Devet godina i osam dana trajala je pravna bitka Splićanke i njezine odvjetnice mr. sc. Gorane Roso kojom su dokazale nehuman i bezosjećajan tretman u splitskoj bolnici. Način na koji se prema pacijentici iz Splita postupalo u svibnju 2016. godine ostavio je trajne posljedice na njezino sveukupno zdravlje, stoji u pravomoćnoj presudi.
Nabrojeno je i tko je sve od osoblja bolnice i na koje načine pacijentici iz Splita pristupio na nehuman način, bez poštovanja. Da stvar bude gora, mučni sati koje je žena pretrpjela u KBC-u Split uslijedili su nakon spoznaje da je u 23. tjednu trudnoće plodu koji je nosila prestalo kucati srce.
Traumatično iskustvo teško je čitati i sa stranica sudske presude, te želimo upozoriti na to da je nastavak teksta uznemirujući sadržaj. Ali u jednakoj je mjeri ponižavajuće to što je pacijentica tijekom sudskog postupka morala slušati hladna svjedočanstva liječnika i bezočne izjave bolničkih pravnika samo kako bi dokazala da su povrijeđena njezina temeljna ljudska prava.
Unatoč svemu, smogla je snage da iznese svoju priču kako nijedna žena ne bi ponovno proživjela isto. Nikada. Nigdje. Ni po koju cijenu.
Krajem svibnja 2016. godine 32-godišnjoj Splićanki trebao je biti proveden postupak poroda mrtvog ploda u KBC-u Split. U bolnicu je, na Kliniku za ženske bolesti i porode, zaprimljena četiri dana prije, a bolnički ginekolog obavio je pregled i utvrdio da su otkucaji srca djeteta negativni.
– Smjestili su me u apartman, te sam dobila gel za omekšavanje rodnice i ostavljena sam sama. Prilikom dolaska naglasila sam da želim da se porođaj obavi u rađaonici uz prisutnost medicinskog osoblja, a ne da budem sama i da se porodim na nekom drugom mjestu.
Pogotovo sam se bojala poroda na WC-u jer sam čula da se to zna dogoditi. Rekla sam i da ne želim vidjeti mrtvo dijete nakon poroda. Ginekolog iz bolnice mi je izričito kazao da će mi se omogućiti porod u rađaonici, a ne u apartmanu, i da nije praksa da se pacijentica porodi u WC školjci.
Obećao mi je da neću roditi sama. Teško sam sve proživljavala, bojala sam se i za svoj život, te su zvali bolničku psihijatricu, koja je dijagnosticirala da imam poremećaj prilagodbe. Ona mi je također kazala kako se ni slučajno neće dogoditi da ću roditi u WC-u i prepisala mi je Helex.
Nakon toga mi je medicinska sestra oko 15 sati dala injekciju za izazivanje poroda, koja potiče povraćanje i kontrakcije, te sam trebala bilježiti broj povraćanja i broj stolica. Osjećala sam stezanje u prsima i pozvali su kardiologa, kojem sam također kazala da se bojim poroda u WC-u.
On mi je kazao da se to ni u kojem slučaju neće dogoditi i da ću se poroditi u operacijskoj dvorani za male zahvate na odjelu. Drugu injekciju dobila sam u 18 sati i odmah nakon nje sam rodila.
Bila sam u WC-u i u trenutku kad sam se pokušavala dignuti sa školjke, u nju je ispalo mrtvo dijete – kazala je Splićanka u kolovozu 2017. godine na sudskom ročištu na Općinskom sudu u Splitu.
Vidjevši mrtvo, potpuno formirano dijete, Splićanka je doživjela ogroman šok. Kad se pomaknula da izađe iz WC-a, povukla je plod za sobom jer je još uvijek bio povezan pupčanom vrpcom i posteljicom, te je on pao na pod. Počinje vrištati i u WC ulazi njezina prijateljica koja je došla u apartman. Prijateljica je otrčala po osoblje. Splićanka je stavila jastuk na pod WC-a jer joj je bilo loše, noge su joj bile modre, a nije imala papuče.
