Više od 70 godina stan od 99,57 kvadrata na predjelu Manuš u Splitu nije u posjedu vlasnika. U njemu sa suprugom živi sin zaštićene najmoprimke, sada pokojne, iako nije naslijedio pravni status od majke.
Prije su s njima živjela i njihova dva sina koji su otišli u druga dva stana u vlasništvu svojih roditelja. Jedan POS-ov na Brodarici, drugi na Mertojaku. Unatoč vlasništvu nad navedene dvije nekretnine, njihovi roditelji nastavljaju živjeti u tuđem stanu.
Kada su prošle godine “za dlaku” sudski iseljeni, izveden je pravni manevar kojim je zabetonirana njihova pozicija stanara. Prvi kat kamene kuće nadomak samog centra grada i dalje je njihov dom, a vlasnici ga mogu obići jedini ako im supružnici dozvole.
Mislite da je opisana situacija nemoguća? U nastavku teksta možete procijeniti količinu apsurda u priči iz Splita.
Kamena kuća na atraktivnoj lokaciji, o kojoj je riječ u ovom tekstu, ima brojne suvlasnika jer se njihov broj povećavao nasljeđivanjem nakon smrti postojećih. Sastoji se od pet stanova: prizemlja s jednim stanom, prvog kata sa stanom površine 99,57 m2, drugog kata s dva stana i potkrovljem s još jednim stanom, stoji u zemljišnoknjižnim podacima.
Suvlasnici vode sudski spor oko najvećeg stana u kući, onoga na prvom katu, površine malo manje od 100 kvadrata, s bračnim parom koji živi u njemu. Stan se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, ostave, kupaonice, WC-a i balkona, a orijentacije je zapad-sjever-istok.
Od Općinskog suda u Splitu 20 suvlasnika je zatražilo pokretanje postupka 2016. godine, nakon što su dvokatnicu na Manušu naslijedili 2005. godine od prijašnje vlasnice. U tužbi su naveli kako su supružnici bili članovi obiteljskog domaćinstva zaštićene najmoprimke koja je imala pravo na korištenje stana.
Radi se o njezinu sinu i njegovoj supruzi. Nakon smrti zaštićene najmoprimke, njezin sin nije ispunjavao uvjete iz Zakona o najmu stanova iz 1996. godine da bi mogao ostati u stanu jer je imao svoju nekretninu na području Hrvatske.
Nije ni sklopio ugovor o najmu sa suvlasnicima kuće. Stoga su suvlasnici od suda zatražili da iseli njega i suprugu mu, te da isprazne stan od osoba i stvari.
U odgovoru na tužbu bračni par je naveo kako se neće iseliti jer je presudom Općinskog suda u Splitu iz 2002. godine navedeno kako zajedno s najmoprimkom, suprugovom majkom, imaju pravo na korištenje stana. Istaknuli su kako su voljni stan otkupiti jer je to njihov jedini dom, te kako suvlasnici nisu ništa ulagali u njegovo održavanje.
Suvlasnici na to odgovaraju kako se presuda iz 2002. godine odnosila na ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom koji je sklopljen s najmoprimkom. U toj presudi je sudski regulirano pravo zaštićene najmoprimke i navedeno tko ima pravo živjeti s njom dok ona plaća zaštićenu najamninu - njezin sin, supruga mu i njihova dva sina.
No, osobe iz njezina kućanstva nisu nikada sklopile ugovor o najmu sa suvlasnicima, tako da nakon smrti najmoprimke nemaju prava ostati u stanu. Uz to su u stanu na Manušu supružnici vršili preinake bez suglasnosti suvlasnika.
Suvlasnici-tužitelji istaknuli su kako je sin zaštićene najmoprimke bio vlasnik useljivog stana na Mertojaku, površine 83 metra četvorna, na čijoj adresi je bio prijavljen od 1994. do 1997. godine. Uz to su on i supruga postali vlasnici još jednog useljivog stana površine 65,90 metra četvorna i parkirnog mjesta na Brodarici u Splitu 2009. godine na temelju Zakona o društveno poticanoj stanogradnji.
Oba stana su darovali jednom sinu krajem 2017. godine. S obzirom na vlasništvo nad nekretninama, suvlasnici stana na Manušu zatražili su iseljenje bračnog para i plaćanje naknade za najamninu po tržišnoj cijeni za razdoblje u kojem su koristili stan bez pravne osnove.
Bračni par kao odgovor sudu dostavlja podnesak u kojem navode kako oni smatraju da su zakonito u stanu, koji, što osobno, što po svojim prednicima, koriste više od 70 godina te on predstavlja njihov jedini dom. Prvo su imali stanarsko pravo, a zatim pravo zaštićenog najma, tvrde.
Naveli su kako su od 2002. do 2012. godine plaćali iznose najma od 902 do 2880 kuna godišnje, nakon čega su prestali.
- Mi smo samoinicijativno plaćali nekima od suvlasnika zaštićenu najamninu, onima za koje smo znali, ali su se uplatnice vraćale jer suvlasnici nisu željeli preuzeti mjesečne iznose najma. Zato nam je postalo apsurdno dalje plaćati.
Oni se nisu uopće brinuli o održavanju stana, nisu vodili računa o njemu i načinu korištenja. Podmirio sam ostale troškove i račune koje nisam morao plaćati.
Vlasnici su se prestali brinuti o obvezama čitave zgrade pa sam ja plaćao potrošak vode, stubišnu rasvjete i pričuve, osim za ovaj na prvom katu, i za stan u prizemlju - naveo je sin sad pokojne zaštićene najmoprimke.
