Naše bake klele su se u kompromis kao tajnu sretnog braka. Savjetnica za parove: ‘Evo zašto o tome mislim sve najgore‘

Sjećam se kako su starije gospođe u mojim dvadesetima uvijek znale dati isti savjet mladim ženama: "Draga moja, tajna sretnog braka je kompromis."

To bi obično rekle smiješeći se, s rukama utopljenim u krilu, u kasnim osamdesetima ili ranim devedesetima života, uz neki komentar: "Mi smo se uvijek znali dogovoriti… i zato smo izdržali zajedno 60 godina."

I svaki put bih pomislila: pa kako da im ne vjerujem? Ako netko ima staž od šest desetljeća, valjda zna tajnu. Ali kako sam i sama skupljala partnerskog i ljubavnog iskustva, kako sam radila s ljudima i započela vlastiti brak, počela sam promišljati i zatim shvaćati jednu vrlo neugodno iskrenu stvar: Možda nije tajna u kompromisu. Možda je tajna u tome da su se – trpjeli. Uspješno.

I odjednom ona rečenica "Bili smo sretni jer smo radili kompromise" više nije zvučala romantično. Zvučala je kao: "Nismo bili sretni, ali smo bili pristojni." A pristojnost nije formula ljubavi.

Jer što kompromis u praksi često znači?

To da se jedan malo ili dovoljno slomi, drugi malo ili nimalo ne slomi i onda se oboje prave da je sve u redu. A zapravo, nitko nije oduševljen. Nitko ne dobiva ono što želi. Ili samo jedna osoba dobije što želi pod krinkom: pa dogovorili smo se. U biti, netko nije potpuno viđen.

Prevara kompromisa: igra u kojoj uvijek pobjeđuje asertivniji partner

Onaj tko je asertivniji, glasniji, emocionalno otporniji ili jednostavno tvrdoglaviji uvijek dobije malo više. Onaj tko je empatičniji, mirniji, popustljiviji, onaj tko treba prespavati noć ili dvije da mu se slegnu misli, uvijek da malo više u taj kompromis jer odluka često "treba biti sada". I tako se stvara tiha neravnoteža, nevidljivi emocionalni minus, koji se ne vidi odmah, ali se počinje gomilati kao prašina ispod tepiha…

U prvoj godini veze to je razlog za svađu, ali već u drugoj, ako opstanemo…, izgleda kao sitnica. Nadamo se da će se to promijeniti i doći na svoje. U petoj godini veze osjećamo "lagano" nezadovoljstvo. Još se uvjeravamo da nije tako… U desetoj, svjesni smo kronične frustracije koju nitko više niti zna, niti pokušava objasniti riječima.

A onda, s 85 godina, gledajući unatrag, lako je reći: "Sve je bilo dobro, kompromis je uvijek zlatna sredina." Jer u toj dobi ljudi se uglavnom sjećaju toplog, ne trpljenja. Sjećaju se navike, ne činjenice da su godinama prešućivali svoje potrebe.

Opasan za bliskost

Bliskost traži cijelog čovjeka, sa željama, strastima, granicama, potrebama, glasom, autentičnošću, sa svim osobinama. A kompromis često kaže: "Uzmi pola i šuti." Ili još točnije, odrekni se dijela sebe i šuti.

Kada dvoje ljudi desetljećima biraju pola sebe kako bi se podredili drugome, događa se nešto jako važno: veza postaje operativna, a ne živa. Ljubav postaje logistika, gubi se strast, sitnice, uzbuđenje i ugodno iščekivanje.

Intimnost postaje raspored, ako je uopće više ima. Partneri postaju suradnici koji vode kućanstvo, pristojno, uredno i bez skandala. Izbjegavanje svađa postaje najveći zajednički uspjeh. I to doista nije veza. To je suživot. To su cimeri.

Kada nema svađe, rasprave, ali zato što se netko više ne usudi reći istinu, to nije mir. To je prešućeni kaos.

Psihologija kompromisa: zašto ostavlja i "pobjednika" i "gubitnika"

Kompromis spada pod strategije konfliktnog rješavanja gdje obje strane malo-pomalo odustaju. Čini se razumno, ali istraživanja pokazuju:

• Nakupljena sitna nezadovoljstva imaju snažniji negativan efekt na emocionalnu vezu nego jedan veliki konflikt.
• Ljudi koji redovito "pregrizu" stvari zbog mira češće razvijaju anksioznost ili pasivnu agresiju.
• Veze s visokim stupnjem suzdržavanja imaju nižu razinu seksualne želje i spontanosti.

Drugim riječima, kompromis nas uči da je moguće biti zajedno, bez pravog povezivanja, bez uživanja, uči nas prihvaćanju da ne zaslužujemo i ne trebamo bolje. Ali, što ako nam veza nije dana da preživimo, nego da živimo, uživamo?

Kad sam jednom ja sebi postavila ovo pitanje, sve se promijenilo. Moj cijeli svemir se preokrenuo te sam i sama odlučila staviti veći fokus na nas koji se volimo, svakodnevno prakticirati lijepe sitnice koje vraćaju povezanost, intimnost, strast.

