Svatko stari na svoj način; nekome će koljena zaškripati u pedesetima, drugi će trčati maraton u osamdesetima; netko će posijedjeti u tridesetoj, drugi neće ni u šezdesetoj..., ali prezbiopija će se svima dogoditi u manje-više jednako vrijeme. Istraživanja i mjerenja pokazuju da vrlo malo zbivanja u našem tijelu tako ujednačeno prati životnu dob kao što je prati prezbiopija, pa ćemo je od ranih pedesetih imati svi. I ne postoje vitamini ni lijekovi koji bi to spriječili ili odgodili.
Prezbiopija (izraz dolazi iz grčkog jezika i u prijevodu znači stariji vid) nastaje zato što očna leća, koja nam omogućuje jasan vid i izoštravanje slike na blizinu, s godinama postaje sve tvrđa i s tim se otvrdnjavanjem može sve teže prilagođavati gledanju onoga što nam je blizu. Očna leća se, naime, pri gledanju na blizinu lagano ispupči, a tu sposobnost otvrdnjavanje oslabljuje i onemogućuje, pa se oči sve teže akomodiraju na gledanje na blizinu. Kada do toga dođe, a dođe oko 50. godine, ruke nam postaju "prekratke" - ne možemo dovoljno daleko odmaknuti tekst, ne možemo više čitati ni općenito vidjeti na blizinu. To je apsolutno prirodno, neumitno i čeka svakoga, kaže prof. prim. dr. sc. Igor Petriček, dr. med., specijalist oftalmolog, uža specijalnost prednji segment oka, pročelnik Poliklinike Klinike za očne bolesti KBC-a Zagreb. Prezbiopiju nazivaju i staračkom dalekovidnošću, no naš sugovornik taj izraz smatra bizarnim i ne koristi ga, ne samo zbog toga što čovjek sigurno nije starac u 50. godini, već i zato što ona, kako smo vidjeli, nema veze s dalekovidnošću.
Kako do odgovarajuće dioptrije
Kada prezbiopija nastupi, potrebno je nadoknaditi manjak u prilagođavanju oka na blizinu, a to se radi dodavanjem plus dioptrije u osnovnu dioptriju. Osnovna dioptrija je lomna jakost oka pri mirovanju akomodacije, dakle kada gledamo u daljinu, zato se uvijek određuje gledanjem u ploču sa slovima i brojkama koja je udaljena barem pet metara, objašnjava prof. Petriček. Promjene kod prezbiopije počinju s malim dodatnim plusevima dioptrije za blizinu koji rastu do 2 ili 2,5, što se doseže oko 55. ili 60. godine i do daljnjega tako i ostaje.
- Kada kratkovidna osoba koja ima, recimo, dioptriju -2 i cijeli život nosi naočale za daljinu jer bez njih na daljinu vidi mutno dođe u dob prezbiopije i dobije tih +2, računica je vrlo jednostavna: -2 i +2 jednako je nula. Dakle, kratkovidni ljudi, kada dođu u tu dob, ne trebaju naočale za čitanje i onda se u narodu raširila fama da se kratkovidnost u tim godinama izgubi. Ne, ona se nikada neće izgubiti. Osoba i dalje ima tu istu kratkovidnost i trebaju joj naočale za daljinu, ali one sada na blizinu smetaju - to su oni ljudi, svi ih viđamo u tramvajima, koji gledaju u mobitel s naočalama na čelu. Kratkovidni su i više ne podnose naočale na blizinu pa ih moraju maknuti kako bi vidjeli na blizinu - objašnjava profesor i nastavlja: - Kod dalekovidne osobe i plus dioptrije računica je opet jednostavna: ako u dobi prezbiopije treba, primjerice, +2 za blizinu i +2 za daljinu, to daje +4. U tim godinama dalekovidni ljudi, dakle, moraju nositi dvije dioptrije, jednu za daljinu i drugu za blizinu, što je nepraktično. Kratkovidna dioptrija, rekli smo, često se na blizinu anulira, pa ljudima trebaju samo naočale za daljinu.
Treća su skupina osobe koje ne trebaju naočale za daljinu. Kada nastupi prezbiopija, njima je dovoljan klasičan mali plus koji mogu riješiti i kupnjom naočala u trgovini. Ljudi se obično boje kupovnih naočala i misle da će im se zbog njih pokvariti vid, ali, kaže prof. Petriček, što se optike tiče, one nisu loše, a najveći su im problem loši okviri koji se vrlo često jako brzo polome.
- One malo povećavaju na blizinu i optički su zadovoljavajuće ako imate jednostavnu dioptriju, dakle ako vam ništa ne treba za daljinu. Uz to, cijena im je povoljna. No, ako imate razliku dioptrije između dva oka ili imate astigmatizam, onda nikako nisu za vas, tada se moraju raditi naočale po mjeri - upozorava.
