Bezbroj pješaka, autobusa i automobila svakodnevno prođe pokraj nje. Na dlanu je takoreći pristupačna i otvorena, a opet zavijena velom misterija. Nije prokleta, ali jest prvom vlasniku oteta. Ne proganjaju je ni duhovi ni utvare ni kojekakve legende, ali nepravedno pati zbog lošega glasa nekih njezinih gostiju, nekih povijesnih "zloduha".
Zbog svoje jedinstvenosti zaslužuje maksimalnu pažnju, a opet je u svakom smislu zapostavljena te je kroz desetljeća bila predmetom i svođenja računa raznih sustava s "nepoželjnim" pojedincima. Ali, daleko više od toga su Vila Čingrija i njezin predivni vrt na Boninovu, jedan od najslikovitijih predjela Dubrovnika.
Trenutno se na ovoj arhitektonskoj ljepotici izvode radovi jer joj je za budućnost određeno da postane akademisom. U njoj će se, radi stručnog osposobljavanja učenika, pružati usluge smještaja i ugostiteljska ponuda tijekom cijele godine. Naime, vlasnik vile s pripadajućim posjedom je Grad Dubrovnik koji je u rujnu 2019. vilu ustupio Turističkoj i ugostiteljskoj školi Dubrovnik s ciljem uspostave Regionalnog centra kompetentnosti u turizmu i ugostiteljstvu. No to je tek recentna prošlost u burnoj povijesti ovog zdanja starog više od 110 godina!
Povijest i povijest umjetnosti u Dubrovniku s početka 20. stoljeća slabo su istraženi pa je logično da od toga nije izuzeta ni Vila Čingrija. Prvi znanstveni članak temeljen isključivo na arhivskoj građi o njoj i njezinom vlasniku u Časopisu za književnost i znanost Dubrovnik dubrovačkog ogranka Matice hrvatske su napisali povjesničari umjetnosti Ivan Viđen i Antun Baće. Članak pod naslovom "Vila Čingrija na Boninovu: gospar i njegova kuća" objavljen je prije točno 10 godina.
Ključno čvorište
Naime, vilu je dao izgraditi Melko Čingrija (1873. – 1949.) koji je dvaput bio gradonačelnik Dubrovnika, stručnjak za financijsko pravo, viceguverner i kratko guverner Narodne banke Kraljevine Jugoslavije te predstavnik uglednoga dubrovačkog roda, osobito angažiran u društvenom životu grada. Njegov otac Pero Čingrija (1837. – 1921.) bio je važna politička figura hrvatske povijesti 19. stoljeća, dubrovački gradonačelnik s najduljim stažem (17 godina) i sigurno najvećom popularnošću.
Nimalo ne čudi da je Čingrija na Boninovu, zapadno od Grada i nedaleko od gradskoga groblja sv. Križa dao izgraditi svoj novi dom. Već tad je vila, kao i danas, bila u blizini jednog od ključnih prometnih čvorišta. Građena je od 1913. do 1914. godine na nezgodnom terenu, nad liticama obraslima mediteranskom vegetacijom.
– U to vrijeme na tom području nije bilo izgrađenih kuća, bio je to u vizualnom smislu vrlo dramatičan položaj, nad liticama koje se obrušavaju prema moru. Melko Čingrija je kupio tu parcelu, ali mjesto nije slučajno odabrano jer je njegov dundo Mato Natali bio vlasnik neogotičke kuće koja je i danas iznad, odnosno točno preko puta Vile Čingrije. To je kuća obitelji Natali, majka Melka Čingrije, Marija, prezivala se Natali, napominje Viđen.
Ono što vilu izdvaja od ladanjskih zdanja i sličnih stambenih gradnji u Dubrovniku tog vremena, jest to da središnje mjesto zauzima hall.
– Sam raspored prostorija je inovacija – dakle, nije više dominantna središnja saloča, nego kuća ima i druge elemente, ulazni hall koji ide kroz dvije etaže, bogatu i modernu unutrašnju opremu, drvene oplate, stubište, ograde... – navodi Viđen.
Vila je oblikovana u duhu egzotizma, potpuno se uklopila u svoj prirodni okoliš, a cijeli sklop posebnim čine i vrtni prostori s brojnim šetnicama, stubištima, odmorištima, vidikovcima, stupovima, fontanama, stolovima, maskeronima, ali i umjetnom špiljom. Čak je napravljen i prilaz stijenama do mora. Tu je i vrtni ribnjak, za koji je Melkov otac Pero Čingrija, jednom prilikom zapisao da je kupio 50 ribica!
