Znanstvenici u čudu: istraživali europske divlje svinje, kada su vidjeli rezultate misli su da je greška. Što se događa?
Iako znanstvenici već dugo znaju da flora i fauna u dijelovima Europe još uvijek sadrži tragove radijacije koja proizlazi iz katastrofe u nuklearnoj elektrani Černobil u Ukrajini 1986. godine, nova studija o divljim svinjama koje lutaju šumama Bavarske u južnoj Njemačkoj, došla je do iznenađujućih otkrića o zračenju prisutnom u njihovom tkivu.
Recenzirana znanstvena studija, objavljena prošli tjedan u časopisu Environmental Science & Technology, otkrila je, naime, u divljim svinjama visoke razine radijacije i utvrdila vrlo zanimljiv odgovor na pitanje koje je zbunilo istraživače i lovce, a to je: zašto je radijacija u populaciji divljih svinja relativno visoka, kada je većina drugih divljih životinja nezagađena, mnogo generacija nakon nesreće?
S obzirom na to da je radijacija uslijed nesreće u Černobilu privremeno kontaminirala velike dijelove Ukrajine, Bjelorusije, Rusije i srednje Europe, tamošnje biljke i životinje od tada se redovito testiraju kako bi se utvrdilo jesu li sigurne za ljudsku prehranu. A nalazi u ovoj studiji su bili toliko neočekivani da su Georg Steinhauser, vodeći istraživač, i njegov kolega, kad su prvi put vidjeli rezultate, mislili da je došlo do pogreške.
"To ne može biti točno, to nije moguće", prisjetio se profesor Steinhauser usklika čuđenja svoga kolege.
Ono što je dodatno intrigantno jest činjenica da nije riječ samo o zračenju iz černobilske havarije. Istraživači vjeruju da radijacija potječe od testiranja nuklearnog oružja u atmosferi provedenih mnogo godina prije nesreće u Černobilu.
Što se tiče pitanja zašto divlje svinje u južnoj Njemačkoj imaju više tragova zračenja od drugih životinja, profesor Steinhauser je rekao da je ključni element ove misterija gljiva elaphomyces ili jelenji tartuf – koju svinje iskopavaju i jedu, dok je druge divlje životinje ne konzumiraju.
Iako mnoge druge jestive faune više nisu značajno kontaminirane, taj tzv. jelenji tartuf, koji raste nekoliko centimetara ispod zemljine površine, posebno dobro skladišti zračenje. Prema mišljenju njemačkog Saveznog ureda za zaštitu od zračenja, određene divlje gljive mogu doseći više od 1000 bekerela po kilogramu, iako se još uvijek smatra da su te divlje gljive sigurne za jesti u malim količinama. Ovisno o sastavu tla gljive mogu biti izložene vodi koja sadrži desetljećima staru radijaciju od nuklearnih pokusa i černobilske katastrofe, što ih čini većim izvorom radijacije.
Martin Steiner, znanstvenik iz njemačkog Saveznog ureda za zaštitu od zračenja, za ugledni The New York Times je kazao kako su on i njegovi kolege dugo znali da je značajno zračenje od testiranja nuklearnog oružja sredinom 20. stoljeća ostalo u okolišu. Međutim, tek je novoobjavljena studija koju su proveli istraživači s Leibniz sveučilišta u Hannoveru i Tehničkog sveučilišta u Beču, pružila konkretniji način kvantificiranja radijacije koja potječe iz tih testova i koja je prisutna danas u divljim svinjama.
Znanstvenici su koristili metodu koja uključuje omjer dva izotopa cezija za analizu lešina veprova koje su ubili lovci diljem Bavarske od 2019. do 2021. godine. Ta relativno nova metoda analize omogućila je timu da bolje razumije što se krije iza viših razina kontaminacije kod divljih svinja. U Bavarskoj se vepar, koji se lovi u određenim područjima, mora testirati na radioaktivnost, a njemačke zdravstvene smjernice dopuštaju ljudsku prehranu takvog mesa ako je radioaktivnost ispod 600 bekerela po kilogramu. Torsten Reinwald iz Njemačkog lovačkog saveza rekao je kako "nema naznaka da je meso divljih svinja u Njemačkoj kontaminirano značajnom radioaktivnošću".
Ova studija međutim pokazuje da su neki od testiranih veprova imali daleko veće razine radioaktivnosti, s kontaminacijom u rasponu od 370 do 15.000 bekerela po kilogramu mesa. Budući da nuklearni reaktori i nuklearno oružje ostavljaju malo drugačije tragove kontaminacije – s različitim omjerima izotopa cezija-135 i cezija-137 – istraživači su utvrdili da je iznenađujuća količina zračenja prisutna u testiranim svinjama proizišla iz nuklearnih testiranja u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća.
Nakon prvog testiranja nuklearnog oružja u Novom Meksiku 1945., Sjedinjene Države te Kina i Sovjetski Savez nastavili su testirati atomsko oružje detonirajući ga iznad zemlje, što je dovelo do velikog nuklearnog onečišćenja atmosfere koje se proširilo po cijelom svijetu. Svjetske nuklearne sile provele su više od 500 atmosferskih ispitivanja prije nego što su ih premjestile u podzemlje kako bi pokušale ograničiti širenje radioaktivnosti. Nalazi nove studije pokazuju kako mnoga desetljeća nadzemnih detonacija i dalje imaju posljedice.
"Činjenica da je radijacija iz tih nuklearnih pokusa još uvijek prisutna, čak i u usporedbi s Černobilom, vrijedna je pažnje", ocijenio je Michael Fiederle, profesor sa Sveučilišta u Freiburgu koji proučava radijaciju. Također je opisao metodu dobivanja izvora zračenja promatranjem izotopa cezija kao obećavajuću.
Steiner iz njemačkog Saveznog ureda za zaštitu od zračenja primijetio je da bez obzira na izvor zračenja ono i dalje predstavlja opasnost za ljude ako su razine dovoljno visoke.
"Kada je riječ o izloženosti ljudi zračenju, nije važno dolazi li cezij od globalnih padavina tijekom testiranja oružja ili od padalina nakon nesreće reaktora u Černobilu", rekao je i dodao: "Ono što je relevantno je ukupan unos cezija-137 koji čovjek jednostavno unese hranom iz šume."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....