nemoć i nesnalaženje

Zar sustav ne može pomoći desetogodišnjaku? Poznata psihologinja: ‘Žrtve su i on i ostala djeca. Ovo je sramota‘

Piše:

Piše Marijana Cvrtila

Objavljeno: 8. listopada 2024. 17:44

Zbog problematičnog učenika djeca ne dolaze u školu u Zagrebu. Kako je moguće da nitko od odgovornih nije našao odgovarajuće rješenje za 10-godišnje dijete? Pitali smo pravobraniteljicu i psihologinju za komentar

Cropix

Zar sustav ne može pomoći desetogodišnjaku? Poznata psihologinja: 'Žrtve su i on i ostala djeca. Ovo je sramota'

Nemoć i nesnalaženje sustava koji nije u stanju mjesecima, pa i godinama, riješiti problem u čijemu je središtu danas desetogodišnji učenik. Tako u najkraćem stručnjaci, pa i sami prosvjetari, roditelji i šira javnost karakteriziraju slučaj zagrebačkog dječaka koji je zbog nasilnog ponašanja premješten već u treću školu i zbog kojega ovih dana ponovno prosvjeduju roditelji i ne šalju djecu u školu.

U prethodnoj školi u kojoj je izazivao probleme, podsjetimo, zbog njega se iz te škole ispisao gotovo cijeli razred, a dolaskom u novu nastavio je, prema tvrdnjama roditelja, "uznemiravati drugu djecu, govoriti prostote, seksualno uznemiravati curice, pokazivati srednji prst i slične stvari".

Roditelje djece u novoj školi navodno nitko i nije obavijestio da će dječak prijeći k njima, a medijima su otkrili i kako je "dječak dobio asistenta u nastavi koji po zakonu ne treba biti stručna osoba, što je veliki problem", ali i da je "dječaku dodijeljen socijalni pedagog, kojega i dalje nema".

Što traže roditelji?

Roditelji iz nove škole samo traže, kako kažu, da se tom dječaku hitno pomogne, a njihovu djecu zaštiti na način da im se omogući nesmetano školovanje. Od institucija traže i, podsjetimo, da se dječak "pod hitno izdvoji iz kolektiva kako bi se napravila njegova kompletna psihofizička procjena, u koju trebaju biti uključene sve stručne službe", te da se na temelju te procjene "vidi je li dječaku potrebno individualno školovanje ili školovanje u kolektivu pod točno definiranim i unaprijed dogovorenim mjerama koje će se u praksi nesmetano provoditi".

Sve te tvrdnje dovode u pitanje dosadašnje postupke nadležnih i, uz druga pitanja, postavljaju i ono – zar dječak doista dosad nije već prošao potrebnu stručnu obradu od strane stručnog tima? Posljednjih mjeseci, prema medijskim izvješćima, ovaj su problem rješavale, ili su barem s njim bile upoznate, sve karike u lancu odgovornosti – od škola koje je pohađao, nadležnog Gradskog ureda, Agencije za odgoj i obrazovanje, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih do Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Zar nitko od njih nije našao odgovarajuće rješenje za dijete nižih razreda osnovne škole?

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević u utorak je poslala priopćenje u kojemu se referirala na taj slučaj te je, među ostalim, prozvala i medije i "ulicu" (što su valjda roditelji) da "senzacionalistički pristup u izvještavanju nikako ne doprinosi smirivanju nastale situacije do koje je, nažalost, došlo, i koju zbog složenosti ne može i ne treba rješavati ‘ulica‘, kao niti mediji".

– Na struci je i na relevantnim sustavima da što je moguće prije pronađu i osiguraju primjereni oblik školovanja te sigurno okruženje za svako dijete, a na roditeljima je da uvaže preporuke struke – poziva pravobraniteljica za djecu.

Sustav je kasnio, zakazale mjere prevencije

Njezinu smo se Uredu, zbog brojnih nejasnoća, zavrzlama i apsurda koji prate ovaj slučaj, obratili s konkretnim pitanjima: tko je u sustavu, prema njezinu mišljenju, trebao agilnije i promptnije reagirati i tko je zakazao – škola, dječakovi roditelji ili ostale nadležne institucije?

