Kad se u javnosti pročulo da je u požaru koji je 9. lipnja ove godine nešto iza 21.30 sati u ćeliji splitskog zatvora na Bilicama teško ozlijeđeno nekoliko istražnih zatvorenika, među kojima i 35-godišnji Ante Vučak zvani Australac, prve su prognoze i neslužbene informacije iz splitske bolnice govorile da su male šanse da on preživi takve ozljede. Doveden je u bolnicu u teškom stanju s opeklinama glave i tijela te dišnih puteva, ali pri svijesti te je odmah smješten na JIL i priključen na respirator, gdje je proveo 11 dana.
PRETPLATITE SE I PROČITAJTE NASTAVAK TEKSTA, TE INTERVJU S ‘AUSTRALCEM‘...
Tri dana nakon izbijanja požara, sudac istrage je Vučku, na prijedlog njegova branitelja Borisa Majića, ukinuo istražni zatvor, a to je potvrdilo i sudsko vijeće desetak dana kasnije. Vučak je bio u istražnom zatvoru zbog opasnosti od ponavljanja djela nakon što je 12. svibnja u noćnom klubu uhićen pod optužbom da je pokušao nanijeti teške tjelesne ozljede jednom mlađem gostu, a drugog je udario rukom u glavu. Ipak, prije dva tjedna je za ovaj slučaj ODO podignulo optužnicu protiv Vučka, ali za nasilničko ponašanje, što je dosta blaža kvalifikacija.
Sudac istrage se vodio izvješćem Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje KBC-a Split po kojem je proizlazilo da je Vučak u induciranoj komi i na respiratoru, kao i da je otvorenim plamenom zahvaćeno oko dvadeset posto njegove tjelesne površine i opeklina dišnog sustava pa je njegovo stanje proglašeno potencijalno životno ugrožavajućim.
Dvojbeno stanje
Sudac istrage je ocijenio da "s obzirom na prirodu i posljedice ozljeda koje je okrivljenik pretrpio te očekivani tijek liječenja i oporavka nije moguće očekivati da bi se okrivljenik u dužem vremenskom razdoblju mogao pojaviti kao počinitelj novih kaznenih djela, pa uslijed takvog stanja stvari više ne egzistiraju razlozi za produljenje istražnog zatvora".
Sudsko vijeće je odbilo žalbu ODO-a koje je tvrdilo da je Vučku moguće pomoći unutar zatvorskog sustava te da se radi o "iznimno opasnoj osobi kojoj se sudi za najteža kaznena djela počinjena u sastavu zločinačkog udruženja pa je nužno da njegovo ponašanje bude pod odgovarajućom kontrolom".
– Treba istaknuti kako je zdravstveno stanje okrivljenika doista takvo da je veoma dvojbeno bi li mu se odgovarajuća skrb mogla pružiti u okviru penalnog sustava, kao što tvrdi žalitelj. Što se tiče tvrdnje da bi okrivljenik bio iznimno opasna osoba koja stalno treba biti pod odgovarajućom kontrolom, čak ako bi se ona i prihvatila, to još ne znači da bi u trenutnoj situaciji bilo opravdano okrivljenika i dalje zadržavati u istražnom zatvoru, jer postoje i druge mogućnosti da se prati zdravstveno stanje okrivljenika i u skladu s tijekom oporavka, prema potrebi, poduzmu odgovarajuće mjere vezano za kontrolu ponašanja okrivljenika – uzvratio je sud u svojoj pravomoćnoj odluci.
Usprkos ovakvom stavu pravosuđa i nalazu liječnika koji su ukazivali na to da je malo vjerojatno da Vučak uskoro bude "na nogama", prije nekoliko dana do nas su doprle informacije da je Vučak viđen u gradu i da "izgleda normalno". Ljudi nisu mogli vjerovati da se tako brzo oporavio. S obzirom na to da je cijeli taj događaj u zatvorskoj ćeliji još uvijek, usprkos službenom izvješću nakon obavljenog očevida, pod "velom tajnosti" i da su se o uzroku požara ispredale različite verzije, pokušali smo od Vučka doznati što se zaista tamo događalo.
