Dok iz ohlađenih ureda, stanova, kafića i drugih ugodnih kutaka promatramo ljetne vrućine, vrlo je važno prisjetiti se američkoga inženjera Willisa Carrierea, koji je početkom 20. stoljeća izmislio klimatizacijski uređaj. Ideju za svoj izum Carriere je dobio 1902., čekajući vlak u noćnoj izmaglici američkoga garda Pittsburgha. Tada je zaključio da je moguće proizvesti uređaj u kojem bi suhi zrak prolazio kroz vodu i tako stvarao vrstu strogo kontrolirane vlažne izmaglice koja bi hladila svoje okruženje.
Važan dio ove priče je i Willisov pragmatični i radišni kućni odgoj.
Izumiteljev kućni odgoj
Willis Carrierre rodio se 26. studenoga 1876. u gradiću Angola u američkoj saveznoj državi New York. Kao dječak u školi je imao problema s matematikom, posebno s konceptom razlomaka koji mu je majka objasnila režući jabuke na komade različitih veličina, što je mali Willis jako dobro zapamtio kao primjer praktičnog rješavanja problema. Zato je majčinu jednostavnu logiku iskoristio za ostvarenje svojih epohalnih zamisli.
"Rješenja koja predlažete moraju biti izvodiva i moraju se temeljiti na korisnim i provjerljivim podacima", govorio je kasnije svojim suradnicima.
Druga strana Willisova odgoja bilo je odrastanje na obiteljskom mljekarskom gospodarstvu, što ga je naučilo koliko je važan ustrajni rad. Pod utjecajem toga odgoja on je za vrijeme studija za elektroinženjera na obližnjem Sveučilištu Cornell ljetne praznike koristio kako bi radio kao putujući trgovac. Odmah nakon fakulteta se zaposlio i svojim poslodavcima je napravio niz manjih tehničkih izuma, koji su bili vrlo popularni među kupcima.
Zato ga je poslodavac u proljeće 1902. poslao u New York da riješi probleme jedne tiskare kojoj je vlaga ugrožavala inače vrlo profitabilnu proizvodnju. Carrier je najprije napravio uređaj za otklanjanje vlage, koji je kasnije doradio da u tiskari stvara strogo kontrolirano ozračje hlađenja i ovlaživanja. Rezultat je bio nacrt prvoga modernoga klimatizacijskog uređaja koji je Carrier dovršio 17. srpnja 1902. Taj nacrt je ubrzo pretvorio u izumiteljski patent pod nazivom "Aparat za obradu zraka", koji je bio namijenjen za nadzor vlage, temperature, cirkulacije i čistoće zraka.
Tri godine kasnije poslodavac ga je unaprijedio u šefa istraživačkog odjela, gdje je Willis izrekao proročanstvo da će njegov izum biti instaliran u javne zgrade, kazališta, kina, crkve i da će iz svega nastati golema industrija udobnosti. Vodeći se tom vizijom, Willis i njegov istraživački tim su počeli proizvoditi uređaje prilagođene različitim vrstama mušterija, među kojima je bila i jedna tekstilna kompanija iz Yokohame u Japanu, u kojem je njegov uređaj ubrzo postigao veliku popularnost.
Godine 1911. Willis je svoje znanje i praktično istraživačko iskustvo pretočio u važni znanstveni članak pod naslovom "Racionalna psihrometrijska formula" koji je predstavio na kongresu Američkog društva mehaničkih inženjera, čime je postao osnivač i lider nove tehničke grane znanosti koja se bavila proučavanjem i određivanjem fizičkih i termodinamičkih svojstava smjese zraka i vodene pare.
Zahvaljujući svome znanju, stečenom ugledu i poduzetničkome duhu, Willis je 1914. svoju znanstveno-poslovnu viziju spasio od propasti.
Snalažljivi poduzetnik
Naime, kada je u Europi 1914. izbio I. svjetski rat, njegov je poslodavac odlučio prekinuti posao sa klimatizacijom jer je u općoj nesigurnosti koja je tada zavladala u poslovnom svijetu izgledalo da je posao sa klimatizacijom preriskantan. Iako Willis nije dobio otkaz, bio je prisiljen okrenuti se sam sebi pa je 1915. sa skromnim kapitalom od nekoliko stotina tisuća dolara u današnjem novcu osnovao vlastitu kompaniju pod imenom Carrier Engineering Corporation, koja postoji i danas.
Sedam godina kasnije Carrier je uspio znatno smanjiti dimenzije za današnje prilike vrlo velikih klima-uređaja. Riječ je o centrifugalnom rashladnom uređaju, koji je slika i prilika današnjih klimatizacijskih uređaja.
Kada je umro 7. listopada 1950. u New Yorku, Willis je iza sebe ostavio nasljeđe koje je izmijenilo današnji svijet.
Willisovo nasljeđe
Živopisno lice toga nasljeđa su riječi jednog američkoga katolika, koji je u svome internetskom komentaru napisao da bi Willisa papa treba proglasiti blaženikom, a možda i svecem.
Iza ovih riječi je činjenica da se klimatizacijski uređaj smatra jednim od najvažnijih izuma 20. stoljeća, koji je danas prava globalna industrija utemeljena na ljudskoj potrebi za udobnošću i koja je život milijardi ljudi širom svijeta učinila lakšim i sigurnijim. Zato ne treba čuditi što je prestižni magazin Time 1998. Willisa Carrierea počastio naslovnicom i titulom jednog od najutjecajnijih ljudi prošloga stoljeća.
Nasljeđe Willisa Carrierea posebno je važno danas, kada se vode žestoke rasprave o zelenoj energiji budućnosti, gdje bi njegov izum klimatizacijskoga uređaja trebao biti jedna od svijetlih i profitabilnih strana ekološke i energetske budućnosti ljudskoga roda.
Zbog svega ovoga stalno trebamo imati na umu ime Willisa Carrierea - poduzetnog, obrazovanog i pragmatičnog Amerikanca koji nam je omogućio da jutarnje čitanje novina ili ćakulu sa prijateljima i poslovnim partnerima obavim u ugodno ohlađenom kutu našeg omiljenog kafića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....