Što se tiče stana na Brodarici, kazao je kako je istina da su ga darovali sinu, ali to je stoga što je on preuzeo sve obveze otplate kredita te sve materijalne obveze prema bratu koji je nezaposlen i nema nikakve prihode.
- Mi smo starije dobi i imamo potrebu da netko skrbi o nama, a najprimjerenije je da to bude naš sin. On je samostalna osoba, ima prava kao svaki građanin, pa tako i biti vlasnik stana i nije dužan u svoj stan primati ni nas ni svog brata - naveli su supružnici.
Suvlasnici stana u srpnju 2021. godine dostavljaju sudu podnesak kojim traže od bračnog para tadašnjih 385.000 kuna plus kamate na ime najamnine od 2015. godine, po cijeni prema podacima porezne uprave. Procijenili su kako mjesečna naknada od 5000 kuna odgovara iznosu tržišne najamnine za toliki stan na par minuta hoda od centra grada.
Supružnici su odbili taj zahtjev navodeći kako su oni slali iznos najamnine koji su vlasnici odbili primiti. Također smatraju kako je stan derutan, ispod prosječnog standarda i neodržavan od strane suvlasnika te ne bi mogao postići višu cijenu najma od 1000 kuna mjesečno.
Sljedećih par godina nastavljena je sudska borba podnescima sve do ljeta prošle godine. U međuvremenu je dolazilo i do smrti pojedinih suvlasnika te su vlasnička prava dobili njihovi nasljednici, čime se broj suvlasnika stana na Manušu mijenjao.
U lipnju prošle godine je sin najmoprimke uspio od dva suvlasnika, od ukupno njih 22 u tom trenutku, otkupiti njihov udio od 2/84 (dvije osamdesetčetvrtine) stana. Time je postao jedan od suvlasnika spornog stana na prvom katu kamene kuće te ga je zakonski nemoguće sudski iseliti kao neovlaštenog korisnika.
Stoga su ostali suvlasnici odustali od iseljenja i zatražili da im bračni par nadoknadi najamnine za dosadašnji period korištenja stana u iznosu od 81.999 eura. Svakome od njih 20 iznos sukladan njihovu suvlasničkom udjelu uz kamate koje teku od 2015. do 2025. godine.
Krajem siječnja ove godine donesena je na Općinskom sudu u Splitu presuda prema kojoj je odlučeno kako supružnici nemaju pravo zaštićenih najmoprimaca. Još za života sada pokojne zaštićene najmoprimke, njezin sin je imao stan na Mertojaku, da bi 2009. godine on i supruga kupili drugi stan s parkirnim mjestom na Brodarici.
Kao vlasnici useljivih nekretnina u vrijeme dok su živjeli u stanu na Manušu ostali su bez prava na zaštićenu najamninu. Iako su oba stana darovali sinu 2017. godine, s obzirom na to da su imali u svom vlasništvu vrijedne nekretnine, mogli su na bilo koji način riješiti svoje stambeno pitanje, smatra sud.
Pozivanje bračnog para na pravo na dom u stanu na Manušu sud u ovom slučaju smatra zlouporabom zakona jer su supružnici imali mogućnost stambenog zbrinjavanja i na drugi način.
- Primjećuje se da tuženici-supružnici tijekom postupka vrlo dobro ističu svoja prava, ali da pritom zanemaruju prava trećih osoba, odnosno svojim pravima bi umanjili i ograničili prava trećih, ali im to tada ne smeta (npr. obrazlaganje da je njihov sin samostalna osoba koja ima pravo biti vlasnikom stana, ali zanemarujući da su oni svojim raspolaganjima izigrali zakon) - stoji u presudi.
Sud je potvrdio kako je sin zaštićene najmoprimke postao prošle godine suvlasnik 2/84 stana te time nije moguće mu naložiti iseljenje i predaju ključeva stana na depozit kod Općinskog suda u Splitu. Ali, sud drži osnovanim zahtjev ostalih 20 suvlasnika iz tužbe kojim se traži plaćanje tržišne najamnine jer bračni par nema pravo zaštićene najamnine.
Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave iz 2021. godine proizlazi da su na lokaciji na Manušu u Splitu evidentirane prijave najma/zakupa za stambeni prostor u rasponu od tadašnjih 43,75 kn po m2 – 56,25 kn po m2. Kako predmetni stan ima površinu od 99,57 m2, to bi cijena najma za stambeni prostor prema dostavljenom dopisu bila u rasponu od tadašnjih 4356 kn do 5600 kn, u protuvrijednosti od 578 do 743 eura.
- S obzirom na to da su u posljednjih nekoliko godina cijene najma stanova značajno porasle, a što je opće poznata činjenica, s obzirom na to da se predmetni stan nalazi u samoj jezgri Splita, samo nekoliko minuta pješice od tržnice, Rive, Općine..., sud u cijelosti prihvaća visinu iznosa od 81.999 eura iz tužbenog zahtjeva smatrajući da ona realno prikazuje cijenu najma sličnog stana, odnosno da je ona za razdoblje od 2022. godine pa nadalje postavljena i niže negoli je to realno - stoji u presudi.
Nadalje, sud je odlučio i da supružnici plate parnični trošak u iznosu od 5475 eura. Presuda je nepravomoćna, a već sada je izgledno kako će se na nju žaliti i 20 suvlasnika, s jedne strane, i supružnici, korisnici i vlasnici 2/84 stana na Manušu, s druge strane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....