Zapitajte se samo: Želim li ja brak u kojem se trpimo? Želim li život u kojem je "ok" dovoljno? Želim li vezu u kojoj svaki dan biramo pola sebe? Naravno da ne. I gotovo svi parovi s kojima radim, kad skinu slojeve i iskreno kažu što osjećaju, priznaju isto: "Ne želimo kompromis. Želimo autentičnu vezu."

Alternativa kompromisu

Suprotno onome što se misli, alternativa nije svađa. Nije borba. Nije dominacija jednog partnera. Alternativa je naša, tj. vaša formula ljubavi. To je nova ideja, novo rješenje, nova stvarnost koja nastaje tek kad se partneri stvarno čuju, bez straha da će ispasti zahtjevni ili nerazumni. To je rješenje koje zadovoljava oboje, do kraja, ne napola. Ne "tvoja verzija". Ne "moja verzija". Nego nešto što nastaje kad se dvoje ljudi stvarno čuje.

Primjer 1: vikendi – druženje vs. mir

Jedan partner želi društvo svake subote, drugi želi mir i punjenje baterija.

Kompromis: "Ostat ćemo doma pola dana, družit ćemo se pola dana." Nitko nije sretan, dan rascjepkan.

Vaša formula ljubavi: subota je društvena, nedjelja je mirna. Ili vikend zabave, vikend mira. Dvoje zadovoljnih ljudi, umjesto dvoje napola frustriranih.

Bitno je napomenuti: Osoba koja ide van, a nije joj to po volji, neka ne prigovara i ne duri se. Neka da maksimum od sebe iz poštovanja i ljubavi prema partneru. Isto vrijedi i za drugu situaciju. Uživajte u trenutku iskreno, doista kao da je zadnji.

Primjer 2: novac – štednja vs. uživanje

Jedan partner želi štedjeti, drugi želi živjeti punim plućima.

Kompromis: "Trošit ćemo malo, štedjeti malo." Nitko nema osjećaj kontrole. Štediša je nervozan, hedonist je uskraćen.

Vaša formula ljubavi: Partneri pitaju jedno drugo: Što i koliko tebi treba da se osjećaš sigurno? Što i koliko tebi treba da se osjećaš živo? Pa onda unaprijed dogovoriti fiksni iznos za štednju, fiksni iznos za užitak. I nitko više nema grižnju savjesti. Zatim pokušajte sami doći do odgovora, zašto je prisutna potreba za možda pretjeranom štednjom? Je li u pitanju odgoj, strah od neimanja… isto tako i za trošenje, pitajte se koliko to utječe na vaš život i koliko vas opterećuje u svakodnevnom životu. Kada razumijemo pozadinu i odakle neka naša ponašanja dolaze, lakše nam je samima shvatiti i objasniti partneru.

Primjer 3: seksualna želja – veća vs. manja

I tu dolazimo do srži teme - kompromis u intimnosti. Ne smije postojati.

Zašto? Jer seks nije aktivnost, sjednica upravnog odbora jednom kvartalno ili jednom godišnje. To je emocionalni jezik. Kada partneri pristaju na kompromis u području intime, zapravo pristaju na nešto mnogo opasnije: jedan partner se mora forsirati, drugi se mora sputavati; bliskost opada, povjerenje se hladi, frustracije rastu; tijelo prestaje reagirati spontano, počinjemo primjećivati nekog drugog, gdje možemo dobiti ono što nam nedostaje u našoj vezi.

Kompromis u intimnosti uvijek vodi u tihu bol i patnju, na obje strane.

Ne radite kompromis u intimnosti, evo zašto:

• Seks nije obaveza nego jezik. Kad pristajemo na intimnost "da ne bude svađe", tijelo to registrira kao pritisak, a ne kao ljubav i spontana želja se gasi.
• Kompromis u seksu uvijek stvara nejednakost. Jedan partner se mora forsirati, drugi se mora suzdržavati. Rezultat? Oboje osjećaju da nešto nije u redu.
• Intimnost ne trpi "polovična rješenja". Bliskost nastaje samo kad oboje žele iz cijelog srca, ne iz osjećaja dužnosti. Frustracije su neizbježne s obje strane ako se intima provodi po satu, datumu ili "trebalo bi".
• Nezadovoljstvo u seksu prelijeva se na ostatak odnosa. Manjak želje često nije uzrok, nego posljedica neizgovorenih i zanemarivanih potreba, straha, srama ili predugog kompromisa.

Pravo rješenje nije sredina, nego vaša formula ljubavi. To znači: razgovarati o potrebama, stvarati atmosferu (koja potiče oboje da se bavite jedno drugim) i graditi intimnost koja nikoga ne prisiljava i nikoga ne uskraćuje.

I za kraj...

Možda će i naše 85-godišnje "ja" jednog dana sjediti na klupi s rukama u krilu, gledati unatrag i reći nešto sasvim drugačije od naših baka: "Bilo nam je lijepo, ne zato što smo se trpjeli, nego zato što smo se birali. Svaki dan."

Petru Pinjuh, certificiranu savjetnicu za partnerske odnose i intimu možete pratiti na društvenim mrežama Facebook, Instagram, i TikTok.