Naime, jedna od verzija je govorila da je on zapalio madrac koji su netom prije donijeli zbog novog zatvorenika koji je doveden u ćeliju, a koji je, madrac, bio pun stjenica. Druga je verzija govorila da je Vučak zlostavljao jednog od "prekršajaca" koji su bili u ćeliji te da je ovaj odlučio uzvratiti i ubiti ga tako da ga uguši zapaljenim madracem, dok je treća verzija govorila da se radilo o mogućoj pobuni istražnih zatvorenika.
‘Ne sjećam se...‘
– Ne sjećam se ničega, samo trenutka kad sam se probudio iz kome i nakon toga su mi davali lijekove, a onda se opet šest dana ničega ne sjećam. U komi sam bio 10 dana, a 12 dana u šok-sobi... Ne, ne sjećam se šta se događalo u ćeliji – govori nam Vučak.
SD: Pretpostavljam, kad si se oporavio, da si čitao što se pisalo o tome, koje su bile verzije što se događalo u ćeliji? Koja je od tih verzija točna?
– Jesam, lipo si napisa... Ne mogu reći koja je verzija istinita jer se ničega ne sjećam... Ali mogu reći da ništa nisam zapalio, to mogu garantirati. Nisam budala da ću paliti sebe. Imam astmu i probleme s dišnim putevima pa koja je logika da palim madrac i da sebe ugrožavam? Mojoj ženi su liječnici kasnije rekli da imam 30 posto šansi da ću ostati živ. I danas iskašljavam krv i nešto zeleno, izgorjelo mi je čelo, nos, ždrijelo, dišni sustav, ruke, leđa, lopatice. Nakon toliko dana u bolnici nisam mogao hodati, učio sam ponovno šetati nakon što sam 20 dana ležao, smršavio sam 15 kila, noge su mi atrofirale.
SD: Druga je verzija da te netko pokušao "riješiti" jer si bio nasilan prema njemu?
– Ne mogu to odgovoriti kad ne znam i ne sjećam se...
SD: Dobro, kakva je hijerarhija u ćelijama? Ima li netko tko je glavni i koga ostali moraju slušati?
– Dakle, postoji kućni red, svatko se poštiva. Jedan dan ja čistim sobu, drugi dan ti, drži se higijena. Nema toga da se netko postavi ko šef, jer živite skupa u toj ćeliji pa se morate poštivati. Kad u ćeliju dođe netko tko je "prekršajac", ispod časti je da se njega dira. To je kao da ja bezveze udarim nekoga tko radi svoj posao, to je nečasno.
SD: Jesi li pokušavao poslije od drugih saznati što se tamo dogodilo, ako se već ti ne sjećaš?
– Pitao sam i rekli su mi da je bio sukob nekog dečka i komandira (op. a. naziv za pravosudnog policajca), da su se zakačili. Da je bilo šta je bilo i da sam ja bio na podu, da sam se digao i počeo micati krevete da sve ne izgori kad se to već sve zapalilo. Te večeri sam popio jake tablete za spavanje i ne sjećam se ničega.
SD: Kako komentiraš to da su, kad se pročulo da si ti stradao u toj ćeliji, mnogi pomislili da nećeš preživjeti?
– Nek se vesele, šta da kažem. Njima na dušu, svak se veseli nečemu, šta ću ja tu. Ja nikome ne želim loše ili smrt. Neki kažu da sam ja maltretirao ljude u ćeliji, a ja sam prvi koji ne da da se tuku i zlostavljaju djeca i bolesni ljudi. Ako si faca, ajmo jedan na jedan pa da vidimo tko će ostati na nogama. Da sam ja nekog zlostavlja, pa svi bi me odmah "drukali"... E da, volio bih zahvaliti liječnicima i sestrama koji su me spasili i njegovali, svaka im čast, zaslužili su najmanje duple plaće za taj trud koji ulažu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....