– Ovdje se radi o vrlo složenoj situaciji u kojoj je sustav odgoja i obrazovanja uvelike kasnio u pronalasku učinkovitog rješenja, koje je trebalo pravodobno pronaći u suradnji sa sustavom socijalne skrbi i zdravstva. Ovakva ponašanja kod djece ne pojavljuju se preko noći, već ukazuju na to da su zakazale mjere prevencije i rane intervencije, dakle da ni obitelj ni institucije nisu dijete koje je bilo u riziku obuhvatili primjerenim odgojnim i stručnim intervencijama koje bi spriječile ovakva ponašanja – tvrdi u izjavi za Slobodnu Dalmaciju pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević. Ona kaže kako je postupanje u slučaju vršnjačkog nasilja obvezno za sve dionike u društvu te je uređeno propisima i standardima stručnog djelovanja.

– Pritom je važno da nitko, pa ni škole, ne zatvara oči pred pojedinim slučajevima te da djeluje. U svim slučajevima vršnjačkoga nasilja škola je obvezna primijeniti Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, koji je nedavno unaprijeđen i koji obvezuje sve uključene sustave na zajedničko međuresorno i interdisciplinarno djelovanje. To znači da o nasilju, uz roditelje djece, trebaju biti obaviješteni policija, Hrvatski zavod za socijalni rad, a u slučaju ozljeda i zdravstveni sustav – poručuje ona.

S obzirom na njezinu prijašnju izjavu kako je "žalosti da struka vjeruje i očekuje kako će se ponašanje bilo kojeg djeteta promijeniti premještanjem u drugu školu", pitali smo i što bi onda trebalo biti primjerenije rješenje. Ponovila je kako za ovakve situacije postupanja propisuje novi Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, ali smatra i kako je potrebno osvijestiti djecu da se ovakve situacije događaju, ali da odrasli čine sve što treba kako djeca ne bi trpjela te im poslati jasnu poruku podrške i zaštite njihovih prava i interesa.

– Svako dijete ima pravo na kvalitetno obrazovanje u sigurnom i poticajnom okruženju, neovisno o tome je li riječ o počinitelju ili žrtvi nasilja, a struka mora znati pronaći i osigurati primjereni oblik školovanja za svako dijete s obzirom na poteškoće koje izražava. Najvažnija uloga škole, ali i općenito društva, jest omogućiti sigurno ozračje za svu djecu – poziva pravobraniteljica Pirnat Dragičević, naglašavajući važnost međusektorske povezanosti u zajedničkom djelovanju u cilju zaštite prava i dobrobiti djece izložene nasilju i zanemarivanju, te ključnu ulogu prevencije, ali i dostupne pomoći roditeljima.

– Ponavljam, od posebne je važnosti pravodobna i primjerena zakonska i stručna reakcija na svako nasilje u zajednici, pa tako i ono vršnjačko. Nužno je poslati poruku o neprihvatljivosti svakog nasilja te o tome da će ono biti sankcionirano – naglašava Helenca Pirnat Dragičević.

Nije dijete vreća krumpira

Za splitsku psihologinju i dugogodišnju sveučilišnu profesoricu Mirjanu Nazor nevjerojatno je da dječak s očitim problemima u ponašanju nije dosad bio u obradi stručnog tima, a ako jest, "ne mogu razumjeti da se nije postupalo prema njihovim zaključcima".

– Zar u cijelom Zagrebu ne postoji pojedinac, struka, stručni tim kojemu je dječak mogao biti upućen? Doduše, iz informacija koje dobivamo iz medija proizlazi da zapravo nitko nema adekvatne i cjelovite informacije o ovom slučaju. Sve govori u prilog tome da se ovdje radi o teškom nesnalaženju i nemoći sustava i pojedinaca koji su uključeni u cijeli proces, što je sramota za sustav – ne dvoji profesorica Nazor.

