Usporedba brzog i postupnog mršavljenja: Kilogrami su se topili i jednima i drugima, ali s drukčijim rezultatima

Brzo skidanje prekomjernih kilograma dovelo je do većeg i održivijeg gubitka težine nego postupnog gubitka, pokazalo je randomizirano kontrolirano ispitivanje provedeno u Norveškoj. I prethodne studije provedene u akademskim centrima, koje su uključivale pomno odabrane sudionike i koristile strogo ograničenje kalorijskog unosa, pokazale su da je brzi gubitak težine superiorniji od postupnih pristupa, rekla je dr. sc. Kristin Johnson iz bolnice Vestfold u Tønsbergu.

- Zbog toga smo osmislili studiju koja bi procijenila može li brzo skidanje težine biti sigurna i učinkovita strategija za postizanje smanjenja težine i sprečavanje ponovnog dobivanja na težini u stvarnom okruženju upotrebom konvencionalne hrane - rekla je. Nalazi su predstavljeni na 33. Europskom kongresu o pretilosti (ECO) održanom u Istanbulu.

Šesnaest tjedana

Ranije provedena kohortna studija na populacijskoj razini zaključila je da bi indeks tjelesne mase (ITM) 27 i niži te omjer opsega struka i visine 0,53 i manji nakon mršavljenja mogli biti klinički značajni ciljevi liječenja za smanjenje desetogodišnjeg rizika od komplikacija povezanih s pretilošću, kao što su dijabetes tipa 2, hipertenzija, aterosklerotska kardiovaskularna bolest te osteoartritis kuka i koljena, istaknula je Johnson. Stoga je njezin tim odlučio usporediti djelotvornost programa brzog gubitka tjelesne mase i postupnog gubitka tjelesne mase u postizanju tih ciljeva. U njihovu jednogodišnjem istraživanju, koje je ostvareno u suradnji s Europskim udruženjem za proučavanje pretilosti (EASO) i komercijalnim pružateljem usluga mršavljenja, sudjelovale su 284 osobe, od kojih je 90 posto bilo žena. Polovica je nasumično raspoređena u brzi, a polovica u postupni program gubitka tjelesne mase, oba u trajanju od 16 tjedana. Prosječna dob sudionika bila je 48,1 godinu, tjelesna masa 102,4 kg, visina 169 cm; ITM 35,8, opseg struka 112,7 cm, a omjer opsega struka i visine 0,67.

U brzom programu prvih osam tjedana unosili su do 1000 kalorija na dan, sljedeća četiri tjedna do 1300 i posljednja četiri tjedna do 1500 kalorija na dan. U postupnom programu svih 16 tjedana unosili su od 800 do 1000 kalorija dnevno manje u odnosu na procijenjenu ukupnu energetsku potrošnju sudionika, koju su izračunali procjenom energetske potrošnje u mirovanju i prilagodili s obzirom na nisku, umjerenu ili visoku razinu tjelesne aktivnosti.

Nakon toga, obje su skupine slijedile jednak 36-tjedni program za sprječavanje ponovnog dobivanja na tjelesnoj težini. To su bili tjedni grupni sastanci uživo od prvog do 16. tjedna, nakon toga grupni sastanci uživo svakih 14 dana tijekom tri mjeseca te mjesečni sastanci ili individualni kontakti kroz preostalo vrijeme istraživanja.

Prehrana se u oba programa temeljila na prehrambenim preporukama Norveške uprave za zdravstvo. Osnovne preporuke uključivale su zdravu hranu poput povrća, voća, cjelovitih žitarica, mliječnih proizvoda s niskim udjelom masti, ribe, jaja, nemasnog mesa i druge hrane bogate proteinima te ograničavanje unosa zasićenih masti i dodanih šećera.

Koji je program uspješniji

Obje su skupine postigle povoljne rezultate, izjavila je Johnson. U prvih 16 tjedana sudionici u brzoj skupini izgubili su znatno više tjelesne težine nego oni u postupnoj: prosječno 12,9 posto prema 8,1 posto. Nakon godinu dana razlika se održala: prosječni gubitak od 14,4 posto u brzoj i 10,5 posto u postupnoj skupini.

I udio sudionika koji su postigli ITM 27 i niži bio je značajno veći u brzoj skupini, kako nakon 16 tjedana (13,8 posto prema 0,8 posto), tako i nakon godinu dana (28,3 posto prema 9,7 posto). Slično je bilo s omjerom opsega struka i visine 0,53 i manjim. Nakon 16 tjedana rezultat je bio 24,2 posto u brzoj prema 8,9 posto u postupnoj skupini, a nakon godinu dana rezultat je bio 33 posto prema 18,4 posto.

Brzi program imao je stroža kalorijska ograničenja

SWEET MARSHMALLOW/SHUTTERSTOCK

Rezultati upućuju na to da brzo skidanje težine, kada se provodi kontrolirano i pod stručnim nadzorom, može biti učinkovitija metoda od postupnog skidanja težine za postizanje vrijednosti povezanih sa smanjenim zdravstvenim rizicima u vezi s pretilošću, rekli su autori. Dodaju i kako rezultati osporavaju prevladavajuće uvjerenje da je za sprječavanje ponovnog dobivanja na težini i smanjenje komplikacija povezanih s pretilošću potrebno sporo i postupno skidati višak težine.

- U vremenu kada u liječenju pretilosti glavnu riječ u medijima vode lijekovi i kirurški zahvati, naše istraživanje pokazuje da se vrlo dobri i dugotrajni rezultati mogu postići primjenom strukturiranog programa prehrane uz dugoročno praćenje, ne samo u pogledu smanjenja tjelesne težine, nego i smanjenja rizika od komplikacija povezanih s pretilošću. Taj pristup stoji tek djelić cijene farmakološkog i kirurškog liječenja te je stoga pristupačniji velikom broju osoba koje se bore s pretilošću – zaključila je Kristin Johnson.

Nije za svakoga

Ima i drugačijih mišljenja. Primjerice, dr. Priya Jaisinghani, endokrinologinja u zdravstvenoj ustanovi NYU Langone Health, koja nije sudjelovala u ovom istraživanju, kaže kako se ne treba usredotočiti samo na brzinu i količinu gubitka tjelesne mase:

- Potrebno nam je više podataka o promjenama u sastavu tijela (gubitak masnog tkiva u odnosu na gubitak mišićne mase), nutritivnoj adekvatnosti, metaboličkoj prilagodbi, poboljšanju ili povlačenju komorbiditeta povezanih s pretilošću te o primjeni farmakoterapije za liječenje pretilosti. Liječenje treba biti individualizirano, jer nije svaki pacijent kandidat za strogo ograničavanje unosa kalorija. Moramo uzeti u obzir krhkost organizma, rizik od sarkopenije, povijest poremećaja prehrane, komorbiditete, lijekove, nutritivnu adekvatnost i psihosocijalne čimbenike.

Dodala je kako u stvarnom životu pacijenti možda nemaju pristup tjednim multidisciplinarnim pregledima, pomnom praćenju ni dugoročnim programima za održavanje postignutih promjena u ponašanju. Osim toga, u studiji su prevladavale žene, pa bi populacija trebala biti raznolikija.

- Najvažnije je da se pretilost tretira kao kronična bolest koja zahtijeva dugoročno liječenje, a ne kao kratkoročna intervencija za gubitak tjelesne težine. Podrška u pogledu promjene ponašanja, tjelesna aktivnost, san, kvaliteta prehrane i farmakoterapija – ako je primjenjiva – neki su od čimbenika koji mogu imati ulogu u održavanju postignutih rezultata – smatra dr. Jaisinghani.