Dr. sc. Eva Pavić o prehrani kod raka: Ovo je puno važnije od izbacivanja pojedinih namirnica

Dijagnoza raka dojke za ženu donosi mnogo pitanja, a prehrana je gotovo uvijek među njima. Pacijentice žele znati što smiju jesti, postoji li hrana koju trebaju izbjegavati, kako jesti tijekom kemoterapije, što učiniti kada nemaju apetita ili im se promijeni okus hrane, trebaju li uzimati dodatke prehrani. Istodobno su izložene velikoj količini informacija s interneta i društvenih mreža, među kojima ima mnogo nedokazanih tvrdnji i restriktivnih prehrambenih režima. Upravo je to bio jedan od glavnih razloga koji je dr. sc. Evu Pavić, voditeljicu Službe za prehranu i dijetetiku u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, naveo da napiše stručni vodič za žene tijekom liječenja i oporavka od raka dojke. Priručnik pod nazivom "Prehrana kod raka dojke" sadrži znanstveno utemeljene savjete i praktične prehrambene smjernice koji su korisna podrška u svakodnevnom životu tijekom liječenja.

- Željela sam na jednom mjestu ponuditi znanstveno utemeljene, ali razumljive i prije svega primjenjive savjete. Nije dovoljno pacijentici reći da se treba zdravo hraniti. Potrebno joj je objasniti što može pojesti kada joj je mučno, kako povećati unos energije i proteina kada nema apetita, što učiniti kod proljeva ili zatvora i kako prilagoditi obrok kada joj hrana odjednom ima metalan ili neugodan okus. Zato je priručnik zamišljen kao praktična podrška tijekom liječenja i oporavka, a ne kao još jedan skup zabrana - ističe autorica.

Kemoterapija može izazvati mučninu, povraćanje, proljev, zatvor, mukozitis, promjene okusa i mirisa te gubitak apetita

KOLDUNOV/SHUTTERSTOCK

Kako liječenje raka dojke utječe na prehranu

Kad se osoba liječi od raka dojke, prioritet je da ostane zdrava i snažna koliko god je to moguće, a odgovarajuća prehrana može joj dati potrebnu snagu da što bolje podnese liječenje. No, nuspojave liječenja mogu poprilično otežati zdravo hranjenje.

- Liječenje raka dojke može uključivati kirurški zahvat, kemoterapiju, radioterapiju, hormonsku, ciljanu i imunoterapiju, a svaka od tih terapija može drukčije utjecati na prehranu. Nakon operacije povećane su potrebe organizma povezane s cijeljenjem i očuvanjem mišićne mase. Kemoterapija može izazvati mučninu, povraćanje, proljev, zatvor, mukozitis, promjene okusa i mirisa te gubitak apetita. Radioterapija može biti praćena umorom, smanjenim apetitom i nelagodom pri gutanju, dok dugotrajna hormonska terapija može utjecati na tjelesnu masu, sastav tijela i zdravlje kostiju. Zato ne postoji jedna "dijeta za rak dojke" koja odgovara svakoj ženi i svakoj fazi liječenja. Prehranu treba mijenjati zajedno s potrebama organizma - pojašnjava dr. sc. Pavić. Ipak, naglašava da tri osnovna cilja ostaju ista za sve oboljele, a to su: održati odgovarajuću tjelesnu masu, očuvati mišićnu masu i omogućiti što bolje podnošenje terapije.

Pravo na stručnu pomoć

S obzirom na izuzetnu važnost prehrane u liječenju raka, ali i sve izazove s kojima se u njezinom održavanju susreću oboljele osobe, logično je zapitati se posvećuje li se u bolnicama dovoljno pažnje tom problemu i dobivaju li sve pacijentice sve potrebne savjete ili individualni plan prehrane koji će biti najbolja podrška njihovom liječenju. No, kako kaže naša sugovornica, dostupnost nutricionističkog savjetovanja razlikuje se među zdravstvenim ustanovama.

- U KBC-u Zagreb pacijentice s rakom dojke mogu se prema preporuci onkologa ili liječnika obiteljske medicine uputiti u našu Ambulantu za dijetoterapiju, gdje individualno savjetovanje provode nutricionisti. To je osobito važno kod gubitka tjelesne mase, pothranjenosti, sarkopenije, neželjenog porasta tjelesne mase, izraženih nuspojava terapije ili drugih stanja koja zahtijevaju ciljanu nutritivnu intervenciju. U nekim drugim bolnicama također postoje nutricionistička savjetovališta ili ambulante, dok u pojedinim ustanovama takva podrška nije jednako dostupna - kaže dr. sc. Pavić. S druge strane, ističe, prema suvremenim smjernicama, nutritivna procjena i praćenje statusa uhranjenosti trebali bi biti dio onkološke skrbi, a kod pacijentica s povećanim nutritivnim rizikom potrebno je izraditi individualizirani plan prehrane. Upravo je zato važno da žene znaju da pomoć postoji i da je, kada je potrebno, zatraže preko svog onkologa ili liječnika obiteljske medicine.