U apartman ulazi medicinska sestra i njezine prve riječi koje je uputila ženi, koja je upravo porodila svoje mrtvo dijete, bile su:
– Kako možete staviti jastuk na pod, nije to ničije vlasništvo, već svih nas. Radite li to i kući?
Splićanka u stanju šoka počinje vrištati kako u kući ne rađa djecu u WC školjku. Medicinska sestra stavlja nju i plod, koji je još uvijek povezan pupčanom vrpcom, na pomični ležaj. Odvoze je u rađaonicu, gdje prvo pokušavaju obaviti kiretažu bez anestetika.
U jednom trenutku specijalizantica komentira kako pacijentica toliko drhti da će doći do rupture maternice. Nakon toga pozivaju anesteziologa i anesteziraju Splićanku kako bi obavili zahvat do kraja.
U nastavku teksta donosimo i ostale detalje tragičnog događaja, kao i stavove vještaka, izjave bolnice, liječnika, pretplatite se i pročitajte nastavak teksta:
Splićanka je nakon svega što je proživjela uputila službenu pritužbu Upravi bolnice. U srpnju 2017. godine je Povjerenstvo za unutarnji nadzor izradilo Izvješće o provedenom postupku izvanrednog nadzora.
U njemu su zaključili kako nije utemeljena primjedba na protokol provedenih postupaka jer je "bio u skladu sa standardima za dijagnozu pacijentice". Splićanka je angažirala odvjetnicu mr. sc. Goranu Roso i podnijela zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed postupanja prilikom njezina liječenja.
Tijekom sudskog postupka naloženo je vještačenje pri Medicinskom fakultetu u Osijeku. Vještak prof. dr. sc. Siniša Šijanović, specijalist ginekologije i opstetricije, izradio je u travnju 2021. godine nalaz u kojem je naveo da je Splićanka primljena u bolnicu pod dijagnozom "mrtvi fetus u trudnoći s 23 tjedna i 6 dana".
Te da se, s obzirom na to da se radilo o kasnom pobačaju mrtvog ploda težine 330 grama, postupak indukcije pobačaja obavlja u zasebnoj sobi, odvojeno od drugih trudnica i rodilja, da se ne bi prouzročila stresna situacija kod drugih pacijentica.
Pravilna skrb liječnika i zdravstvenih djelatnika splitske bolnice vidi se iz toga što je zatražen pregled psihijatra i kardiologa, naveo je vještak. Sam postupak pobačaja može trajati i nekoliko dana i može se dogoditi da pacijentice pobace u WC školjku, ali takva situacija ne predstavlja pogrešku u provođenju postupka, ustvrdio je vještak iz Osijeka.
U nastavku postupka, odvjetnica mr. sc. Gorana Roso u podnesku ističe kako je njezina klijentica rodila u WC-u, što je izvan svih propisa jer WC nije rađaonica, što samo po sebi ukazuje na propust bolnice. Na sudskom ročištu u ožujku 2022. godine traži da se ponovno pozove vještaka iz Osijeka radi dopunskog saslušanja, odnosno radi odgovora na pitanje je li u skladu s pravilima struke, a uključujući pritom liječničku etiku i humanost, da se trudnoća njezine klijentice okonča na predmetan način.
U svibnju iste godine odvjetnica sudu dostavlja nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Olega Petrovića, specijalista ginekologije i opstetricije, subspecijalista fetalne medicine i opstetricije, liječnika u KBC-u Rijeka i redovitog profesora na Medicinskom fakultetu u Rijeci.
Vještak iz Rijeke angažiran je po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu na temelju pritužbe pravobraniteljici za ravnopravnost spolova zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela nesavjesnog liječenja. Splitski DORH formirao je spis 2019. godine i proveo izvide u sklopu kojih je zatraženo mišljenje vještaka ginekološke struke.
