Imam 32 godine i, kako mi običavaju govoriti majka i bake, “ne drži me vrijeme ni mjesto”.
Studirala sam dva faksa (oba i završila) jer nisam mogla odlučiti koji mi se studij više sviđa. Dosad sam promijenila četiri posla (marketing, obrazovanje, državna služba, turistički vodič), ali se ni u jednom nisam pronašla. Sve mi brzo dosadi. Čim zaključim da nešto mogu, a izazov novine nestane, ja se zaželim promjene.
Predvidljivost mi je strana i kad je privatni život u pitanju. Dosad sam živjela u tri grada, promijenila sedam stanova, a sličan trend dominira i u ljubavi.
Jedina stalna, trajna uporišna točka u mom životu su prijateljstva, od kojih neka datiraju još iz vrtića.
Običavam se pravdati isprikama kao što su: “Volim izazove, promjene su nužne, skupljam dragocjena iskustva... Ja sam vječiti student, istraživač, koji otkriva novo...”
Ali, ponekad, kao večeras, upitam se ne lažem li samoj sebi. U ovakvim trenucima koji su, istina, kratkog daha, sklona sam zaključiti kako sa mnom nešto nije u redu.
Trenutno sam pod dojmom razgovora s prijateljicom koja se sinoć zaručila, a mene je izabrala da joj budem vjenčana kuma.
U društvu četiri prijateljice, od kojih su tri udane i majke, a, evo, i četvrta je na putu da to postane, osjećala sam se kao čudakinja.
Pitam se zbog čega ja ne mogu naći makar jednu stvar, jedno životno područje u kojem bih mogla osjećati mir, stabilnost, zadovoljstvo, sreću...
U posljednje dvije godine dva zanimljiva, kvalitetna i zgodna muškarca bila su ozbiljno zaljubljena u mene. I ja u njih - dok me nije uhvatila panika, zbog čega sam ih odgurnula od sebe. Obaveza i odgovornost pojmovi su koji me preplavljuju strahom i zebnjom.
Zašto?
Noelle
----------------------------------------------------------------
Pišete kako ste od djetinjstva uspješni u svemu čega se prihvatite - od kućnih i društvenih obveza i zaduženja, preko slobodnih aktivnosti i sportova, do škole i posla. Navodite i da ste odgajani tako da sami donosite odluke, uslijed čega ste odmalena ispoljavali zavidnu samostalnost, ali i da vam često nije bilo lako opredijeliti se za nešto, jer je to značilo izabrati između više podjednako primamljivih opcija. Naravno, iz jednog pisma nije moguće utvrditi koji su to čimbenici, osobe ili događaji eventualno mogli pridonijeti vašem strahu od obvezivanja i preuzimanja odgovornosti, odnosno koje ste obrasce ponašanja usvojili i zašto. To možete istražiti u terapijskom radu, naravno pod uvjetom da se prethodno obvežete na redovito pohađanje terapije.
Vaše je pismo zanimljivo promatrati u kontekstu tzv. paralize odluke. Ovaj psihološki koncept objašnjava kako previše izbora može rezultirati osjećajem nemoći, nesigurnosti, a posljedično i odustajanja. Uslijed nemogućnosti izbora ne iskoristimo nijednu mogućnost koje realno imamo na raspolaganju. Čini se da ste i vi, na nesvjesnoj razini, ovu strategiju djelovanja prihvatili kao svojevrsni modus operandi, što se smatra vidom sabotiranja.
Iz pisma se stječe dojam i da situacije postavljate u naglašenom kontrastu. Stvari nisu crno-bijele, situacije jednodimenzionalne, a ni zbivanja jednoznačna. Kao da ste uvjerenja da, ako su vaše prijateljice ok, to nužno znači da nešto nije u redu s vama. Takva isključivost smatra se logičkom pogreškom u razmišljanju. Ako su četiri mlade žene spremne prihvatiti brak i majčinstvo, to nipošto ne znači da isto morate učiniti i vi. Možda to nije vaš put ili možda nije u ovom trenutku optimalna opcija za vas. Premda je potrebno odvažnosti, hrabrosti i energije plivati protiv struje (što je razlog zbog kojeg mnogi odustanu od sebe), važno je pritom imati jasan stav o tome jesmo li svi isti i trebamo li biti. Birate li i vi poziciju u kojoj, uspoređujući se s drugima, sami sebe unaprijed osuđujete na propast, jer niste kao oni?
U vašim se rečenicama osjeća natruha odsustva žara, strasti, nedostatak motivacije čija bi vas energija gurnula prema cilju. Kao da ne pronalazite ono što bi vas moglo radovati i veseliti na duže staze. S lakoćom ostvarujete ciljeve, zanimljivo vam je sve što je novo, što vas potiče na učenje: a kad to savladate i kad postane predvidljivo, dosadi vam.
Umjesto pitanja: “Što sa mnom nije u redu?”, razmišljajte o tome kako ćete upoznati pravu sebe, tražeći odgovore na pitanja: “Tko sam ja? Što mi grije dušu? Što me pokreće? Što me uzbuđuje?”
Važno je napomenuti i to da su mnogi posebni, uspješni ljudi djelovali vođeni nesvjesnom strategijom kakva je i vaša. Kroz procese životnih promjena, naizglednih odustajanja i preokreta tragali su, a naposljetku i pronalazili svoj autentični životni put, svrhu i cilj, pri čemu su ih nerijetko nalazili na neočekivanim mjestima ili pod neuobičajenim okolnostima.
I zato, ponekad je dokaz životne mudrosti znati prihvaćati promjene bez opiranja, dok ste istodobno usklađeni s unutarnjim osjećajem smisla. Možda je vaša situacija rezultanta činjenice što opetovano pokušavate izabrati između istog, baš kao i Buridanov magarac, koji je umro od gladi jer se nije mogao odlučiti između dvaju jednakih snopova sijena. Imajte na umu da pod istim, jednakovrijednim okolnostima nije moguće donijeti odluku; ona podrazumijeva mogućnost izbora između različitog. Sretno!
Tončica Šiškov
Tončica Šiškov, prof., registrirana je psihoterapeutkinja.
Vodi privatnu psihoterapijsku praksu u Zagrebu.
Svoja pisma šaljite joj na e-mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Radi zaštite povjerljivosti podataka, pisma potpisujte šifrom.
Rubrika “Pismo psihoterapeutkinji” isključivo je informativnog karaktera, ne sadrži medicinske savjete i nije zamjena za stručni medicinski savjet i dijagnostiku. U slučaju bilo kakvih tegoba, dilema i pitanja vezanih uz psihološko i mentalno zdravlje, izričito preporučujemo da se obratite liječniku, odnosno kvalificiranom stručnjaku. Redakcija zadržava pravo kraćenja i prilagodbe objavljenih pisama, iz tehničkih ili drugih razloga.