Dani prolaze, ratne vatre gore jednakim plamenom, a Zoran Pusić i dalje ne vjeruje zbog čega su mu dojučerašnji prijatelji i dugogodišnji bliski suradnici okrenuli leđa. Ništa, veli, nije skrivio. Osim što je, kaže, napisao istinu, a to je krivnja svojstvena nevinim ljudima.
S predsjednikom Građanskog odbora za ljudska prava i predsjednikom Antifašističke lige Republike Hrvatske razgovaramo u teško nevrijeme. Rat je. Svud uokolo. A u Hrvatskoj, koja se rata i nagledala i nadajmo se zasitila, zbog tuđeg rata pucaju veze među prijateljima.
Dovoljno je bilo, kako to vazda i bude, nekoliko riječi da ih zavadi. Zoran Pusić je koristio jedne riječi, a njegovi prijatelji iz Židovske općine Zagreb željeli su čuti neke druge. A takva razmimoilaženja prijateljstvo stavljaju na kušnju. Poglavito kad su ozbiljne stvari u pitanju. I kad se gine s obje strane rečeničnog sklopa.
Za neupućene, predsjednik Antifašističke lige RH Zoran Pusić u ime Lige objavio je priopćenje i autorski tekst na portalu Novosti vezano za aktualni krvavi sukob između Države Izrael i Hamasa, na što su čelnici Židovske općine Zagreb, predvođeni Ognjenom Krausom, demonstrativno napustili Ligu, tvrdeći da nisu bili konzultirani o sadržaju priopćenja. Ogorčenje je toliko da čelnici Židovske općine ove godine nemaju namjeru 9. studenoga stati uz Pusića i Antifašističku ligu, kao što su to dosad uvijek činili, prilikom obilježavanja sjećanja na Kristalnu noć, jedan od tragičnijih događaja iz tragedijama bremenite povijesti židovskog naroda.
U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Zoran Pusić tvrdi da mu je žao što je Židovska općina istupila iz Antifašističke lige, no dodaje da ni danas ne vidi što je u tom priopćenju, odnosno tekstu, moglo izazvati tako žestoku reakciju. Štoviše, ništa što je napisano, veli, ne bi promijenio.
‘Trebali bismo stati‘
Baš ništa ne biste promijenili?
- Da se o tome može suditi, trebalo bi prvo pročitati tekst, odnosno izjavu. Tekst je dostupan svakome, predstavlja malo proširenu izjavu, a sama izjava nije objavljena u medijima nego samo na Facebook stranici tajnika Antifašističke lige. Vi ste čitali tekst, recite mi ima li u njemu išta skaredno, ili možda netočno, uvredljivo?
Ognjen Kraus očito smatra da ima.
- Takva drastična i, po mom mišljenju nesretna odluka Židovske općine Zagreb trebala je sadržavati nekakvo objašnjenje. Onda bismo mogli govoriti što u priopćenju ima netočno, a što za Židovsku općinu neprihvatljivo.
Da ste ih konzultirali prilikom sastavljanja priopćenja možda bi vam sve bilo jasnije?
- Možda, ali neka i vaši čitatelji prvo pročitaju što je napisano pa neka tek onda donose sud.
Zar priopćenja Antifašističke lige ne bi trebala odražavati stav svih njezinih članica i članova? Činjenica je da Ognjena Krausa niste kontaktirali prije objave priopćenja.
- Dakle, kao predsjednik Antifašističke lige potpisujem priopćenja AFL-a i isključivo sam za njih odgovoran. Ako takvo priopćenje, po ocjeni neke članice ili člana AFL-a krši temeljna načela Lige, bez daljnjega se može obratiti meni kao odgovornoj osobi ili pak Izvršnom odboru AFL-a. Statutom je propisan i postupak kako u takvom slučaju sazvati izvanrednu skupštinu Lige. Savjetovanje sa stotinama i stotinama članica i članova Lige oko sadržaja priopćenja ne bi bio baš najefikasniji način da izjavu date pravovremeno. Na primjer, AFL je među prvima u Hrvatskoj osudio agresiju na Ukrajinu. Sigurno u tim prvim danima agresije nije postojao konsenzus oko te osude.
Je li vam žao što se sve odvilo na ovakav način?
- Da, žao mi je. Ali mislim da bismo tu trebali stati. Meritum je u tekstu same izjave, a ne u formi.
Zabrinjavajuće izjave
Jeste li gledali gostovanje profesora Borisa Havela na HTV-u?
- Jesam.
On kaže da je anticionizam novi oblik antisemitizma i da mu je jedan rabin otkrio da su istupili iz Antifašističke lige zbog toga što su, citiram, uočili da antifašisti više mrze Židove nego fašiste.
- Teško je to komentirati na pristojan način. U svakom slučaju, meni je zabrinjavajuće da tako govori jedan profesor, čovjek koji predaje na društvenim predmetima gdje, osim činjenica, puno više prenosite studentima i svoje stavove. Kad bih komentirao njegove izjave to bi bilo kao da komentiram nečije tvrdnje da je Zemlja ravna ploča.
U javnosti se stvara dojam da i u ovom ratu, kao valjda u svim ratovima, za nekoga treba navijati. Koliko smo zatrovani prisilnim biranjem strana?
- Ratovi i iracionalnost koja ih prati sažeti su u izreci "kad se zastave razviju, sva pamet ode u trubu". Ako se načas odmaknemo od humanitarne katastrofe u Gazi, neka pitanja, a u vezi interesa Izraela, sama se nameću. Kakvi uvjeti odgovaraju terorističkoj organizaciji poput Hamasa? Ona buja na mržnji, oružanim sukobima i ratu. Slabi kad se otvaraju perspektive pregovora k mirnom i pravednom rješenju teških prijepora. Što je deklarirani cilj Hamasa za koji vrijedi žrtvovati i tuđe i svoje živote? Uništenje Izraela. Hamas to ne može postići nikakvim oružanim akcijama. Ali može izazvati osvetničku reakciju Izraela, na primjer nemilosrdno bombardiranje Gaze, koje izaziva sve veću mržnju arapskih zemalja prema Izraelu. Mržnja, kao što milijuni gledaju uživo, uvijek je u sprezi s iracionalnošću. A onda postaju mogući mnogi scenariji, pri čemu neki izgledaju kao da ih je pisao Hamas.
Kako se u tu priču uklapa hrvatsko neprihvaćanje Rezolucije Ujedinjenih naroda?
- U toj rezoluciji moglo se imenovati Hamas terorističkom organizacijom. Konačno, Hamas je svojim terorom 7. listopada to i potvrdio. Pogotovo ako bi tada Rezoluciju podržale Sjedinjene Američke Države, čiji stavovi snažno utječu na postupke Izraela. Ali zaustavljanje ubijanja nevinih civila u Gazi puno je važnije od toga što je Rezolucija manjkava. Hrvatska je, po mome mišljenju, trebala glasati za Rezoluciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....