U konačnici nije utvrđeno postojanje elemenata kaznenog djela, ali je kazneni spis poslužio kao nadopuna građanskom postupku za naknadu štete. Vještak iz Rijeke je u svojem nalazu i mišljenju naveo kako bi u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi žene, bilo da rađaju bilo da pobacuju, trebale biti pod stručnim nadzorom primalje ili medicinske sestre, te u završnoj fazi i liječnika.
U završnoj fazi prekida trudnoće nadzor stručne osobe trebao bi biti stalan, ustvrdio je. Nadalje, s obzirom na to da takve pacijentice trpe fizičku i psihičku bol, od medicinskih se djelatnika očekuje da postupaju ne samo stručno, nego i humano i s empatijom, uz poštovanje njihove časti, dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta, naveo je vještak.
Nakon pojave redovitih bolnih kontrakcija, nakon ginekološkog pregleda trebalo bi ih premjestiti u primjereniji i funkcionalan prostor, najbolje u odvojeni prostor u rađaonici, koji nudi optimalne uvjete za prekid trudnoće, prihvat ploda i intervenciju u slučaju komplikacija, stoji u vještačenju.
Pravo je svake pacijentice da ne želi vidjeti pobačeni plod ili mrtvorođenče, naveo je vještak. "Iako nisam kvalificiran očitovati se o psihičkim stanjima takvih pacijentica, kao liječnik sam svjedočio brojnim takvim slučajevima u svojoj Klinici i uvjeren sam kako je pacijentica bila pod velikim stresom i proživljavala vrlo teške i bolne trenutke", kazao je prof. dr. Petrović.
Sud u Splitu prihvaća njegov nalaz i mišljenje kao dio dokaznog materijala i pozivaju vještaka iz Osijeka prof. Šijanovića kako bi dopunio svoje mišljenje i izjasnio se na navode vještaka iz Rijeke o nehumanom postupanju.
"U ovom slučaju, pacijentica je zaprimljena u bolnicu 17. svibnja, kad ju je pregledao ginekolog, a nakon toga iz dokumentacije ne proizlazi da su 18., 19. i 20. svibnja pa sve do završetka pobačaja bili obavljani ginekološki pregledi. Svakako je nakon prve ampule Prostina dane 20. svibnja trebalo izvršiti ginekološki pregled da se vidi je li pacijentica otvorena i koliko.
Bilo je potrebno pratiti daljnju dinamiku otvaranja svaka dva sata, pogotovo ako se počela otvarati. Složio bih se s ocjenom da se radilo o induciranom pobačaju, a ne porodu. Dužnost je svih zdravstvenih radnika prema pacijenticama, u konkretnom slučaju prema ovoj pacijentici, s obzirom na njihovo stanje postupati ne samo stručno, nego i humano, s empatijom, uz poštovanje njene časti i dostojanstva. Baš onako kako je napisao dr. Petrović u svom nalazu i mišljenju", kazao je dr. Siniša Šijanović.
Nakon toga sud je odlučio da prihvaća iskaz Splićanke o događajima koji su prethodili traumatičnom iskustvu. Nabrojili su koga je sve Splićanka molila da se ne dogodi scenarij koji je bila prisiljena proživjeti: ginekolog, psihijatrica, kardiolog, medicinska sestra, a koji su je uvjeravali kako se to ne može dogoditi sve dok nije pristala primiti prvu injekciju Prostina u 15 sati.
U tri sata nakon prve injekcije povraćala je i bila na WC-u sedam puta, navedeno je u presudi. Unatoč izričitom zahtjevu, pacijentica je ostavljena u sobi bez nadzora, uz preporuku da sama bilježi trudove i odlaske na WC, iako u rađaonici nije bilo pacijentica.
