manira - čiji poznanici za goleme poreznoobvezničke novce izrađuju neupotrebljive digitalne platforme, dok on naciji nije u stanju nabaviti niti minimalne količine cjepiva – da mu se javno zaziva ostavka?

Vili bez Cjepiva bi jamačno ovdje refleksno odgovorio „hvala vam na ovom pitanju“, pokušavajući tradicionalnom bonton piruetom razvodniti građanski bijes i razočaranje, no vrijeme ove vrste verbalnih trikova odavno je prošlo, dragi naš ministre. Nema ni te premijerske podrške koja može ublažiti sve snažniji kolektivni osjećaj prevare.

U zdravstvenom je resoru kaos kakvoga nije bilo ni u najgorim ratnim danima, a mi smo – barem nominalno – sad u uzvišenim, europskim vremenima. I iz te perspektive doživjeli smo poniženje da nam se podrugljivo smije čak i notorni Aleksandar Vučić, jer su i u Srbiji rutinski uspjeli ono što Beroš nije: sklepati e-registar cijepljenja u kojem se zna brzina, početak, red i kraj, pa čak i za prijavljene strane državljane.

U ovom našem, kojega je za goleme novce napravio Vilijev pfotograf, sustav se bahato nacerio u lice gotovo 200 tisuća entuzijasta i slijepih vjernika u operativnu državu: izbrisano je prvih nekoliko tisuća prijavljenih; ne zna se je li nepouzdanija evidencija cijepljenih ili necijepljenih, te su ga, nakon evidentnog raspada, nedavno šutke prestale koristiti pojedine hrvatske županije.

Potpisnik ovih redaka državnu birokraciju osobno može obradovati podatkom kako je temeljem platforme CijepiSe državni poziv na ubod spasonosnom iglom u njegovoj obitelji dobio jedino posve zdravi 23-godišnji sin, dok sličnom privilegijom nisu počašćeni ni roditelji mladunca, ni roditelji njegovih roditelja. Mašala, ministre, na antologijskome softveru, vrijedi svake od četiri milijuna kuna!

Jest da su neke županije, poput međimurske, posve efikasne lokalne internetske platforme napravile za nepunih 40-ak tisuća, ali nema tu nepredvidive radosti lutrijskoga iščekivanja lišene generacijskoga i svakoga drugog reda, baš kao na Eurojackpotu.

Još prije samo godinu dana nacionalni stožer i njegov slatkorječivi glasnogovornik uživali su gotovo bezuvjetno povjerenje građana. Djeca su risala ministra zdravstva u ruhu pandemijskoga supermana koji je naivne opijao šarmom kao zec iz šešira nakon smjene Milana Kujundžića, opterećenog nizom afera.

Superjunak se u međuvremenu razotkrio kao Superblefer: nakon selektivnih odobravanja masovnih vjerskih okupljanja poput hvarske procesije, kolone sjećanja, prioritetnog namirivanja cjepivom perjanika vlasti i članova njihovih obitelji i masovnih pogreba pripadnika državne elite za koje su se oštra pravila nekim čudom namjenski ukidala trebao je još samo koji zvučni korupcijski skandal da se zacementira tradicionalni stranački pečat.

Povrh sramotne platforme CijepiSe, mediji su ovih dana objavili kako je Ministarstvo zdravstva, kakve li koincidencije, dodijelilo i posao izrade IT bolničkog sustava (vrijedan 3,3, milijuna kuna) nepoznatoj tvrtki Navada, koja se dosad bavila primarno informatički zahtjevnim cvjetnim dekoracijama.

Žudno iščekujemo da uradak kolega Saše Šekoranje napokon profunkcionira. Vijest da je, pokušavajući kontrolirati štetu, Beroševo ministarstvo naknadno poništilo i natječaj na koji se ciljano bila javila samo novoosnovana privatna tvrtka bivšeg HDZ-ovog ministra zdravstva Nevena Ljubičića tek je zaokružila stari dojam političke mučnine, dodatno podebljan pandemijskim osjećajem konačnoga poraza.

Slatkorječivog Beroša ne prate samo te afere pogodovanja. Zdravstvo se našlo u problemima i povodom obustave isporuke lijekova zbog duga prema veledrogerijama, većeg od šest milijardi kuna. Nakon što je dogovoren otplatni plan, ministar financija Zdravko Marić na saborskom je odboru za zdravstvo otvoreno kritizirao Beroševu rastrošnost i izostanak reformi, a šef zdravstva se vadio na premijera koji zbog lokalnih izbora navodno ne da provesti njegove planove masovnih ušteda.

Ako je mili nam Vili i na lijekovima štedio kao na platformi za cijepljenje, strah nas je i pomisliti na stanje u državnoj blagajni nakon što se reforma provede. Smojin bi dotur Luiđi na našem mjestu unaprijed zavapio: Fermajte više, dosta ste spasili!

Unatoč sve tanjoj maski uglađenog i finog gospodina, svima je već jasno kako je Vili Beroš ministar antipandemijskog rata koji vojsci nije osigurao ni metke, ni kacige, ni hranu, ni djelotvoran ratni raspored, a potrošio je gotovo sve raspoložive državne rezerve. Valja mu, međutim, vjerovati kad tvrdi da platforma CijepiSe funkcionira: njemu i njegovima, predmnijevamo, itekako je učinkovita.

Smijenio ga Plenković ili ne, stručni komorbiditeti koje je dosad ispoljio Beroš upućuju da će u ovoj zdravstvenoj katastrofi, povrh brojnih građana, naposljetku sigurno umrijeti i ideja odgovorne javne dužnosti. Koliko god politička čast u Hrvatskoj još bila puka misaona imenica.