Ova kolumna pisana je iz muškog ugla...
Tvrdnja iz naslova je nešto općepoznato. Ako pitate ljude oko sebe misle li je li promjena važan dio života, dobit ćete uglavnom potvrdni odgovor. No, ako te iste ljude pitate kako zaista žive promjenu, odgovori će postati malo nesigurniji, klimaviji. Sugovornik će se, vjerojatno, prvo dobro zamisliti, pogledati u daljinu pa onda spustiti pogled malo niže, namrštiti čelo i ... zastati još malo prije nego odgovor krene.
Zaista, ako ćemo se složiti s time da je promjena stalna i nužna, kako to da ne možemo iz prve objasniti kako je živimo i osjećamo? Odgovor možda leži u tome što promjenu tražimo u nekim vidljivim manifestacijama, u usporedbi fizičke snage "onda" i "sada", u količini sna kojeg trebamo, u sve manje strpljenja prema određenim ljudima koji misle da su nam jako važni ili u količini mentalnog umora zbog kojeg se ujutro budimo užasno teško i bezvoljno. Tražimo vidjeti promjenu u spuštenim ramenima naše partnerice, u korištenju bojila za kosu i borama oko očiju i usana. Promjenu primjećujemo u onome što je vidljivo.
Što je vidljivo, to je i poznato
U teoriji (i praksi) rada s klijentima, u terapijskom ili savjetodavnom procesu, znamo da ono što određuje odnose, naše granice i trenutnu situaciju nije vidljivo očima. Ono što je vidljivo je i poznato. Ono što nam je poznato i čega smo svjesni nema snagu iznenaditi nas i određivati nam nove pravce.
Određuju nas stvari koje nismo još osvijestili. Određuju nas sjene, one koje ne možemo vidjeti vlastitim očima. No, možemo ih osvijestiti i osjetiti. Tako je i po pitanju promjene. Ona prava promjena nije vidljiva očima. Ona se dešava u našem iskustvu, u osjećaju. U tome kako doživljavamo sebe, svoju vezu ili brak i svijet oko sebe.
Stalna promjena, odnosno, nadogradnja iskustva, o kojoj možda i ne razmišljamo vjerni je naš pratitelj u životu. Pokušajte, zajedno s partnericom, doći u kontakt s vašim iskustvom od prije, recimo, tri godine. Što vas je ljutilo u vašem suživotu, što vas je veselilo, što vas je plašilo?
Cijelo vrijeme smo se mijenjali
I, na kraju krajeva, što se sve u vašem zajedničkom životu desilo od tada? A sigurno se desilo nešto. Ako ništa drugo proživjeli ste zajedno više od 1000 dana. To je 1000 dana nadogradnje iskustva. Svakim ste korakom, svakim dahom mijenjali postojeću situaciju, mijenjali perspektivu gledanja vas, vaše veze ili braka i svijeta oko vas. Jednostavnije rečeno - neprestano ste se mijenjali.
S tom promjenom, sa stalnim nadolaskom novog iskustva trebali bismo biti i mudriji. U Zen budizmu (koji je došao iz Kine pod imenom Chan), jednom od korijena Geštalt psihoterapije, mudrost se razumije kao stanje u kojem ne radimo nasilje nad drugima, a ni nad nama samima.
Prihvatite gdje ste sad
Mudrost je iskustvo sadašnjeg trenutka u kojem možemo obuhvatiti sve ono što jesmo, prihvatiti to što jesmo i u skladu s time što jesmo djelovati. Zato, dopustite si tu slobodu, sjednite sa ženom ili partnericom i pogledajte zajedno kako se gradilo vaše iskustvo, kako ste se zajedno mijenjali, utjecali jedno na drugo. Pokušajte prihvatiti mjesto gdje trenutno stojite. Ono nije fiksno, nepromjenjivo. Sve trzavice, svađe i nerazumijevanja su možda međusobna neizgovorena očekivanja koja čekaju biti izgovorena.
Željeli mi to ili ne, svaki trenutak se dešava promjena, svaki trenutak donosi novo isustvo.
Možemo odlučiti hoće li ta neizgovorena očekivanja pasti na tlo ruganja i optužbi ili ćemo ih prihvatiti kao istinsku realnost žene ili partnerice s kojoj živimo? Željeli mi to ili ne, svaki trenutak se dešava promjena, svaki trenutak pristiže novo iskustvo. Srećom, ono što nam je dano jest slobodna volja. U životu u dvoje možemo svjesno prihvatiti neminovnost novih iskustva i promjena koje nose. Možemo izabrati pustiti se promjenama i mudrosti koja dolazi s njima.
Možemo izabrati primiti svoju ženu ili partnericu za ruku, krenuti ususret sadašnjem trenutku i provjeriti koje nam iskustvo donosi.