Trajala je ova sudska saga 14 godina, na trenutke se činilo kako joj se kraj nikada neće vidjeti. Kroz to su vrijeme umrla i dva glavna lika ove priče, mijenjale su se vlasti, stigao je i euro; poznata hrvatska glazbenica je i nadalje, uporno, sudski tražila pravo na nešto što joj, po Nerežišćanima, nikada ne bi trebalo pripasti, a jedan je brački odvjetnik išao glavom kroz zid kako bi istinu i pravdu istjerao na čistac.
I uspio je u tome, nakon 14 godina duge sage Županijski sud u Vukovaru je u zadnjem danu 2025. presudio kako su zagrebačka pjevačica Lea Dekleva i njezin naknadno preminuli otac Ivan Dušan Dekleva prije 14 godina iskoristili psihički bolesnog, sada već preminulog, tada 62-godišnjeg Nerežišćanina Jerka Jankovića. I sve to kako bi prijevarom stekli ogromnu materijalnu korist.
Lea Dekleva izgubila je sudski spor kojim bi, da je sud odlučio drukčije, postala vlasnica iznimno vrijednih bračkih imanja. Uz gubitak spora, dužna je isplatiti i sudske troškove u iznosu od 33 tisuće eura. Sud je utvrdio kako su kći i otac Dekleva u zabludu doveli bolesnog Nerežišćanina te, koristeći njegovo loše psihičko stanje, u svoje vlasništvo za tadašnjih 50 tisuća kuna uprihodili nekretnine i imanja mnogostruko veće vrijednosti. Današnjom procjenom cijena tih nekretnina iznosila bi oko milijun eura.
– Da bi stvar bila još nepravednija, još tužnija, pokojni Jerko od obitelji Dekleva nije dobio ni tih dogovorenih 50 tisuća kuna, nego samo 22 tisuće. I one su brzinom munje Jerku iz džepa izašle. Potrošio ih je na čašćenje Ivana Dekleve. Bez prebijene lipe, bez kuće, zemlje, bez zdravstvene pomoći, naš je Jerko preko noći postao beskućnik. Pronašli smo ga u šumi, dezorijentiranog, bolesnog, gladnog, žednog, na rubu samoubojstva.
Sve ono što mu je trebalo osigurati egzistenciju izgubio je zbog te obitelji koja ga je svirepo prevarila. To je bio trenutak u kojem je mjesto reklo "sad je dosta". Ljudi su skočili, Nerežišće mu je pomoglo, odmah je stigao i vlasnik supetarskog staračkog doma "Mirni dom" Mario Bulić, koji ga je smjestio pod krov svoje ustanove. Tu tugu i žalost niko nije moga mirno gledat. Jerko je naš čovik, susid, bolesni čovik koji je posta žrtva teške marčapije. Bio je to rat Bračana protiv Dekleva – govorili su nam tada Nerežišćani.
Brač je skočio u pomoć svom tužnom čoviku
U priču se odmah uključio i poznati brački odvjetnik Dean Rahan. Jerkova nesretna sudbina toliko ga je dirnula da je odmah pro bono, besplatno, odlučio istjerati stvar na čistac. Do pravde. Na supetarskom je Općinskom sudu digao tužbu protiv prvooptužene Lee i drugooptuženog joj oca Ivana. Nije posustao ni nakon dvije prve presude, koje su išle u korist pjevačice. Bio je uporan i siguran u sebe i svoje znanje. Uspio je, dobio je spor, pravdu. Jerko, nažalost, nije živ. Ali zadovoljština je stigla njegovu sinu Mići, koji već dugo živi u Čileu. Rahan nam je ispričao pravnu pozadinu priče.
– Lea Dekleva je prije 14 godina po sklopljenom kupoprodajnom ugovoru postala formalni vlasnik zemljišta na predjelu Žeženik, površine 250 tisuća četvornih metara, s pripadajućih šest kamenih kućica pogodnih za život, s bunarskom vodom i strujom iz solarnog sustava. Uz nju je tužen i otac joj, koji je od Jankovića kao vlasnika uspio na dar dobiti i kuću u centru Nerežišća, s dvorom i konobom, vrijednu oko 700 tisuća kuna. Za ovaj darovni ugovor sam protiv Ivana Dušana Dekleve podignuo još jednu samostalnu tužbu s traženjem njegova poništenja. Od suda sam zatražio i privremenu mjeru kako bi se Lei i za života Ivanu Deklevi onemogućilo raspolaganje i preprodaja zemljišta i kuće – kazao nam je odvjetnik Rahan.
U njegovu smo supetarskom uredu prije 14 godina sreli tada još živog Jerka Jankovića. Ispričao nam je tada kako je od svega što je imao na kraju spao na 22 tisuće kuna koje mu je Ivan Dekleva, naveo nam je, također izvukao iz džepa. Ispričao nam je u suzama kako mu je Dekleva obećavao brda i doline, brigu do smrti, zbog čega je odlučio potpisati ugovor s kćeri mu Leom. Tada ju je, rekao nam je, prvi i zadnji put i vidio.