Slobodni zidari
Kad se govori o đardinu, mnogi će se odmah sjetiti sfinge koja opet otvara poveznicu sa slobodnim zidarima.
– Melko Čingrija družio se s masonima i pripadao je krugu oko Narodne banke Kraljevine Jugoslavije te bio bliski suradnik Đorđa Vajferta koji je bio guverner Banke, ali i mason. Sfinga nije prenesena iz nečijeg vrta, nego ju je upravo on dao isklesati. Sfinga je, između ostalih, i jedan od masonskih znakova i ona zapravo simbolizira zagonetku, ali i šutnju. Tko god je Čingriji dolazio u posjetu, mogao je tako naslutiti da je on mason – ističe Viđen.
Pretpostavlja se kako je vilu projektirao inženjer Malešević koji je bio oženjen za Klaru, sestru Melka Čingrije, dok je dubrovački arhitekt Ivo Ćurlica, brat Čingrijine pet godina mlađe supruge Ivanke, oblikovao vrtne prostore. Naglašava Viđen kako su Čingrija i njegova supruga Ivanka zajedno uređivali vilu, ona je u tome imala važnu ulogu.
– Kao što su habsburški nadvojvoda Maksimilijan i njegova supruga, belgijska princeza Šarlota, kao mladi ljudi putovali po svijetu, pa su onda na Lokrumu radili građevine i uređivali otok po najnovijim trendovima, tako su i Čingrije putovali, vidjeli slične vile, dali se nadahnuti te su stvorili nešto doista autentično... Ništa nisu doslovno kopirali, nego je na suvremen način interpretirana tradicija i zato je to inovativno i jedan korak naprijed u reprezentativnoj stambenoj gradnji tog doba u Dubrovniku – poručuje naš sugovornik.
Kako u svojim zapisima navodi Ivanka Čingrija, obitelj se u kuću iz Grada uselila 12. travnja 1914. godine.
– Uz druge posjede, Čingrije su imale obiteljsku kuću u Širokoj ulici i ljetnikovac u Srebrenom koji se kasnije zvao "Vila Srebrenka". Nakon izgradnje vile, preselili su se na Boninovo – otkriva Viđen.
Oštećena u ratu
Među brojnim odmorištima i vidikovcima, dominira onaj smješten na jednoj od donjih vrtnih etaža, jugozapadno od vile. Na izgrađenom zidu uklesani su stihovi Iva Vojnovića iz epitafa koji je napisao povodom prerane i iznenadne smrti Ivanke Čingrija 1926. – "Hoće li vječni raj biti ljepši od ovoga moga?".
Nekoliko mjeseci nakon useljenja započeo je Prvi svjetski rat, a Čingrija je kao antiaustrijski raspoložen političar uhićen te prebačen u Split da bi se vratio u Dubrovnik tek na proljeće 1918. godine. Njegova supruga i otac ostali su u tom razdoblju u vili i nosili se s teškim ratnim okolnostima. Zanimljivost je kako je tijekom rata vila oštećena brodskom minom koja je doplutala i eksplodirala u moru pod Boninovom te tako uništila sva stakla na građevini!
Nakon povratka u Dubrovnik, netom pred kraj rata, Čingrija je nastavio uređivati stubište prema moru, što je privuklo pažnju tadašnjega lučkog poglavarstva koje je sumnjalo da Čingrija preko podmornica ima vezu sa silama Antante!
Petnaestak godina poslije, predstavnik jedne druge sile je zaista odsjeo u vili, jedan od najbližih suradnika Adolfa Hitlera – Hermann Göring. Ministar ratnog zrakoplovstva, kasnije i ministar gospodarstva, jedan od najmoćnijih političara Trećeg Reicha došao je u ljeto 1935. u privatni posjet Kraljevini Jugoslaviji. Prema Viđenovim riječima, uopće ne čudi da se tadašnja država gosta takvog ranga potrudila smjestiti u jednu od najreprezentativnijih vila u Dubrovniku.
