Za spinnere i egere počela sezona lova sipa s obale! Evo kako ih možete pronaći i uloviti

Većina varaličara, naravno, onih upućenijih, koji ne izbacuju varalice radi razgibavanja ramenih deltoida, već da bi nešto i ulovili, jako dobro znaju koliko je važno otkriti sloj u kojem se lovina nalazi.

Malo je predatora koji će se bez oklijevanja za varalicom dignuti sa deset na dva metra, a još manje onih koji će se s površine sjuriti za nečim što pliva uz dno.

Ono što im svakako i uvijek stvara problem u takvim akcijama je gravitacija, odnosno tlak kojem su izloženi baš svi morski organizmi.

Da bi se nekakav lovac poput zubaca, u hipu podigao sa 25 na 15 metara, i to samo pod uvjetom da je ugledao plijen i da je jako, jako gladan ili pak iziritiran, prva stvar koju mora napraviti je savladati toliku promjenu pritiska, a što je za većinu organizama uglavnom nepremostiva prepreka.

Pola metra do metar, pa možemo reći i do dva metra razlike u razinama, ako je u pitanju prava provokacija i to na najvišem nivou, gladnog predatora može natjerati na akciju.

Ipak, napadi se u pravilu događaju samo u razini na kojoj se nalazi i sam predator.

Egerski prsitup donosi rezultate

Proganjanje lovine pod površinom ima smisla i čest je slučaj jer je plijen satjeran pod površinu isto što i bilo koji drugi plijen satjeran pred zid, bez neke velike šanse za bijeg ili dobar uzmak.

Nasuprot tome, plijen koji se nalazi pri dnu, kako bi pobjegao može iskoristiti sve moguće zaklone, travu, kamenje, šupljine pa i mekani detritus, a što predatori jako dobro znaju, pa plijen pri dnu proganjaju samo ako su potpuno sigurni u ishod.

Lovci orijentirani na lov pri dnu najčešće love iz zasjede, bilo iz kakvog skrovišta ili samo skriveni za kakvim kamenom.

Pojedini lovci su otišli korak dalje pa se ukopavaju čime postaju najvećim dijelom nevidljivi dok se neki kamufliraju prilagođavajući boju tijela okolini postajući i doslovno nevidljivi, naravno, sve radi uspješnog lova u razini na kojoj borave.

Crnilo joj je na suhom jedino oružje

Dakle u skladu s činjenicama, ako se želi ostvariti ciljani ulov, a ne onaj po sistemu ćorave koke i zrna kukuruza, varalicu uvijek treba provlačiti u sloju mora u kojem se ciljana lovina i nalazi.

A lovina koja je upravo u ovo doba godine osobito brojna i jako zanimljiva, nije riba već glavonožac koji se oduvijek u proljeće približava obali gonjen pradavnim nagonima, a koji za gorivo koriste feromone i one još uvijek neobjašnjene porive ustanovljene u evolucijski previranjima.

Sipe su proljetna lovina koju svi njeni ljubitelji nestrpljivo čekaju cijele zime.

Iako se sporadično može uloviti tijekom cijele godine sada se okupljene u velikim količinama približavaju obali kada se uz malo osnovnog znanja relativno lako mogu uloviti i s obale.

Razlog zbog kojeg se okupljaju i prilaze obali nije tajna.

Pokreće ih nagon za održanje i obali prilaze prvenstveno radi parenja pri čemu se jedan par može pariti i do četiri puta dnevno.

A budući da preferira dna s mekanim supstratom, potražiti ćemo je na plitkim muljevito-pjeskovitim terenima gdje pronalazi hranu. Dok je u lovu, pliva neposredno iznad dna ili se skriva u sjeni algi i trava, bojom i teksturom kože prilagođena okolišu.

Ukopana u supstrat najčešće se odmara no neće propustiti priliku zgrabiti bilo što joj se prošeta ispred nosa.

Sipa se bojom prlagođava terenu

Sam lov je jednostavan da jednostavniji ne može biti.

Skosavica se izbaci što je moguće dalje te se pusti da dotakne dno nakon čega se polako povlači prema obali uz povremene zastoje i naglije trzaje.

Važno je da se skosavica povlači po dnu jer će na taj način biti konstantno u sloju mora u kojem sipa lovi.

I premda većina varaličara zna pronaći dno bez osobitog truda, malo ih odatle uspješno izvlači varalice.

Umjetnost lova neposredno uz dno ili na samom dnu, kakav je ovdje slučaj, zahtijeva ipak malo vještine i prakse.

Na svaki osjet otpora treba snažnije skosnuti kako bi krunice uspješno probile tvrdu kožu sipe.

Ukoliko dođe do kačenja izvlačenju treba pristupiti bez panike.

Kontinuirano izvlačenje uz dobro ugođenu kočnicu role lako će nasukati i najveću sipu.

Svako popuštanje strune može rezultirati gubitkom lovine jer krunice za razliku od udica nemaju zazupce.

Prihvat sipe je najpraktičnije obaviti podmetačem, pogotovo ako je sipa lošije zakačena.

Pri skidanju sipe sa skosavice, najbolje je prihvatiti i polako zakrenuti skosavicu tako da sipa jednostavno sklizne.

Ukoliko se sipa uzme u ruku, u 90 posto slučajeva se štrapnuti crnilo, koje se, da podsjetimo, s ruku teško, a sa tkanine uopće ne pere.

Ulovljene je sipe praktično držati u kanti bez mora ili u najlonskoj vrećici kako bi izbjegli neželjeno prskanje crnila.

I premda se ulovi mogu ostvariti i noću, sipa je dnevni lovac i lovina, pa je padanjem mraka pribor najpametnije složiti i poći kući ili ako ste baš uporni, zamijeniti ga omiljenim wobblerom i potražiti kojeg brancina u potrazi za večernjim obrokom.

Malo po malo pa se skupi

Ovakvi su komadi u kužini uvijek dobrodošli