Prije nekoliko godina liječnica Michiko Kimura Bruno stajala je na brežuljku iznad Firence. Pogled je, kaže, bio zadivljujući. Oko nje su stotine ljudi promatrale isti zalazak sunca s mobitelima u rukama spremnima za fotografiranje. Svi su, naime, pokušavali uhvatiti isti prizor, ali i ponešto značajnije - sebe u tom trenutku. Takva se scena ponavlja svakoga dana diljem svijeta. Milijuni zalazaka. Milijuni fotografija.
Emocija kojih se želimo sjećati
No, zašto osjećamo potrebu snimiti fotografiju nečega što već ionako postoji u možda boljoj rezoluciji na internetu ili na razglednicama?
- Naš mozak neprestano filtrira stvarnost. Iz tok toka podražaja izdvaja ono što je emocionalno snažno, osobno značajno, ono što vrijedi zapamtiti - objašnjava ova specijalistica neurologije. - Kada nas nešto dirne ili oduševi, fotografiranje može biti način da taj trenutak označimo važnim i vrijednim čuvanja.
Zašto je tako teško brisati fotografije?
Mnogi od nas nastoje pojednostaviti svoj život, imati manje stvari, manje nereda, konačno i više prostora. No, kad je riječ o digitalnim fotografijama, mnogima to odvajanje, odnosno brisanje, predstavlja izazov.
Zašto? Jednostavno je. Pogledom u stare i drage fotografije vrati nam se osjećaj koji smo u tom trenutku doživjeli. Atmosfera mjesta, toplina razgovora, pozitivne misli...
- Neuroznanost nam govori da pamćenje nije fiksna snimka, nego proces rekonstrukcije. Svaki put kad se prisjećamo, iskustvo iznova sastavljamo. Fotografije u tom trenutku aktiviraju emocionalne i osjetilne tragove povezane s prošlim događajima. Podsjećaju nas na detalje koje smo zaboravili. Probude emociju koju nismo očekivali. U tim trenucima obnavlja se i naš osjećaj kontinuiteta – priča o tome tko smo bili i kako smo se mijenjali - piše Kimura Bruno za Psychology Today.
Mozak stalno stvara modele našeg identiteta - tko smo bili, tko smo sada i tko bismo mogli postati. Čak i idealizirane ili pažljivo odabrane fotografije otkrivaju nešto autentično - ono čemu pridajemo pažnju, ono što cijenimo, ono prema čemu težimo. U tom smislu, fotografiranje nije samo navika ni taština. To je dio procesa oblikovanja vlastitog identiteta kroz vrijeme.
Zastanite prije nego pritisnete tipku
- Zato, fotografija zalaska sunca rijetko je samo fotografija zalaska sunca. Ona je izraz odnosa između nas i svijeta. Na trenutak, unutarnji doživljaj i vanjska stvarnost susretnu se i učvrste u slici - zaključuje neurologinja i predlaže da se sljedeći put, kad se nađete u takvoj prilici, zapitate: ‘Što me je u ovom trenutku toliko privuklo? Je li to ljepota prirode, osjećaj radosti, bliskost i povezanost...?‘
Ono što odlučujemo sačuvati u digitalnom prostoru može biti dragocjen trag o tome što naš mozak doista smatra važnim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....