Gledanje na različite udaljenosti
Kad se pojavi prezbiopija, određuje se dioptrija za fiksnu udaljenost koja po standardima iznosi 35 centimetara. Tako se propisuju naočale za čitanje i to je udaljenost čitanja, ali nije udaljenost računala i nije udaljenost rada rukama - ta bi udaljenost odgovarala dužini ruke. Ukratko, dioptrija za računalo nije jednaka dioptriji za čitanje i to se ljudima ponekad ne objasni dovoljno dobro, navodi oftalmolog.
- Kako idu godine, tako se praktički za svaku udaljenost mora propisati druga dioptrija. Rješenje mogu biti progresivne naočale čija stakla u gornjem dijelu imaju dioptriju za daljinu, a u donjem za čitanje te između toga uski dio za međuudaljenosti. Međutim, standardni progresivi nisu dobar izbor za rad na računalu, jer je ta međuzona uska i morali biste podizati glavu kako biste izoštrili pogled na kompjutor, što je vrlo, vrlo nepraktično. Radu na računalu, pogotovo svakodnevnom, namijenjene su posebne naočale, tzv. radni progresivi, koji u gornjem dijelu stakala imaju dioptriju za kompjutor, a u donjem za čitanje. No, nema daljine, tako da su sva ta rješenja kompromisna - kaže prof. Petriček. - Vrlo je važno i za što vam trebaju naočale. Kad na pregledu osobi odredim osnovnu dioptriju za daljinu i onu koju treba imati za blizinu, za onih 35 centimetara, a to gotovo da se određuje po godinama, dalje je sve stvar dogovora. Vidimo u čemu osobi dioptrija najviše smeta, čime se najviše bavi itd., kako bismo joj dali ono što joj je potrebno. Važno je da pacijent izađe iz ordinacije zadovoljan.
Nema laserskog skidanja
Dioptrija se kod prezbiopije ne može skinuti laserskom ni bilo kojom drugom operacijom. Ipak, postoje neka kompromisna rješenja.
- Laserske operacije, a najčešći je LASIK, prvenstveno se koriste kod kratkovidnih dioptrija. Osoba je kratkovidna zbog toga što joj je oko nešto malo duže, pa već samo jedan milimetar te prekomjerne dužine znači tri dioptrije. Oko se laserskom operacijom ne može skratiti, nego se njome skida sloj rožnice čime se mijenja dioptrija oka, no time nismo djelovali na uzrok, nego smo indirektno djelovali na optiku oka. Međutim, kako sam rekao, prezbiopija nije dužina oka, nije dalekovidnost, a ni kratkovidnost, nego je slabija elastičnost očne leće, na što se ne može utjecati. Postoje posebne, multifokalne leće koje se ugrađuju u oko, a mogu se ugraditi i ako osoba nema mrenu i leća joj je bistra, ali želi promjenu dioptrije. One u sebi imaju više zona fokusa, čime se može simulirati dobro prilagođavanje na blizu, ali imaju i svojih nedostataka, npr. neke vidne smetnje, tako da nisu idealno rješenje - kaže prof. Igor Petriček.
Navodi i mogućnost tzv. monovizije, opcije kod koje se jedno oko optimizira za gledanje na daljinu, a drugo za čitanje, pri čemu se za daljinu uglavnom optimizira dominantno oko. Monovizija se može napraviti na naočalama pomoću različitih stakala, može se dati kontaktna leća samo na jedno oko, postoji više varijanti. U praksi to znači da osoba nema potpuno oštru sliku za daljinu i za blizinu s oba oka, ali nekim je ljudima prihvatljivo na taj način riješiti pitanje vida pomoću samo jednih naočala kod kojih je jedna strana prilagođena gledanju na blizinu, a druga za daljinu. Takve naočale mogu odgovarati, primjerice, ljudima koji imaju jednaku dioptriju na oba oka.