– Nije dijete vreća krumpira da se stalno prebacuje iz škole u školu. Neće se problem riješiti sam po sebi, ne mogu institucije prati ruke poput Poncija Pilata u ovom slučaju – dodaje psihologinja. Kako kaže, očito je da dječak ima određene smetnje i teškoće u ponašanju, ali i on, kao i sva ostala djeca, zaslužuje razumijevanje, kao i primjereni oblik školovanja.

– Nema dileme da njemu pomoć treba, i tu je važna stručna procjena koja treba utvrditi koji je način najprimjereniji. Poteškoće nisu od jučer, a što se dulje odgađa rješavanje problema, rane su sve dublje. Ako se ne može s njegovim roditeljima, onda se uspostavlja kontakt sa socijalnom službom. Naravno da je trebalo ranije dati adekvatne informacije i ostalim roditeljima u čiji se razred i školu premješta taj dječak. Ako je sve ovo izostalo, ne čudi da se traumatiziranost širi na više dionika – objašnjava profesorica Nazor, uz zaključak kojemu se nema što dodati:

– I taj dječak koji je nasilan postao je žrtva sustava. Zar doista ne možemo pomoći djetetu od deset godina? U kakvoj zemlji to živimo?

Udruga ravnatelja: Ekstremno složen slučaj

Ovo je doista jedan ekstremno složen slučaj i ne mogu reći tko je kriv jer ne znam sve pojedinosti, je li se i kako postupalo ili nije. Zaista mi je žao i tog dječaka – kaže Antonija Mirosavljević, predsjednica Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola i ravnateljica OŠ "Novska".

– Sustav nam kaže: imate pravilnike, protokole, zakone koji su jednaki za sve i ne sumnjam ni u koga u školama da je bilo propusta. Međutim, morate shvatiti da na terenu nije svugdje situacija ista. Nisu sve škole iste veličine, nemaju sve isti i potreban broj stručnih suradnika, poput psihologa, pedagoga, edukacijskih rehabilitatora. Nisu ni svi razredi isti, negdje je po 28, a negdje po 16 učenika. Različita je i struktura roditelja, neki su zahtjevniji u odgojnom i obrazovnom pogledu. Mnogo je izazova u školama i svi ovakvi slučajevi nauče nas nečemu – kaže ravnateljica Mirosavljević. Ipak, kako kaže, od trenutka kada se dijete upisuje u školu, ono se prati, počevši od stručne procjene povjerenstva za upis, u kojemu je i liječnik školske medicine, do učitelja, najprije razredne nastave, i Razrednog vijeća, do nastavnika predmetne nastave i stručnih suradnika, i ako se uoče bilo kakve teškoće, logično je da dijete može i treba biti upućeno na stručnu opservaciju, odnosno timsku obradu.

- No ako roditelj negira problem i ne želi surađivati sa školom, to je veliki problem – dodaje Antonija Mirosavljević.

Nagli skok broja preseljenja u drugu školu

U osnovnoj školi najteža pedagoška mjera koja se izriče učenicima za nasilno i problematično ponašanje te veliki broj izostanaka jest mjera preseljenja u drugu školu (u srednjoškolskom sustavu to je isključenje iz škole).

Uvid u brojke Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih u bazi Školski e-Rudnik otkriva enormno povećanje najstrože mjere: tijekom prošle školske godine 2023./2024. izrečeno je 49 kazni preseljenja u drugu školu za problematične osnovce koji su, prema evidenciji, pohađali od drugog do osmog razreda.

To je najveći broj takvih kazni u posljednjih desetak godina. Za usporedbu, godinu dana prije, 2022./2023., izrečena je 21 mjera preseljenja u drugu školu. Najveći broj kazni preseljenja lanjske školske godine dobili su učenici sedmog razreda, ukupno 21, dakle identično broju izrečenih kazni za cijelu prethodnu godinu i sve razrede. Ukupno su u posljednjih 11 školskih godina osnovcima izrečene 204 pedagoške mjere preseljenja u drugu školu.