Važna podrška liječenju

Odgovarajuća prehrana može pridonijeti boljim ishodima, no dr. sc. Pavić naglašava da je vrlo važno pravilno formulirati tu poruku. Prehrana ne liječi rak i ne zamjenjuje onkološku terapiju. Njezina je uloga pomoći organizmu da liječenje prođe u što boljem nutritivnom i funkcionalnom stanju.

- Dovoljan unos energije, proteina i mikronutrijenata pomaže očuvanju tjelesne i mišićne mase, smanjuje rizik od pothranjenosti i sarkopenije te doprinosi boljem podnošenju liječenja. Dugoročno je važan cjelokupni životni obrazac, a ne pojedina "supernamirnica". Mediteranski obrazac prehrane, obilje biljnih namirnica, održavanje zdrave tjelesne mase, izbjegavanje alkohola i redovita tjelesna aktivnost povezani su s povoljnijim zdravstvenim ishodima. Upravo kombinacija prehrane, tjelesne mase i kretanja čini najstabilniji temelj dugoročnog zdravlja nakon dijagnoze - poručuje stručnjakinja.

Tri osnovna cilja za sve oboljele su: održati odgovarajuću tjelesnu masu, očuvati mišićnu masu i omogućiti što bolje podnošenje terapije, kaže dr. Pavić

ELNUR/SHUTTERSTOCK

Crijevna mikrobiota

Crijevna mikrobiota obuhvaća trilijune mikroorganizama koji naseljavaju probavni sustav. Kako se navodi u priručniku, sve više istraživanja pokazuje da crijevna mikrobiota može utjecati na metabolizam estrogena, sustavnu upalu i imunosni odgovor organizma.

- Crijevna mikrobiota je mnogo više od sustava koji sudjeluje u probavi. Mikroorganizmi u crijevu sudjeluju u regulaciji imunosnog odgovora, upalnih procesa, sintezi nekih vitamina i metabolizmu hormona, uključujući estrogen. Istraživanja pokazuju i razlike u sastavu mikrobiote žena s rakom dojke u odnosu na zdrave žene, ali riječ je o području koje se intenzivno istražuje i ne treba stvarati dojam da možemo "liječiti mikrobiotu" samo određenim dodatkom prehrani. Najbolja svakodnevna podrška mikrobioti zapravo je vrlo jednostavna: raznolika prehrana bogata vlaknima i biljnim namirnicama - cjelovite žitarice, mahunarke, povrće, voće, orašasti plodovi i sjemenke - uz fermentirane proizvode poput jogurta, kefira i kiselog kupusa. Mediteranski obrazac prehrane tu se ponovno pokazuje vrlo praktičnim - kaže dr. sc. Pavić.

Prehrana kod proljeva i zatvora

Kod proljeva je prioritet spriječiti dehidraciju i gubitak elektrolita. Tada se privremeno prelazi na blagu, lako probavljivu prehranu s manjim udjelom vlakana, uz manje i češće obroke. Važno je dovoljno piti, u manjim količinama tijekom cijelog dana, te nadoknaditi natrij i kalij. Dok proljev traje, često treba ograničiti jako začinjenu, masnu i prženu hranu, alkohol, kofein, zaslađene napitke i proizvode sa šećernim alkoholima. Nakon smirivanja simptoma vlakna i uobičajena prehrana vraćaju se postupno. Uz to, autorica priručnika upozorava kako je posebno važno da se izražen ili dugotrajan proljev ne pokušava rješavati samo prehranom. Smanjeno mokrenje, tamni urin, jaka žeđ, vrtoglavica ili nagli gubitak tjelesne mase mogu biti znakovi dehidracije i razlog su za javljanje liječniku.

Kad je pak riječ o zatvoru, dr. sc. Pavić kaže da su tri osnovna pomagača tekućina, vlakna i kretanje, ali vlakna treba povećavati postupno i uvijek uz dovoljno tekućine. Korisni su povrće, voće, cjelovite žitarice i mahunarke, a kod nekih osoba i suhe šljive, kruške ili drugo voće s prirodnim laksativnim učinkom. Čak i kratka šetnja nakon obroka može pomoći radu crijeva.

Važno je, međutim, znati kada prehrana nije dovoljna. Ako stolice nema dulje od tri dana, poželjno je javiti se zdravstvenim djelatnicima, a zatvor povezan s opioidnim analgeticima često zahtijeva i odgovarajuću terapiju lijekovima.

Prehrana kod smanjenog apetita

Smanjeni apetit nije rijetka pojava tijekom procesa liječenja bilo koje vrste raka, pa tako i raka dojke. Ovdje je posebno važna poruka da cilj nije "jesti više pod svaku cijenu", nego iz svakog zalogaja dobiti što veću nutritivnu korist. Umjesto tri velika obroka često su bolji izbor mali obroci svaka dva do tri sata.