Pritom je izostala kontrola djelatnika bolnice i ostavljena je bez stručnog nadzora i pomoći. Sve to je kod pacijentice izazvalo kontinuirani psihički stres s kliničkom slikom zaprepaštenosti, nemira, nemoći, upornih nesanica i košmarnih snova, odnosno općenito teškog psihičkog stanja, zbog kojega je zatražila stručnu pomoć koja traje.
Takvo stanje potvrđeno je kombiniranim nalazom i mišljenjem psihijatrice i psihologinje, koji su potvrdili da je Splićanka trpjela primarni strah vrlo jakog intenziteta, te duševnu bol jakog intenziteta u trajanju od pola godine, koja se postupno reducirala uz psihijatrijski i kontinuirani psihološki tretman.
Potom se javila bol srednjeg do blažeg intenziteta bez nekog realnog povoda i neprekidno traje i dalje, pa se iz toga zaključuje da je Splićanka pretrpjela trajnu povredu duševnog integriteta lakog do srednjeg stupnja.
Posebno se u spisu ističu navodi pravne službe bolnice iz koje su ustvrdili kako je do razvoja PTSP-a kod pacijentice došlo zbog neadekvatnog odnosa prema daljnjem liječenju. Također su se iz bolnice, nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka dr. Siniše Šijanovića, očitovali kako je pacijentica "podvalila vještaku vještačenje dr. Olega Petrovića".
Sud je njihovo očitovanje ocijenio krajnje neprimjerenim. nadalje, ocjena je splitskog suda da je medicinska sestra reagirala neprimjereno i bešćutno, te je prijekorima i svojom strogošću ignorirala tešku i traumatičnu situaciju u kojoj se Splićanka našla, što je samo dodatno pogoršalo njezino emocionalno stanje.
Stoga je Općinski sud u Splitu u svojoj prvostupanjskoj presudi u studenom prošle godine dodijelio Splićanki odštetu u iznosu od 7000 eura, uz pripadajuće kamate. Nadalje, odlučeno je da KBC Split mora isplatiti Splićanki 3200 eura troškova postupka.
Krajem svibnja ove godine Županijski sud u Rijeci odbio je žalbu KBC-a Split, koji se žalio na presudu, dok je u povodu žalbe odvjetnice mr. sc. Gorane Roso preinačio prvostupanjsku presudu na način da su povisili naknadu štete na 10.000 eura s obzirom na intenzitet i dužinu trajanja pretrpljenog straha i činjenicu da je do dovršetka trudnoće došlo na način koji je za pacijenticu bio najšokantniji.
Tek po pravomoćnosti presude, Splićanka se odlučila izaći u javnost, ali još uvijek se nije dovoljno oporavila da sama govori o proživljenoj traumi. Zamolila nas je da naglasimo kako se nakon dolaska dr. Marka Mimice za predstojnika Klinika za ženske bolesti i porode KBC-a Split značajno unaprijedila.
– Dr. Marko Mimica je vodio moje kasnije liječenje te u njega imam potpuno povjerenje – kazala nam je.
Njezinu odvjetnicu mr. sc. Goranu Roso zamolili smo da prokomentira slučaj u ime svoje stranke, ali i kao pravna stručnjakinja.
– Traumu moje stranke nije moguće izmjeriti, a moja stranka posljedice trpi i danas i ne postoji odšteta koja ih može ukloniti. Ovim sudskim postupkom dokazali smo kako kod boravka u bolnici postoje aspekti koji su jednako bitni kao i medicinski tretman.
Želim istaknuti kako ovaj slučaj nije otvorio pitanja koja se tiču isključivo žena i trudnica. Ovaj je slučaj putokaz za pacijente oba spola i za medicinsko osoblje u svim zdravstvenim ustanovama. Ujedno želim naglasiti kako se ovdje radi o postupanju pojedinaca, a ni u kojem slučaju cijele medicinske struke.
Također, tijekom čitavog ovog sudskog postupka bila sam uvjerena kako će pravosuđe pravilno ocijeniti čitav slučaj, kao i stanje moje stranke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....