Iako mu je to kasnije tijekom ispitivanja i suđenja zbog "pripreme sloma Kraljevine Jugoslavije" stavljeno na teret, Čingrija u dočeku nije aktivno sudjelovao ni na koji način. Na upit državnih vlasti, pristao je ustupiti vilu, ali je odmah otputovao u Beograd kako ga se ne bi povezivalo s ugošćavanjem Führerove desne ruke.
– U vili su za tu prigodu o državnom trošku izvršene određene preinake (dodatno je uređena kupaonica), doneseno je nešto namještaja i bista kralja Aleksandra, što je sve nakon Göringova posjeta odneseno – objašnjavaju u znanstvenom članku Viđen i Baće.
Tijekom talijanske okupacije u vili je od 1941. do 1943. boravio komandirajući talijanski general u Dubrovniku Giuseppe D‘Amico, a jedno kratko vrijeme i talijanski general Riccardo Pentimalli. Usprkos činjenici da je Čingriji od tadašnjih općinskih vlasti naloženo da vilu ustupi "talijanskoj vojnoj sili", što je i učinio, ova dva gosta su dodatno otežali optuženikovu situaciju na sudu nakon završetka rata. Nakon kapitulacije Italije u vili su boravili i neki njemački časnici, a poslije listopada 1944., privremeno i partizanske postrojbe.
Nacisti, fašisti i partizani
U međuvremenu, 1940., Melko Čingrija se drugi put oženio Nađom Gluščević koja je dolazila iz ugledne beogradske diplomatske obitelji. U travnju 1941. su ga fašisti bili pritvorili u pansion "Belveder", a potom je dva mjeseca pritvoren u Splitu gdje je ostao živjeti i nakon pritvora u potpunoj anonimnosti, sve do povratka u Dubrovnik i svoju vilu u siječnju 1945. godine. No, nije imao dugo mira i nije mogao uživati na svom imanju, već je 1948. izveden na sud i osuđen kao klasni neprijatelj po izmišljenoj optužnici, a sva imovina mu je oduzeta.
Krajem 2024. godine u Galeriji Dulčić Masle Pulitika otvorena je izložba "Vlaho Bukovac i dubrovačke obitelji" na kojoj je izložen i poznati Bukovčev portret Pera Čingrije iz 1907., dok je dvije godine prije, Ivan Meštrović tom slavnom gradonačelniku izradio brončanu bistu. Obje umjetnine su danas u vlasništvu Umjetničke galerije Dubrovnik. No, fotografije iz 30-ih godina svjedoče o tome kako je Vila Čingrija zaista bila bogato uređena i opremljena, krasile su je brojne umjetnine, a kućna je biblioteka sadržavala i vrijedna izdanja.
– U vili je bio vrijedni inventar, počevši od namještaja do raznih umjetničkih djela. Ne može se sa sigurnošću reći da je i poznati Bukovčev portret bio u vili jer ga je naručila tadašnja Općina Dubrovnik pa je vjerojatno bio u prostorima općinskog poglavarstva. Kad je Melku Čingriji na temelju presude oduzeta vila, oduzete su i pripadajuće umjetnine koje su završile na raznim mjestima, nešto u muzeju ili arhivu... No, sigurno je da je Meštrovićeva bista bila u vili – govori Viđen.
Tijekom 60-ih, 70-ih godina prošlog stoljeća u vili je bio ugostiteljski lokal sa živom glazbom koji se zvao "Vila Boninovo"... Nakon toga, 1980. u vilu se uselilo dopisništvo Radiotelevizije Zagreb, odnosno poslije dubrovačko dopisništvo HRT-a koje je ostalo tu sve do 2014., nakon čega vilu kupuje Grad Dubrovnik.
U sjeni oca
Kako Čingrija nije imao izravne potomke ni bliže obitelji, nikad se nije postavilo pitanje povrata imovine obitelji. Njegova najbliža rođakinja bila je nepuča koja je živjela u Splitu te bila udana za splitskog slikara Jerolima Mišu.
Uz tolika povijesna previranja, vlasnik i sama vila Čingrija ostali su zapravo nepoznanice.
– I danas zapravo premalo znamo o tom cijelom sklopu, svaki dio je zanimljiv i iznimno vrijedan: tip kuće, oblikovanje interijera, oblikovanje vrtova, povijest kuće i njezina vlasnika... Cijelo 19., odnosno 20. stoljeće zrcali se u životu Melka Čingrije: politička previranja na prijelazu stoljeća, Prvi svjetski rat, raspad Austro-Ugarske, međuratno razdoblje sa svojim suprotnostima, Drugi svjetski rat, duh novog vremena – socijalizam...
