Vlasnik Tommyja se neće kandidirati za poteštata, ali će imati svoju listu za gradsko vijeće: Moja kandidatkinja je Branka Ramljak!

Dileme više nema, Tomislav Mamić će se uključiti u utrku na lokalnim izborima u Splitu.

Četrdesetak dana nakon što je dao do znanja da namjerava zasjesti u fotelju poteštata, a nakon medijske šutnje, objavljuje svoju konačnu odluku – neće ga biti među kandidatima za gradonačelnika, ali će se njegovo ime naći visoko na izbornim listama.

– Bit ću nositelj nezavisne liste koja će, s jakim imenima, tražiti pobjedu na izborima za Gradsko vijeće. Očekujem najbolje rezultate, cilj je većinska podrška birača ali, ovisno o iskazanoj volji građana, nećemo bježati ni od postizbornih koalicija. Bit ćemo široko otvoreni za zdrave ideje, naravno ne baš sa svima – ističe Mamić.

Hoćete li imati i svog kandidata za gradonačelnika?

– Naš kandidat će biti Branka Ramljak.

Je li to od početka bila planirala B varijanta?

– Ne, takva taktiziranja nisu potrebna. U vremenu od objave moje kandidature, u razgovorima s potencijalnim kandidatima došli smo do saznanja da Branka i ja zapravo imamo u vidu iste ljude i da su nam ideje i programi vrlo srodni.

Shvatili smo da zajedno možemo napraviti promjene kojima težimo. Sada smo u završnoj fazi definiranja kandidata za gradske i županijske liste i s imenima ćemo vrlo brzo izići u javnost.

Branka je ozbiljna i odgovorna

Zajednički nastup i nije preveliko iznenađenje, ali intrigira činjenica da niste kandidat za gradonačelnika, iako je takva najava naišla na široku podršku. Koji je razlog tome?

– Hvala građanima na podršci, zaista sam osjetio pozitivnu energiju na svim razinama, često i od meni nepoznatih ljudi. To me, u konačnici, motivira da se ipak upustim u izbornu utakmicu.

Poslu uvijek prilazim bez zadrške, s punim kapacitetom, i moja procjena je da ne bih mogao odvojiti toliko vremena i energije koliko funkcija gradonačelnika zahtijeva. Ni maksimalna javna izloženost, protokolarne obveze, medijska potražnja nije ono što me čini sretnim.

S druge strane, mislim da Branka Ramljak može biti vrlo kvalitetno rješenje a moj puni doprinos i pomoć, naročito u organizacijskim problemima, učinit će nas timom koji može dobro raditi. Mi smo jako dobra kombinacija.

Jeste li imali kontakte s još nekim od najavljenih kandidata?

– Nisam ih tražio, a nitko mi se nije ni obraćao. Razgovarat ćemo nakon izbora, kad budu jasne pozicije i ono za što se netko zalaže.

Branku Ramljak, pak, poznajem dugi niz godina i znam je kao ozbiljnu, odgovornu i savjesnu osobu koja se može uhvatiti ukoštac s problemima i s kojom se može jako dobro surađivati.

Konkretno iskustvo ste imali u Nadzornom odboru Hajduka?

– Da. S grupom ljudi, Branka je tada jako doprinijela rješavanju nezavidnog stanja u Hajduku.

Hajduk kao bitna tema čeka vas i nakon izbora. Kako bi se Grad, kao većinski vlasnik, po vašem mišljenju trebao postaviti?

– Grad se ne može isključiti i mora biti na raspolaganju u rješavanju problema u i oko Hajduka, ali bez ugrožavanja aktualnog modela upravljanja koji je poželjan, uza sve nedostatke koji postoje. Model uživa ogromnu podršku i mislim da su analize o tome treba li ostati suvišne.

Model sam podržao među prvima i omogućio da udruga "Naš Hajduk" otkupi dionice kluba po izuzetno povoljnim uvjetima, na duži vremenski rok, s tim da smo sav taj novac, kroz sponzorstvo, ostavili u Hajduku.

Jeste li u tom slučaju javni interes pretpostavili osobnom?

– Apsolutno. Kad je javni interes artikuliran, za mene nije bilo dileme što trebam napraviti.

