U samo dva dana na splitskom Županijskom sudu donesene su dvije presude u kojima su dva počinitelja, koji su vještačenjem proglašeni neubrojivima, osuđeni na prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci.
Prvo je u četvrtak osuđen Branko Mamić, umirovljeni 56-godišnji policajac iz Arbanije na otoku Čiovu kojem se, kao neubrojivoj osobi, na splitskom Županijskom sudu sudilo za pokušaj teškog ubojstva 33-godišnjeg J. M. kojem je ispalio tri hica u glavu krajem lipnja prošle godine u Trogiru. On je to napravio zbog bolesne ljubomore jer je bio uvjeren da žrtva nešto "muti" s njegovom suprugom, s obzirom na to da je na društvenim mrežama "lajkao" fotografije koje je ona objavljivala.
No, da se ne bi stekao krivi dojam, ni jedan ni drugi osuđenik sigurno neće izići na slobodu za šest mjeseci. Naime, za kazneno djelo za koje je Mamić proglašen krivim propisana je kazna zatvora od 40 godina, što teoretski znači da on može toliko dugo biti u ustanovi, a liječnici će svakih pola godine procjenjivati njegovo stanje. Koliko će u Neuropshijatrijskoj bolnici Dr. Ivan Barbot u Popovači, u koju je smješten, zaista i provesti ovisi, dakle, o psihijatrima i njihovu stručnom mišljenju. To znači da na slobodu može izići za šest mjeseci ili šesnaest mjeseci ili šezdeset mjeseci, šesnaest godina ili maksimalno 40 godina!
Sud je vezan i obvezan tijekom suđenja uzeti u obzir mišljenje vještaka i ako oni procijene da je netko neubrojiv, onda je jedina kazna koju sud može izreći, bez obzira na osobni stav i razmišljanje bilo kojeg člana sudskog vijeća, ona o prisilnom zadržavanju u ustanovi i to po odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
Umislio da mu je kolega agent
Ista je situacija i sa slučajem 26-godišnjeg M. K. iz Kaštela koji je u petak ujutro proglašen krivim za ubojstvo u pokušaju svog 52-godišnjeg radnog kolege kojeg je 13. listopada prošle godine nešto prije 12 sati u radionici firme "Tehnički servis željezničkih vozila" oštrim šiljastim predmetom ubo s leđa u vrat. Od siline neočekivanog uboda žrtva je pala u metar duboki kanal, a ostao je živ zahvaljujući intervenciji liječnika. Napadač je potom pobjegao i uhićen je dan poslije.
I on je, dakle, osuđen na prisilni šestomjesečni smještaj u psihijatrijsku ustanovu s tim da on tamo, s obzirom na maksimalnu kaznu za ovo nedjelo, može provesti najviše 20 godina.
Mladi je Kaštelanin pokušao svog kolegu ubiti u stanju perzistirajućeg sumanutog poremećaja (paranoidna psihoza) jer je umislio da je ovaj tajni policijski agent i pedofil koji ga prati i pokušava otrovati.
Svi saslušani svjedoci, radni kolege i žrtve i počinitelja, naveli su da je mladić kad se zaposlio 2019. godine bio jako dobar i vrijedan i da je najviše radio sa žrtvom koja se prema njemu ponašala kao prema sinu. Znao mu je kupovati marendu, voziti s posla na posao i slično, no od ljeta prošle godine mladić se iznenada promijenio.
Počeo se udaljavati od kolega, raditi dišpete, isključivati im bojler, skrivati daljinski upravljač televizora koji su imali u prostorijama dnevnog boravka u firmi, postao je drzak i bez respekta prema starijim kolegama. Često je otvarao prozore i vrata dnevnog boravka te je dolazilo do propuha, i do maksimuma bi pojačavao zvuk na TV-u što je sve jako uznemiravalo ostale njegove kolege.
Svi su svjedoci kazali da je žrtva "duša od čovjeka".
Mjesec dana prije tragičnog događaja, mladi je Kaštelanin prestao i s njima marendavati iako je to prije činio. On sam je kazao da je osjetio da hrana koju kuhaju u firmi, a često je kuhala baš žrtva, ima drugačiji okus te da mu daju "zatrovane" komade zelenog mesa. Zato je prestao jesti meso. Bio je uvjeren da stariji kolega prisluškuje njegov mobitel, da zna detalje iz njegova života koje ni on sam ne zna te da on ima sposobnost vidjeti i osjetiti kad netko govori istinu, a kad laže.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....