Kao i većina ljudi, vjerojatno želite partnera koji se prema vama lijepo ponaša. No, isto tako moguće je i da u trenutku kad vam netko počne manje slati poruke, otkazivati planove ili se bez objašnjenja ponašati distancirano prema vama, vaš interes naglo poraste. Odjednom to postaje osoba o kojoj ne možete prestati razmišljati (ili se zbog nje uzbuđivati), čak i ako vam prije svega toga nije bilo naročito stalo do nje. Koliko god to zvučalo kontradiktorno, ta privlačnost nije samo stvar „lošeg” ukusa ili toga da vas privlače emocionalno nedostupne budale. Nešto treba pripisati i našem modernom svijetu upoznavanja u kojem se nagrađuju i cijene dvosmislenost, pomiješani signali i nonšalancija jer se takve osobe interpretiraju kao „teško dostupne” i stoga poželjnije.
- Osjećaj privlačnosti prema nekome tko ne uzvraća takve osjećaje toliko je uobičajeno iskustvo da ga ne treba patologizirati. Stvarnost je jednostavno to da smo ljudska bića koja osjećaju interes prema mnogim ljudima, a dobar dio njih neće imati isti interes za nas - kaže psihoterapeutkinja Angela Sitka. Ipak, dodaje, ako primijetite kod sebe ili nekoga drugoga obrazac isključive privlačnosti prema partnerima koji su distancirani, nedosljedni i očito zatvoreni za duboki odnos, trebalo bi o tome porazgovarati sa stručnom osobom. Kako kaže psihoterapeutkinja, postoji nekoliko psiholoških razloga zašto se naš mozak može navući na takvu neizvjesnost u odnosu.
Anksiozna privrženost
Jedno od najčešćih objašnjenja je anksiozni stil privrženosti, za koji dr. Sitka kaže da opisuje ljude koji su posebno osjetljivi na uočene znakove odbijanja: odgođenu poruku, otkazan plan ili suptilnu promjenu tona prema hladnom. Ako ste odrasli s odsutnim ili udaljenim roditeljima, možda ste rano naučili da ljubav i pažnja nisu zajamčeni, što može držati vaš živčani sustav u stanju visoke pripravnosti za bliskost, ali i napuštanje. Ovaj način razmišljanja može se pojaviti i u romantičnim situacijama.
- Tjeskoba i neizvjesnost mogu pojačati privlačnost i djelovati poput iskre koja rasplamsava uzbuđenje. A kako bismo ublažili tu tjeskobu, osjećamo potrebu da se više bavimo tom osobom. Možda čak i romantiziramo tu nelagodu. Iako ta napetost može nalikovati kemiji ili strasti, vjerojatnije je da vaš mozak brka stres neznanja i neizvjesnosti s privlačnošću - pojašnjava dr. Sitka.
Problemi s predanošću
- Za druge, privlačnost prema nedostupnim ljudima može biti povezana s osjećajem nelagode prema emocionalnoj bliskosti. Ranjivost, intimnost i opći rizik da budete „viđeni” izbliza (i potencijalno povrijeđeni) mogu se činiti zastrašujućima, zbog čega povlačenje druge osobe može djelovati tako da vašu vezu ponovno osjećate sigurnijom i privlačnijom - smatra psihoterapeutkinja dr. Morgan Hancock.
U tim slučajevima, kaže dr. Hancock, za vas može predstavljati gotovo olakšanje kad se druga osoba ponaša suzdržano jer tada ponovno možete uspostaviti osjećaj kontrole koji vam pomaže da održite distancu. Drugim riječima, kad pritisak da se otvorimo ili obvežemo popusti, dinamika se može činiti manje rizičnom i, paradoksalno, uzbudljivijom.
Privlačnost „nedostižnosti”
Na psihološkoj razini, istraživanja pokazuju da stvari (ili ljude) obično doživljavamo kao vrjednije kada se čine rijetkima i nedostižnima. Kod izlazaka može postojati element težnje za njihovom pažnjom kao da nas konačno primanje poruke ili mrvice pažnje čine „posebnima” ili znači da smo „pobijedili”.
Fantazija o njihovom potencijalu
Neki ljudi bi mogli iskusiti ono što Sitka naziva „simboličkom idealizacijom”.
- Ta osoba predstavlja ideale, kvalitete ili karakteristike koje su nam važne. Možda su to izvrsna karijera, savršena obiteljska pozadina ili zajedničke vrijednosti, ili možda utjelovljuju budućnost kojoj se i sami nadate... čak i ako je njihovo trenutačno ponašanje mlako, odbacujuće ili na granici pristojnog. U tim slučajevima manje reagirate na to tko su oni zapravo, a više na verziju njih koju zamišljate. To, pak, može zamagliti vašu sposobnost objektivne procjene njihovih kvaliteta i prirode vašeg sadašnjeg odnosa - pojašnjava Sitka.
"Povremeno nagrađivanje"
Kad osoba pokaže taman dovoljno naklonosti da vas zadrži na „vatrici” (čini se da je zainteresirana za vas, ali se onda ohladi ili utihne), prakticira ono što psiholozi nazivaju „intermittent reinforcement”, to jest povremeno nagrađivanje: obrazac ponašanja u kojem se nagrade daju nedosljedno i sporadično. U ovoj situaciji ta „nagrada” je njihova pažnja.
- Budući da su toliko nepredvidljivi, čak i povremene geste ljubaznosti mogu se činiti kao nešto posebno. Nakon dana ignoriranih poruka, jedno slatko „Dobro jutro” u poruci odjednom vas natjera da preispitate sve. No, na kraju opet jurite i težite prema pažnji te osobe, ne znajući kada ćete je opet dobiti – kaže dr. Sitka.
No, umjesto da se usredotočujete na to koliko snažno netko budi osjećaje u vama, jedan od načina da se uvjerite da privlačite one koji zaslužuju vaše vrijeme i pažnju jest samorefleksija. U tome vam, prema stručnjacima, mogu pomoći pitanja poput „Što se događa u mom tijelu kad ne odgovori?”, „Jesam li malo tužan? Zbunjen? Ili paničan i nesiguran?”, „Što bi se dogodilo s tom vezom kad biste prestali inicirati kontakt ili izmišljati opravdanja za takvo ponašanje?”, „Bi li ta osoba samo nestala ili bi se angažirala?”.
I svakako imajte na umu da, iako dosljednost i uzajamnost možda ne zvuče tako seksi kao uzbuđenje stalne potjere za nekim, stručnjaci naglašavaju da su to daleko bolji pokazatelji zdrave, stabilne i trajne veze.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....