– Dekleva se počeja vrtit oko mene, dolazit u Dom, govorija mi je lipe riči, da bi me uzeja sa sobom. Žena mi je umrla, sin mi živi daleko u Americi. Osta san sam. Mislija san da će bit dobro. Nisan razumi ništa, a on je govori da će mi dat stan u Zagrebu, brinit se o meni. A odjednom sam osta sam ka pas, nigdi, bez imanja, kuće, kreveta. Našli su me Nerežišćani u šumi, onda san in sve reka, tija san se ubit. Spasili su me, odveli me opet u Dom u Supetar kod Mate, u kojen san bi dok me Ivan Dekleva ni na lažna obećanja iz njega izvuka. Je, potpisa san ta dva ugovora, ali bi san tada puno bolestan. Potpisa bi tada sve jer mi je para tribalo. Imam mirovinu od 924 kune, moran od nečega živit, zato san da imanje na prodaju. Darova sam mu kuću misleći kako svoje ime i prezime stavljam na dokument kojim mi je Dekleva obeća da će se o meni brinut do kraja života. Nisan bi dobro tada – ispričao nam je tada Jerko Janković.
Za pravdu i istinu se borio kao lav
Dokazalo je to i sudsko vještačenje, koje je potvrdilo kako Jerko uistinu nije znao da je potpisao darovnicu vrijedne katnice. I to je inicirao odvjetnik Rahan, koji je priskočio u pomoć čim su mu Nerežišćani u ured doveli nesretnog čovjeka. Tada je počela njegova duga pravna bitka. U njoj nije posustao ni onda kada su mu svi govorili "da je lud šta se bori ka lav" za priču koja neće uroditi plodom. Ali Rahan je imao špurijus, znao je da će pravda na kraju ipak pobijediti.
– Praktički na zadnji radni dan 2025. godine dobili smo potvrdu latinske izreke da je pravda spora, ali dostižna. Stiglo je to kroz presudu Županijskog suda u Vukovaru, kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, i presuđeno je u korist Jerkova sina Miće Jankovića.
Time je konačno završio sudski spor protiv pjevačice Lee Dekleve, koji je trajao 14 godina! Imali smo dvije parnice protiv Lee Dekleve, u kojima smo tražili sudsko poništenje darovnog i kupoprodajnog ugovora. Njima je Lea Dekleva stekla cijelo obiteljsko imanje, kuću s okućnicom u Nerežišćima, te vrijedni kompleks zemljišta i starih kamenih kućica na vrhu otoka, od danas pokojnog Jerka, oca Miće Jankovića, moga klijenta.
Darovni smo ugovor uspjeli pravomoćno poništiti prije koju godinu, nadali smo se tome i u drugoj parnici. No isti sudac dva puta odbija naš tužbeni zahtjev, iako je imao jasnu uputu višeg suda i prilikom prvog ukidanja njegove odluke. Ali on je opet postupio po svome i stao na stranu Dekleve. Stvarno ne znamo zašto – kazao nam je Rahan.
Veliki obrat
Nakon takve razočaravajuće odluke Mići su "pale force", počeo je gubiti nadu kako bi mogao napokon uspjeti. Ipak mu je nad glavom visio mač u vidu velikog parničnog troška koji bi ga dočekao u slučaju gubitka spora. A uz to i gubitka samog merituma, vraćanja njihova vrijednog obiteljskog imanja Žeženik.
– Na kraju smo odlučili kako se jednostavno ne smijemo predati jer bi to bila neviđena nepravda. Odlučili smo da ćemo odraditi pro bono još tu žalbu, kao uostalom i cijelo dosadašnje zastupanje. I naknadno rješavati račune. Što reći, uspjeli smo! Mići je pravomoćno vraćeno sve što mu je Dekleva prijevarom pokušala oteti, i to pozivom na članak 375. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.
Uspjeti s tako postavljenim tužbenim zahtjevom zaista je rijedak slučaj u praksi, tako da sam ja kao odvjetnik na kraju dobio profesionalnu satisfakciju i potvrdu stručnog i ispravnog postupanja od početka ovog slučaja. U njegov uspjeh mnogi nisu vjerovali. Dobio sam i jedan vrlo lijepi parnični trošak – naveo nam je odvjetnik Rahan.
I pazite ovo, jedan dio parničkog troška će, potvrdio nam je Rahan, zasigurno otići u humanitarne svrhe. Dobro se dobrim uvijek vraća, krug se zatvara, velika – mala nerežiška priča iznijela je veliku pobjedu. Radovat će se na kraju i još neki, Rahan vrlo dobro zna tko će dobiti humanitarnu donaciju.
– Odlučio sam da to bude mali, ali opet veliki, Košarkaški klub Brač, koji broji više od 100 djece. Ove godine slavi 10 godina postojanja, a zanimljivo je da se još nije bio osnovao kada je ova parnica započela – kazao nam je Dean Rahan.
Pravda je zadovoljena. Jerko može sada na nebu mirno zaspati. A sin mu Miće konačno doći na svoju didovinu. Ključ ga čeka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....