Našu sugrađanku Mašu Zrnčić Rubić, koja već više od 30 godina živi i radi u Barceloni, neugodno je, kako kaže, iznenadio odnos medicinskog osoblja prema njoj i njezinoj 91-godišnjoj majci, koja je zbog moždanog udara hospitalizirana na Klinici za neurologiju KBC-a Split.
Zbog toga je Maša jučer hrvatskim medijima i Službi za kontrolu i nadzor HZZO-a poslala fotografiju ruke svoje za bolnički krevet vezane majke, na kojoj se vide hematomi. Ujedno, izrekla je i niz za splitsku bolnicu neugodnih stvari.
Njezina majka je bolnička pacijentica koja već osam dana leži na splitskoj Neurologiji, ima, kako smo već naveli, 91 godinu i, kako nam je u dopisu na mail poslala njezina kći, boravi u neprihvatljivim uvjetima.
– Liječnicu koja vodi moju majku vidjela sam u tjedan dana na 20 sekundi. Nedostatak informacije, neljubaznost osoblja itd. teme su koje bi zaslužile posebno poglavlje. Ali ono što je za svaku osudu jest odnos prema pacijentu tijekom vikenda. Fotografija ne treba komentare.
Mislim da tema nadilazi pojedini slučaj i o njoj se treba javno progovoriti. Odlučila sam se na ovaj korak vjerojatno samo zato što više od 30 godina živim u inozemstvu (Barcelona) i poznajem kako se može provoditi medicina na sasvim drugi način i uvjerena sam da treba reagirati na nedopustive prakse, u interesu pojedinca i društva. Slijeganje ramenima šteti nam svima – kazuje nam Maša Zrnčić Rubić.
Humana metoda
Na fotografiji koju je dostavila hrvatskim medijima vidi se ruka njezine majke od 91 godine i, kako piše, 40 kilograma koju na Klinci za neurologiju liječe i njeguju od moždanog udara koji se dogodio prije tjedan dana i koji je ženi oduzeo moć govora i djelomično paralizirao desnu stranu tijela.
– Nakon prve nemirne noći, majka je ležala na leđima u nesvjesnom stanju i tek ponešto micala podlakticama i nogama, uglavnom stopalima. Otkad je hrane preko nazogastrične sonde, počeli su joj povremeno vezivati zdravu ruku, kao preventivnu mjeru da ne bi iščupala sondu. Činili su to laganim zavojem, dovoljno dugim da može djelomično micati ruku, a da istodobno ne može dosegnuti nos, što nije bilo lijepo vidjeti, ali je bilo prihvatljivo – kaže Zrnčić Rubić.
Tijekom vikenda, s novom postavom osoblja, prema riječima Zrnčić Rubić, došlo je do primjene, kako kaže, radikalnih mjera.
– Majci su obje ruke vezane kaišima, čiju primjenu nazivaju “humanom metodom” jer ne stišću zapešće. Dodatni problem je da su članci ruku vezani na kratko, tako da nije moguć ni najmanji pomak ruke pa time ni tijela. Na moje protestiranje, medicinske sestre argumentiraju da se drže uputa i protokola i opravdavaju “humanu metodu” i pored očiglednih hematoma uzrokovanih prečvrsto stegnutim remenima – govori nam Zrnčić Rubić.
Na kraju postavlja niz pitanja.
– Zanima me tko je u stanju izdržati 48 sati u identičnom položaju a da se ne pokuša pomaknuti? Misli li netko da ovakva metoda vezivanja, uz ove lezije, može doprinijeti ozdravljenju pacijenta? Zašto je općeprihvaćeno da je vezivanje pacijenata na raznim odjelima u splitskoj bolnici ustaljena praksa? Mogu li se ovakve metode i lezije opravdati nedostatkom osoblja ili uvjetima rada? Dokad ćemo slijegati ramenima uz komentar: “A šta ćeš, to ti je Split?” Stoga se žarko nadam da će majku sutra otpustiti iz bolnice i da ću joj kući moći pružiti manje profesionalnu, ali humaniju njegu – ističe Maša Zrnčić Rubić.
O sve ovome kontaktirali smo predstojnicu Klinike za neurologiju izv. prof. dr. sc. Meri Matijacu.
– I mi smo na mail dobili fotografiju ruke naše 91-godišnje pacijentice i uz to tekstualni dio kako bismo trebali poduzeti neku aktivnost kojom bismo, pretpostavljam, poboljšali zdravstveno stanje naše pacijentice. Međutim, ja osobno ne znam koju bismo mi to aktivnost trebali poduzeti a koju već nismo poduzeli.
Pacijentica je podvrgnuta najsuvremenijim metodama neurološkog liječenja i dobila je vrlo skupu terapiju uz pomoć koje se otapa ugrušak. Upravo zbog toga je njezina ruka “pomodrila”, jer prilikom uzimanja takve terapije periferni dijelovi ruke mogu poplavjeti budući da se krv “razrijedi”, a kako su krvne žile kod ove pacijentice vrlo krhke, zbog aterosklerotskih promjena, nije neočekivano da se ovakvo što dogodi – kazala nam je dr. Matijaca.
Činimo sve što možemo
Zanimalo nas je zbog čega je žena vezana za krevet.
– Iz vrlo jednostavnog razloga, jer u nosu ima nazogastričnu sondu, koju smo joj morali staviti jer je odbijala hranjenje i tekućinu, pa je sama iščupala sondu nekoliko puta. Kako takvim “čupanjem” sonde može sama sebi potrgati sluznicu nosa i ždrijela i na taj način izazvati još veći problem, mi smo je morali vezati, što je normalan postupak kod tako nemirnih pacijenata – rekla nam je dr. Matijaca.
Njezinoj kćeri Maši Zrnčić Rubić smeta da joj majka danima leži u istom položaju na leđima.
– Medicinske sestre koje vode brigu o toj pacijentici redovito je okreću i njeguju i ne vidim ništa sporno u tome. Pacijentica je pri svijesti, iako ne može komunicirati. Članovi obitelji mogu na Klinici za neurologiju redovito tražiti razgovor s liječnicima ili sa mnom kao s predstojnicom Klinike i izraziti eventualno nezadovoljstvo. Mi činimo sve što možemo kako bismo pomogli svakom našem pacijentu – zaključila je izv. prof. dr. sc. Meri Matijaca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....