Ima li ljubav vrijeme trajanja?
Ima li rok?
Kad završava?
S gomilom pitanja, ufino našvrljanih u blokiću, posjetili smo Dom za starije na Zenti, tražeći one koji i u (naj)zrelijim godinama života i dalje žive ljubav. Tražeći one kojima ljubav definitivno nema rok trajanja, nego je vječna, poput – Hajduka.
Ona je Ljubica, od plemena Šurjaka, a on je Dinko, zajedno su obitelj Karežić. U tete Ljube je 86 godina, a sedam više broji šjor Dinko. Kad smo već kod znamenki, kazat ćemo vam i kako se vole 64 godine u okrilju braka, ali i tri prije toga, pa sad ti vidi koliko je to more osjećaja kojima brode zajedno, bok uz bok. Nerazdvojni. I u dobru i u zlu. I u zdravlju i u bolesti.
– Najbogatiji smo na svitu – kažu nam šireći fotografije po stoliću. Sve je urešeno, ne zbog nas – nego zbog njih. Dom su iz ondašnje Ulice braće Santini prenijeli na Zentu i sve je kako triba bit. Dakle, fotografije...
– Naša kći Sandra, naše unuke Renata i Lana, naš zet Josip, naša praunučad Dominik, Klara, Jakov i Dujam – pokazuju nam redom, koristeći svaku priliku da ljubljene pomiluju kažiprstom.
Bogatstvo njihove ljubavi pružilo je odgoj pun ljubavi, a potom su ti ljubljeni donosili i prenosili dalje blagoslov svakoj kući u koju su ušli. Tako to biva, tako to mora biti.
– Dica su s nama svaki dan – kazat će teta Ljube, pa doznajemo kako su u vrijeme pandemije – a to im je bolna točka – mahali svakodnevno jedni drugima preko prozora. Mahnu oni mladi s ulice, pa tako (po)šalju sve ono što bi u normalnim okolnostima kazali i pokazali.
Stidljiva je Ljubica kad valja progovoriti o ljubavi, pa dok bi šjor Dinko rado pripovijedao o tome kako ju je ugledao pred splitskim kinom, ona ga sve ušutkava.
– Iman najbolju ženu na svitu! Iman najbolju ‘ćer na svitu – tako nam šapuće, a mi zapisujemo. Slovo po slovo. Slog po slog. I taman tako nastaje stih, jer ljubav i jest pjesma.
Pa se vraćamo na život, koji Karežićima nije baš uvijek pokazivao sretno lice. Naime, tragedija ih je zadesila u jedanaestoj godini braka. U Francuskoj su doživjeli tešku prometnu nesreću i Dinko je izgubio desnu nogu. Operacije i terapije, prilagođavanje, tuga i liječenje, sve im je to oduzelo pola godine, a onda je Dinko uz pomoć svojih štaka došao direktoru u "Brodosplit" i stavio se na raspolaganje. Bio je uvjeren kako je s njegovim radnim mjestom referenta u nabavi gotovo i kako će ga poslati u mirovinu.
– Nisi ni do sada radio nogom, nego glavom – dobio je lakonski odgovor i otišao u starosnu mirovinu, "punu", sa, pazite sada – jednim jedinim danom bolovanja.
– Taj je dan napadao snig u Splitu i nije mogao autom do škvera, pa je morao uzeti dan bolovanja – opravdava ga teta Ljuba i danas.
Uvijek je uz njega, spremna pomoći kad god zatreba, i dalje ignorira svoje boljetice, jer prava žena zna kako ljubav vrijedi njegovati. I ona je radila i ona je dočekala mirovinu, pa taman kad su se uvjerili kako ih ništa više ne može taknuti, šjor Dinko je doživio moždani udar.
– Morao je na terapiju kod logopedice. Kaže mu žena: "Kažite ‘rupa‘", a on zna da ne može pa veli: "Buža" – smiju se zavjernički Ljuba i njezin Dinko dok u njihovu toplom domu ispijamo kavicu, sladimo se božićnim kolačićima i čavrljamo kao da se znamo cijeli život.
Imaju li recept za dugu ljubav, za čvrst brak, pitamo. Neka nam otkriju tajnu!
– Moraju se ljudi i pokarat i kazat koju krivu rič, to je normalno, ali nikad ne smite posvađani leć u postelju. Nikad! – vele nam.
– Najbitnije mi je na kraju dana da ga mogu taknit nogon u postelji – raznježena je Ljubica.
Raznježeni smo i mi.
Sve može, kaže nam, zato što ju je život naučio da može, a kako – to su njeni posli, ne triba svako znat kako joj je. Ima pravo.
I dalje gledamo fotografije.
Predivne plavuše svjetlucavih očiju. Markantnog muškarca koji je drži u zagrljaju. I danas su takvi. Ljubav ih je očuvala mladima.
Šjor Dinko nam pokazuje svoje modele brodova, bavio se time u slobodno vrijeme. Bio je i filatelist, a onda je otkrio kako posjeduje i talent za slikanje.
Gledamo sada i slike na zidu, pejzaže prepune boja, potpisane s DiKa. Jer taman to i jest, on je Ljubičina – dika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....