Metaboličko zdravlje podrazumijeva mnogo više od same činjenice tjelesne mase ili pak razine šećera u krvi. Prema endokrinolozima, način na koji tijelo reagira na inzulin jedan je od najjasnijih pokazatelja koliko naš metabolizam učinkovito funkcionira.
Zašto je osjetljivost na inzulin važna?
Inzulin se često opisuje samo kao hormon koji regulira šećer u krvi. Ipak, njegova je uloga mnogo šira. On je, naime, središnji regulator metabolizma koji pomaže tijelu pravilno razgraditi ugljikohidrate, masti i proteine. Kada su tkiva osjetljiva na inzulin, stanice učinkovito preuzimaju glukozu iz krvi i koriste je za energiju. Time se održava stabilna razina šećera u krvi i usklađeno funkcioniranje metaboličkih procesa. Suprotno tome, kod inzulinske rezistencije tijelo mora proizvoditi veće količine inzulina kako bi postiglo isti učinak. S vremenom taj za tijelo naporan proces može dovesti do razvoja dijabetesa tipa 2, nealkoholne masne bolesti jetre i povećanog kardiovaskularnog rizika.
Kako se procjenjuje osjetljivost na inzulin?
Liječnici procjenjuju više laboratorijskih parametara kako bi dobili cjelovitu sliku. Najčešće pretrage uključuju:
Glikemiju natašte koja pokazuje razinu glukoze u krvi nakon najmanje osam sati bez unosa hrane. Povišene vrijednosti mogu upućivati na poremećenu regulaciju inzulina.
Inzulin natašte (inzulin u serumu) - pokazuje koliko inzulina gušterača proizvodi u mirovanju. Povišene vrijednosti, osobito uz normalnu ili blago povišenu glikemiju, mogu biti znak inzulinske rezistencije.
HbA1c (glikirani hemoglobin) - odražava prosječnu razinu šećera u krvi tijekom posljednja tri mjeseca.
Lipidogram - analizira razine kolesterola i triglicerida, koji često pokazuju promjene povezane s inzulinskom rezistencijom.
Broj na vagi nije dovoljan pokazatelj
Tjelesna masa sama po sebi ne daje potpunu sliku metaboličkog zdravlja. Dvije osobe s istim indeksom tjelesne mase (ITM) mogu imati potpuno različit metabolički rizik. Ključnu ulogu imaju sastav tijela i raspodjela masnog tkiva. Visceralna mast, odnosno mast koja se nakuplja oko unutarnjih organa, povezana je s upalnim procesima i inzulinskom rezistencijom. S druge strane, mišićna masa ima zaštitnu ulogu jer poboljšava preuzimanje glukoze iz krvi i povećava osjetljivost na inzulin.
Kako poboljšati osjetljivost na inzulin?
1. Uključite trening snage
Trening s opterećenjem posebno je učinkovit jer povećava mišićnu masu, a mišići imaju ključnu ulogu u regulaciji glukoze. I aerobna aktivnost i trening snage dokazano poboljšavaju osjetljivost na inzulin, ponekad već nakon nekoliko dana ili tjedana redovitog vježbanja. Nadalje, očuvanje mišićne mase osobito je važno s porastom dobi, kada prirodno dolazi do njezina smanjenja.
2. Obratite pozornost na prehranu
Smanjenje unosa visoko prerađene hrane te povećanje unosa cjelovitih namirnica temelj su metaboličkog zdravlja. Dovoljan unos proteina važan je za očuvanje mišićne mase. Mediteranska prehrana, koja se temelji na povrću, voću, mahunarkama, cjelovitim žitaricama, maslinovu ulju, orašastim plodovima i nemasnim izvorima proteina, povezuje se s poboljšanjem metaboličkih pokazatelja i smanjenjem kardiovaskularnog rizika. Gubitak već oko pet posto tjelesne mase povezan je s mjerljivim poboljšanjem metaboličkih parametara.
3. San i upravljanje stresom
Kronični nedostatak sna i dugotrajni stres negativno utječu na regulaciju inzulina. Redovit i kvalitetan san te tehnike smanjenja stresa, poput tjelesne aktivnosti, relaksacijskih metoda ili svjesne prisutnosti (mindfulness), mogu dodatno podržati metaboličku ravnotežu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....