Također, Čingrija ima jedan "veliki" problem, a to je da je, zapravo, uvijek nekako pod sjenom slavnijega oca s kojim ga se uspoređuje, a naravno da se znak jednakosti ne može staviti tek tako – govori Viđen, a u prilogu toj tezi ide već sama činjenica da je Vila Čingrija danas u ulici koja nosi ime upravo po Peru Čingriji dok se njegov sin gotovo i ne spominje.
– Da bismo nešto razumjeli i voljeli, moramo to poznavati. Najprije, biografija Melka Čingrije nije dovoljno dobro poznata, njegova uloga u povijesti nije vrednovana, njegova politička borba za narodnu stvar i hrvatski nacionalni identitet u tadašnjoj Kraljevini Dalmaciji krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Nije čudo da se stoga u široj javnosti uglavnom spominje da je tu boravio Göring i da je Čingrija bio mason jer ima sfingu – komentira povjesničar umjetnosti te napominje kako je Čingrija stvorio vrijednosti na koje se oslanja i današnje dubrovačko društvo.
– Čingrija je bio bitan za sokolsko društvo jer je kao mlad bio jedan od vođa Hrvatskoga sokola u gradu. Bio je neumoran, neprestano je razmišljao kako se treba organizirati i što više raditi na promociji turizma... Kad govorimo o onodobnome turizmu, tad su u Dubrovnik dolazili gosti njegova ranga, pripadnici više srednje klase.
Zalagao se da se u Dubrovniku otvori "kursalon" po uzoru na društvene klubove u Engleskoj, gdje ljudi mogu doći pojesti, popiti, igrati bilijar, čitati novine, družiti se... Pored notara i advokata Melka Stankovića i advokata Vasa Birimiše, bio je jedan od ključnih domaćih aktera uključen u djelovanje "Češko-dubrovačkog kupališnog društva", čime je na jug stigao češki kapital te izgrađeni neki hoteli u Kuparima od kojih i jedan koji je zaštićen kao spomenik kulture...
Radio ‘protiv naroda‘?!
Bio je član uprave Dubrovačke parobrodske plovidbe i Trgovačko-obrtničke komore u Dubrovniku. Zaslužan je i za ponovno aktiviranje društva "Dub" nakon Prvog svjetskog rata i za osnivanje Saveza za unaprjeđenje turizma kojeg je bio dugogodišnji predsjednik, a što je prethodnica današnje Turističke zajednice grada Dubrovnika, a bio je i među pokretačima uvođenja tramvaja čija je pruga kasnije prolazila točno ispred vile – navodi Viđen.
– Ali, Melko Čingrija se cijeli život borio za narodnu stvar: tijekom austrijske vladavine se borio protiv njemačkog i talijanskog utjecaja, a 1948. je uhapšen jer je radio "protiv naroda". Kao neprijatelja Austrije, bili su ga internirali, makli su ga iz Dubrovnika u Prvom svjetskom ratu, a od mladosti je bio prijatelj s Franom Supilom na čijem je sprovodu držao govor…
I onda mu je 1948. odjednom rečeno da je radio protiv naroda zato što je bio u društvenoj klasi koju je socijalistička revolucija htjela ukloniti ili bar radikalno umanjiti njezin utjecaj. Možemo samo zamisliti da starome gosparu ništa nije bilo jasno, kriteriji su se promijenili, a imao je tu nesreću da je to doživio.
Njegovu biografiju historiografski nitko nije dosad cjelovito obradio. Melko Čingrija, nažalost, spada u onu skupinu ljudi koju vrijeme nije vrednovalo – zaključuje Viđen, koji se nada da će situacija u tom smislu promijeniti i da će nakon radova na samoj građevini na red doći i stručno uređenje spektakularnog vrta, koji je kroz noviju povijest ustvari bio najviše zapostavljen, možda zato jer zahtijeva stalno i pedantno održavanje.
"Hoće li vječni raj biti ljepši od ovoga moga?", odgovor na to pitanje ostaje u sferi metafizičkog, onozemaljskog... Ali, ako je dopuštena stanovita odvažnost, onda se može reći kako je bokun tog raja sklop Vile Čingrije, raja ostavljenoga Dubrovčanima na ovozemaljsko uživanje, ali prije svega – čuvanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....