Nemam problem s GUP-om, nego s vlastima

Ulaskom u lokalnu politiku očekuje se isto, rad za opće dobro a ne osobni interes. Nemate repova, dubioza, afera, skandala, privatno ste realizirani, a ljudi se opet pitaju zbog čega se onda kandidirate. Neki su odgovor na to pitanje pokušali naći u GUP-u kao prepreci vašim ulaganjima. Koji je, zapravo, vaš problem s GUP-om?

– Nemam problem s GUP-om nego s grijehom nečinjenja u gradskoj upravi.

Na Trsteniku smo planirali gradnju kompleksa u kojemu bi, osim uslužnih sadržaja, napravili reprezentativno sjedište tvrtke Tommy i javnu garažu kapaciteta 150 do 200 mjesta. Zemljište je kupljeno prije 15 godina, a projekt smo pokušali pokrenuti prije desetak godina, ali do danas se ne možemo maknuti s mrtve točke.

Išli smo redovnom procedurom, bez linkova, lobija i pritisaka, riječ je o građevnom području koje ne traži preinaku i nema igara oko vrijednosti zemljišta, tražili smo samo da nam se daju uvjeti gradnje.

To su stvari koje se rješavaju za 3, 6 ili 9 mjeseci. Razgovara se. Ako, kao investitor, ne možete dobiti ono što bi htjeli, kaže vam se što možete. Mi u Splitu to čekamo već desetak godina. Očito nisam u igrama, kalkulacijama, interesnim grupama i političkim vezama, ali ja to i ne želim.

Želim regularnim putem riješiti problem, a nailazim na neprimjereno i neprihvatljivo ponašanje. Istovremeno, gledam i vidim, kao i drugi građani, što se sve u Splitu odobrava i gradi.

Imate problem i s gradnjom hotela na Bačvicama. O čemu su tu radi?

– Ta investicija ima dvije pravomoćne građevinske dozvole. Željko Kerum je prvu dobio za gradnju hotela prije desetak godina, u međuvremenu ju je prodao tvrtki Elanija koja je ishodila novu građevinsku dozvolu i za aparthotel.

Nije se gradilo, ja sam kupio objekt 2016. i do danas, dakle pet punih godina, ne mogu dobiti papire. A želim graditi potpuno isti hotel za koji je još Kerum dobio dozvolu. Čekam dozvolu za objekt koji ima dva pravomoćna akta.

To dokazuje da nije u pitanju GUP nego procedura, loš i neprimjeren tretman gradskih službi.

Stvari treba mijenjati

Je li to netko stavio Tomislava Mamića na crnu listu ili nitko ne želi lupiti pečat da ne ispadne kako pogoduje Tommyju?

– Ima tu svega, nisam jedini investitor koji ima takav problem, ali mislim da se moj slučaj ipak ističe.

Nije normalno da Tommy u 29 godina realizira tri milijarde kuna projekata u više od 100 gradova i općina diljem Hrvatske, a da mu se u Splitu ne izda ni jedna dozvola. Niti jedna. To nešto govori.

I sramota je svih, koji su zadnjih 15-ak godina obnašali vlast u Splitu, što su takav tretman dali tvrtki koja je u deset godina donirala i sponzorirala više od 100 milijuna kuna u sport, kulturu i humanitarne projekte. Nije bilo programa koji nismo podržali, a nikad nismo tražili povlastice i privilegije već samo normalan i pošten pristup.

Tu je moj motiv da pokušam mijenjati stvari, da se Grad otvori građanima, da vlada red i da se svima konačno pruži isti tretman.

Kakva su iskustva u drugim sredinama gdje ulažete?

– Jako dobra, nigdje nismo naišli na otpor. Naše želje i potrebe se saslušaju, znamo uvjete, dogovorimo rokove i dobivamo dozvole kroz redovne procedure. Svuda je tako, osim u Splitu.

Moji projekti nisu za mene toliko presudni da bi se zbog njih upuštao u političku avanturu, ali puno toga je na čekanju u ovom gradu, i Split ozbiljno zaostaje za mnogima. I po razvojnim idejama, a naročito spremnosti da se, transparentno i na vrijeme, reagira na potrebe građana.

Gledati i kritizirati nije rješenje, valja mijenjati stvari, a to se može samo putem politike.