Uža i šira zjenica
- Prezbiopija je proces koji se apsolutno odvija po vremenskom slijedu i kad vidim koliko čovjek ima godina, znam i koja mu dioptrija treba za blizinu. Kad dođete do 60. godine, taj dodatak za blizinu je +2,5 i nakon toga se situacija ne mijenja, jer u toj je dobi očna leća potpuno nepomična i više se ne može prilagođavati na blizinu. Kad prezbiopija počinje, a to je oko 42. ili 43. godine, mnogi mi se pacijenti znaju požaliti da na plaži mogu bez problema čitati novine ili knjigu, a navečer prije spavanja, uz svjetlo svjetiljke, ne mogu. To je klasična priča za početnu prezbiopiju - ljudi misle da je to neki zamor, da su navečer umorni, pa ne mogu čitati, ali ne radi se o tome. Razlog je u tome što na plaži ima puno svjetla, a kada je oko nas puno svjetla, onda se zjenice sužavaju. Što je zjenica uža, to je dubinska oštrina veća i osoba koja već teško "hvata" tekst, u tim ga uvjetima lakše "hvata" na usku zjenicu. Kod slabijeg svjetla navečer zjenica je šira i zbog manje dubinske oštrine osoba jednostavno slabije vidi. Lampica sa strane nije dovoljna - objašnjava profesor i dodaje kako se u sumraku i mraku zbog širenja zjenice u optiku oka uključuje i okolni, periferni dio rožnice i očne leće koji je optički slabiji, pa nastaje puno više nepravilnih lomova svjetla, što ljudima smeta. Zbog toga se jako puno ljudi boji voziti po noći. Kažu da danju voze bez problema, međutim noću ne žele voziti zbog tih promjena koje se ne mogu ispraviti naočalama.
Prezbiopiju moramo prihvatiti, ona je dio starenja, dio promjene oka. Ujedno je i najmanji mogući problem, poručuje oftalmolog Petriček:
- Nikad nisam vidio osobu koja bi došla u određene godine u kojima se očekuje razvoj prezbiopije, a da ne treba nikakvu pomoć zbog toga. Neko su vrijeme bile aktualne neke vježbe za skidanje dioptrije, pa naočale koje navodno pomažu jačanju očnog mišića, no sve su to zavaravanja. Imao sam nekoliko pacijenata koji su bili na tome i oni su bili duboko uvjereni da nakon toga daleko bolje vide, no kada sam ih izmjerio, pokazalo se da su vidjeli potpuno jednako kao prije. Jedno je što čovjek zamisli, a drugo ono što zapravo jest, ali ako mu je barem psihički lakše, onda neka u to vjeruje.
Cjenkanje oko dioptrije
Prof. Igor Petriček, specijalist oftalmolog, u šali kaže kako ponekad svoju ambulantu naziva oftalmopsihijatrijska ambulanta, jer pacijenti znaju doći s problemima koji nisu usko vezani uz optiku oka i oko općenito, a to je najčešće problem starenja. Ljudi se često ne mogu s time pomiriti i onda se "cjenkaju" oko dioptrije, a češće to rade žene.
- Potrebna dioptrija takvim se pacijentima i pacijenticama čini previsoka, pa pitaju može li biti manja. Kažem im da može, ali da će tada slabije vidjeti, pa se nađemo negdje na sredini. Njima je psihički lakše, jer je dioptrija manja, pa se osjećaju mlađe, ali slika im je lošija. No, to ne šteti dalje vidu. Važno je naglasiti: nosio netko ili ne nosio naočale za blizinu kod prezbiopije, toj će osobi optika oka biti potpuno jednaka, ali će lošije vidjeti ako ih ne nosi - ističe profesor. - Priča da oko treba pustiti da "radi", pa mu se zato propisuje manja dioptrija, pogrešna je. Isto se tako netočno kaže da će se oko "zalijeniti" ako mu damo potpunu dioptriju i da će osoba zbog toga onda morati nositi naočale. Nije tako, nego dioptrija raste kako raste, a prilagodba na blizinu se smanjuje i taj proces razvoja prezbiopije napreduje, dok jednostavno sve ne sjedne na svoje mjesto.
Kojim tempom na oftalmološke preglede
Prema standardu bi osoba koja nema problema s očima i vidom trebala prvi oftalmološki pregled obaviti oko 40. godine, kako bi se provjerilo je li sve u redu - od optike do očnog tlaka i očne pozadine, svega gdje bi se mogli naći problemi kojih osoba i ne mora biti svjesna. Osoba kojoj se u 50. ili 55. godini na pregledu ne ustanovi nikakav element koji zahtijeva češću kontrolu, trebala bi se kontrolirati svake tri godine. Ako se nađe nešto što zahtijeva češće kontrole, obično se rade jednom godišnje, kaže prof. prim. dr. sc. Igor Petriček, spec. oftalmolog s KBC-a Zagreb, i dodaje:
- Sada se puno govori o uvođenju obveznog liječničkog pregleda za vozačku dozvolu u 65. ili 70. godini života. Vidjet ćemo kako će vlasti tome pristupiti, ali smatram da bi to bilo apsolutno ispravno, jer ako je netko dobio dozvolu s 18, u sljedećih pedesetak godina u oku se može promijeniti sve. Velik broj ljudi u tim godinama ponekad nije ni svjestan koliko zapravo ne vidi, čime u prometu ugrožavaju i druge i sebe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....