- Plakali smo kad su nam stavili crvenu naljepnicu na kuću jer smo znali da moramo van, a to nam je bio jedini dom. I to je život. Pitam se što je iduće, što slijedi dalje? Ako prije ne umrem od raka. Možda je ovo neki novi okidač - govori nam Nada Čokor koja se zadnje četiri godine bori sa zloćudnom bolešću, a suprug joj je ratni vojni invalid. Njihova kuća u Salopekovoj ulici na Kozjaku je nakon potresa neupotrebljiva i iz nje su uspjeli spasiti tek nešto odjeće.
Poput nekoliko stotina Zagrepčana koji su u potresu ostali bez krova na glavom i njih su dvoje s djecom privremeno smješteni u Studentskom domu Cvjetno naselje. Ne žale se, dodaje, na uvjete jer su sobe jako lijepo uređene i hrane ima više nego dovoljno, no proganja ih neizvjesnost jer ne znaju gdje će u budućnosti živjeti, hoće li netko obnoviti njihovu kuću ili im možda dati gradski stan na korištenje… Na ta im pitanja ni mjesec dana nakon potresa nitko ne zna dati odgovor.
Gospođa Čokor nam priznaje da već mjesec dana noću ne uspijeva oka sklopiti te da ni sama ne zna kako tako iscrpljena uopće funkcionira preko dana i radi svoj posao u jednoj tvornici. Sve više strahuje za svoje i muževo zdravlje. I druge stanari Cvjetnog naselja s kojima smo pričali more slični problemi, a i psihologinja koja s njima redovito razgovara ističe kako većina njih, kako vrijeme odmiče, sve teže podnosi ovu nezavidnu situaciju u kojoj su se našli.
Ostale reportaže iz ciklusa:'Život u doba pandemije' pogledajte OVDJE.