Što nam govori nalaz urina i koju bolest može otkriti prije pojave prvih simptoma? Prof. dr. Rogić: Ovo je najveća zabluda

Analiza urina jedna je od najstarijih laboratorijskih pretraga. Ovaj jednostavni pregled može ukazati na niz različitih bolesti ili poremećaja, poput šećerne bolesti, infekcija, bubrežnih bolesti, kamenaca ili tumora u urogenitalnom traktu. Ipak, za potvrdu ili isključenje dijagnoze potrebno je uvijek učiniti daljnje slikovne ili laboratorijske pretrage, objašnjava naša sugovornica prof. dr. sc. Dunja Rogić, specijalistica medicinske biokemije i predstojnica Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku KBC-a Zagreb. Često ovoj pretrazi pristupamo s mišlju da o njoj sve znamo, počevši od prikupljanja uzorka urina, međutim, to je potpuno pogrešan stav. Zato smo zamolili našu sugovornicu prof. dr. Rogić odgovore na konkretna pitanja.

Prisutnost krvi u urinu ozbiljan je nalaz koji neizostavno treba dalje dijagnostički razjasniti, objašnjava prof. dr. sc. Dunja Rogić

Foto: Lucija Očko/CROPIX

• Što se sve analizira u standardnom nalazu urina i što nam govori boja urina?

Osnovni pregled urina provodi se test trakom koja najčešće sadrži deset odvojenih reagens polja. Svako polje na test traci reagira s određenim sastojkom mokraće te, ovisno o količini prisutne tvari, mijenja intenzitet boje. Važno je napomenuti da je ovaj dio osnovnog pregleda urina vrlo jednostavan i može se provoditi i izvan laboratorija. Analizira se gustoća i pH (kiselost) urina, što je važno kod nekih bolesti, ali i toksikoloških analiza za provjeru vjerodostojnosti uzorka. Zatim, analizira se prisutnost bilirubina i urobilinogena (ukazuju na jetrenu bolest), leukocita i nitrita (parametri upale), prisutnost hemoglobina iz krvi (upale, kamenci, tumori), glukoze (povišena kod šećerne bolesti, ali i kod prekomjernog unosa glukoze hranom), ketona (šećerna bolest, ali se također nalaze i kod zdravih ljudi kad gladuju, odnosno gube na tjelesnoj težini) i proteina (povišena koncentracija može ukazivati na bubrežne bolesti).

Najčešća zabluda je da se krv u urinu lako prepoznaje golim okom putem crvene boje urina. Međutim, istina je posve drugačija. Crveni urin ne znači uvijek prisutnost krvi u urinu (hematuriju) jer postoji hrana (primjerice cikla) i neki lijekovi koji uzrokuju crvenu boju urina. Također, ako je krv u urinu prisutna, ali u manjim količinama, standardna boja urina, koja varira između svijetlo i tamno žute, ovisno o hidraciji, neće biti promijenjena. Standardni pregled urina test trakom otkriva svaku, pa i najmanju okom nevidljivu hematuriju. Prisutnost krvi u urinu ozbiljan je nalaz koji neizostavno treba dalje dijagnostički razjasniti.

• Kada je potrebno učiniti urinokulturu i što je razlikuje od standardne pretrage urina?

Urinokultura je mikrobiološka pretraga urina kojom se otkriva moguća prisutnost mikroorganizama koji mogu biti uzročnici infekcija urogenitalnog sustava. Ako se takav uzročnik otkrije urinokulturom, nakon nje slijedi tzv. antibiogram koji pokazuje koji lijek ili lijekovi su najučinkovitiji za otklanjanje predmetnog mikroorganizma. Za pouzdani nalaz urinokulture ključno je da se uzorak uzme na sterilan način (srednji mlaz urina nakon higijene spolovila bez brisanja ručnikom) u sterilnu posudicu. Iz ovako uzetog uzorka urina moguće je napraviti i osnovni pregled mokraće (pregled test trakom i sediment). Obrnuto, međutim, nije moguće, drugim riječima, iz nesterilno uzetog uzorka urina može se napraviti osnovni pregled mokraće (test traka i sediment), ali ne i urinokultura.