- Treba iskoristiti dio dana kada je apetit najbolji i tada pojesti nutritivno najvredniji obrok. Mala količina hrane može osigurati puno energije i proteina: punomasni jogurt ili kefir, sir, jaje, riba, smoothie s mlijekom ili jogurtom. Obrok se može obogatiti maslinovim uljem, avokadom, sirom ili drugim energetski bogatim namirnicama bez znatnog povećanja volumena. Kada je lakše piti nego jesti, korisni mogu biti smoothieji, frapei ili medicinski nutritivni pripravci - savjetuje dr. sc. Pavić, napominjući da u toj fazi cilj nije savršena prehrana, nego dovoljan unos hrane i očuvanje snage.

Kad se okus hrane promijeni

Promjene okusa najčešće su privremene. Hrana može djelovati bezukusno, gorko ili metalno, a namirnica koju je žena prije voljela može joj odjednom postati odbojna. Treba eksperimentirati: kod metalnog okusa nekima pomaže plastični pribor, ispiranje usta prije jela te hladnija ili mlaka hrana. Ako smeta okus mesa, izvor proteina mogu biti riba, jaja, mliječni proizvodi ili mahunarke. Ako smetaju mirisi toplih jela, hladni obroci često se bolje podnose. I vrijedi dio dana kada je okus najbolji iskoristiti za glavni obrok, kaže dr. sc. Pavić.

Kako jesti kod mučnine

Ako se kao nuspojava terapije javi mučnina, pomažu mali i češći obroci, jednostavna i blaga hrana te izbjegavanje masnih, jako začinjenih jela i intenzivnih mirisa. Hrana sobne temperature ili blago ohlađena često se podnosi bolje od vruće, a tekućinu je bolje uzimati u malim gutljajima tijekom dana. Također, nekim osobama odgovara i suha hrana poput dvopeka ili krekera. No, naša sugovornica ističe da je prehrana u ovom slučaju pomoćna mjera te da je suvremena antiemetička terapija vrlo važna. Ako mučnina traje, ako se pogoršava ili onemogućuje unos hrane i tekućine, svakako se trebate javiti liječniku.

Što ako se javi mukozitis

Mukozitis je upala sluznice usne šupljine i probavnog sustava koja se može javiti kao nuspojava kemoterapije, radioterapije ili ciljane terapije. U slučaju mukozitisa cilj je što manje nadraživati bolnu sluznicu, a ipak osigurati dovoljno energije, proteina i tekućine. Tada, kako savjetuje dr. sc. Pavić, najbolje odgovara mekana, glatka i vlažna hrana, poput krem juha, pirea, kaša, jogurta, pudinga, omleta, meko kuhanih jaja ili smoothieja. Hrana bi trebala biti mlaka ili sobne temperature, a treba izbjegavati tvrdu, grubu, suhu, jako začinjenu i kiselu hranu, alkohol i gazirana pića. Ako inače preporučena namirnica izaziva bol ili peckanje, treba je privremeno izostaviti, a ako bol onemogućuje jelo ili pijenje te dolazi do gubitka tjelesne mase ili znakova dehidracije, treba se obratiti liječniku i nutricionistu.

Bez osjećaja krivnje ako prehrana nije uvijek savršena

Priručnik o prehrani kod raka dojke u tiskanom obliku dostupan je u većini onkoloških ambulanti i u udrugama. Iako je tek nedavno objavljen, naša sugovornica kaže da su dosadašnje povratne informacije vrlo pozitivne.

- Voljeli bismo čuti iskustva što većeg broja korisnica jer nam upravo one mogu pokazati koji su im dijelovi priručnika najkorisniji, što im je najviše pomoglo tijekom liječenja i postoji li prostor za njegovu doradu. Posebno bih željela ženama koje se liječe od raka dojke poručiti da prehrana tijekom liječenja ne treba postati još jedan izvor straha, zabrana ili osjećaja krivnje. Ne postoji savršena prehrana. Cilj je sačuvati snagu i mišićnu masu, omogućiti što bolje podnošenje terapije te postupno graditi zdrave i održive navike koje će ih pratiti i nakon završetka liječenja. U priručniku zato posebno naglašavamo da se ne treba bojati "pogrešne hrane" niti osjećati krivnju ako se u svakom trenutku ne uspiju slijediti sve preporuke. Tijekom liječenja važnije je osigurati dovoljno energije i proteina, očuvati snagu i prilagoditi prehranu vlastitim mogućnostima i nuspojavama terapije nego težiti savršenstvu. Prehrana treba biti podrška liječenju i oporavku, a ne dodatno opterećenje - poručuje dr. sc. Eva Pavić.