• Kako pravilno uzeti uzorak urina da bi laboratorijski nalaz bio pouzdan?

Idealno je da to bude srednji mlaz urina, a za urinokulturu je dodatno ključna i prethodna higijena spolovila, kao i sterilnost spremnika. Također, bitno je da urin ne stoji dulje od 2 sata prije analize.

• Koliko na nalaz urina utječu prehrana, unos tekućine, lijekovi i tjelesna aktivnost?

Prehrana prije svega utječe na promjenu pH (kiselosti) urina u smislu pomaka pH prema višim vrijednostima u vegetarijanaca, a nižim kod mesne prehrane ili uzimanja dodataka prehrani poput vitamina C. Također, pojava kristala, odnosno amorfnih soli u urinskom sedimentu, koja je gotovo uvijek potpuno bezazlen nalaz, najčešće je uzrokovana prehranom. Unos tekućine prije svega utječe na specifičnu težinu (gustoću), a posljedično i boju urina – kod pojačanog unosa tekućine specifična težina urina se smanjuje, a boja postaje blijedožuta. Obrnuto, kod smanjenog unosa tekućine, specifična težina raste, a boja se mijenja prema izraženije žutoj. Rijetki lijekovi ili dodaci prehrani (primjerice, visoke doze vitamina B) mogu izazvati promjenu boje urina, što mora biti jasno deklarirano na uputama o lijeku. Tjelesna aktivnost može uzrokovati dehidraciju i posljedični porast specifične težine urina, kao i prolaznu blagu proteinuriju, hematuriju i/ili izlučivanje tzv. hijalinih cilindara vidljivih u sedimentu urina. Međutim, ekstremna fizička aktivnost ponekad može uzrokovati ozbiljno stanje rabdomiolize, odnosno razgradnje skeletnih mišića iz kojih se oslobađa mioglobin koji može oštetiti bubrege. U tom slučaju boja urina postaje tamnosmeđa, a u krvi dolazi do izrazito visokih vrijednosti enzima kreatin kinaze (CK).

Analiza urina može ukazati na niz različitih bolesti ili poremećaja, poput šećerne bolesti, infekcija, bubrežnih bolesti, kamenaca ili tumora u urogenitalnom traktu, kaže predstojnica Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku KBC-a Zagreb

Foto: Lucija Očko/CROPIX

• Koje bolesti može otkriti nalaz urina?

Rutinski nalaz urina otkriva prije svega proteinuriju, što je najčešći prvi znak bubrežne bolesti prije pojave bilo kakvih drugih simptoma. Međutim, u svrhu ranog otkrivanja početnih stadija bubrežne bolesti još je bolje učiniti pretragu koja se zove omjer albumina (vrsta proteina najčešće prisutnih u urinu) i kreatinina u urinu (engleski ACR, albumin/creatinine ratio). Navedenu pretragu u Hrvatskoj rade laboratoriji unutar domova zdravlja, te stoga za nju nije potrebno ići u bolničke laboratorije.

Također, rutinski pregled urina otkriva i asimptomatsku, a oku nevidljivu hematuriju (pojavu krvi u urinu), koja može biti rani znak različitih bolesti bubrega ili urogenitalnog trakta.

Nalaz povišene glukoze u urinu ne mora značiti da pacijent boluje od šećerne bolesti. Dijagnostički kriteriji za šećernu bolest su mjerenje glukoze u krvi natašte ili HbA1c u bilo koje doba dana.

• Što znači kada nalaz pokazuje bakterije bez simptoma infekcije i kada je potrebno ponoviti pretragu?

Osobe s povećanim brojem bakterija u urinu, a bez simptoma infekcije urogenitalnog trakta, najčešće nije potrebno liječiti, osim ako se radi o trudnicama ili rizičnim skupinama imunološki oslabljenih bolesnika. Pretragu urina nije potrebno ponavljati osim kod liječenih bolesnika kako bi se pratio učinak terapije. Također, rutinsku pretragu urina i urinokulturu valja ponoviti ako se kod osobe s inicijalno asimptomatskom bakteriurijom naknadno pojave simptomi infekcije urogenitalnog trakta.