Za molekularnog biologa dr. Igora Štagljara 2022. je godina velikih priznanja: prije nekoliko mjeseci postao je član Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO), a ovih dana i član Royal Society Canada (RSC), kanadske akademije znanosti i umjetnosti.
“To mi je velika čast jer je to najveće priznanje koje pojedinac u znanosti i umjetnosti u Kanadi može postići. Jedini sam živući Hrvat koji je član Royal Society Canada, prije mene je bio prof. Mladen Vranić, no on je umro prije tri godine. Što se tiče EMBO-a, njegovi su članovi prepoznati prema izvrsnosti u istraživanjima u znanosti o životu. Nije lako postati član EMBO-a kao profesor koji ne živi i radi u Europi jer su dosta selektivni. Žele samo one koji svojim istraživanjima doprinose boljitku čovječanstva u cijelom svijetu”, kaže mi Igor Štagljar.
Rođen je u Zagrebu gdje je diplomirao 1990. godine molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Doktorirao je 1995. na Švicarskom tehnološkom federalnom institutu (ETH) u Zürichu, a nakon dvije specijalizacije u tom gradu boravio je na postdoktoratu na Sveučilištu Washington u Seattleu. Zatim je od 2002. radio na Sveučilištu u Zürichu, koje je napustio 2005. godine kad je prihvatio ponudu Sveučilišta u Torontu.
“Iz Hrvatske sam otišao s 22 godine tako da sam najvažnije formativne godine života proveo u Zürichu. I stvarno sam na tome zahvalan Švicarskoj gdje sam stekao mnoge spoznaje o životu koje su nedostajale u bivšoj državi. I Kanada i Švicarska su progresivne, multinacionalne, multietničke i tolerantne. No, za mladog čovjeka koji gradi karijeru Kanada je bolji izbor od Švicarske. U Kanadi nije bitno kojim akcentom govoriš, odakle si i koliko si star. U Švicarskoj je ipak puno važnije odakle si. Kad sam s 35 postao jedan od najmlađih profesora na Sveučilištu u Zürichu, jedan susjed Švicarac pitao me kako je to moguće da jedna osoba iz bivše Jugoslavije bude tamo profesor. Takvo nešto nikad se neće dogoditi u Kanadi. S druge strane, kao etablirani profesor u akademskoj zajednici puno je lakše živjeti i raditi u Švicarskoj nego u Kanadi. U Švicarskoj je puno lakše živjeti na staroj slavi: u Kanadi se stalno moraš dokazivati, bilo da si mlad ili star”, istaknuo je Igor Štagljar, redoviti profesor u i direktor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Torontu.
Kao i većini znanstvenika, život mu se u pandemiji uvelike promijenio. “Prije pandemije putovao sam na konferencije u prosjeku dva puta mjesečno, a šest puta na godinu bio sam u Aziji, Australiji, Europi i Južnoj Americi. Konferencije su jako važne: održite predavanje, ali nakon toga ste na pauzi za kavu ili na ručku s nekim od studenata ili kolega profesora. Onda je sve stalo. Sretna je okolnost da sam se dva tjedna prije pandemije preselio u novi stan pa sam imao puno posla oko toga. Sva predavanja bila su online do 1. ožujka ove godine. Puno toga se može napraviti online, ali to ne može nadomjestiti komunikaciju uživo, pogotovo nama koji se bavimo eksperimentalnom znanošću.
Kako moj laboratorij radi na covidu, dobili smo dozvolu da stalno radimo. Na Sveučilištu u Torontu prva tri mjeseca radilo je samo sedam laboratorija, među kojima i moj”, kazao je Štagljar čiji se laboratorij na početku pandemije odlučio velikim dijelom usmjeriti na istraživanje covida.
“Na početku pandemije moji suradnici i ja imali smo brojne sastanke na kojima smo raspravljali kako bismo mogli prenamijeniti neke od tehnologija koje smo koristili proteklih godina za proučavanje signalnih putova u tumorskim stanicama, a sve u svrhu proučavanja biologije novog virusa. Zahvaljujući mome iskusnom postdoktorandu dr. Zhong Yaou iz Wuhana već u svibnju 2020. godine spoznali smo da dvije od šest ideja koliko smo smislili funkcioniraju. Sedam mjeseci nakon početka pandemije razvili smo metodu SATiN, a zatim i metodu Neu-SATiN za detekciju neutralizacijskih antitijela. Mislim da je to dokaz intelektualne snage suradnika u mome laboratoriju jer smo u samo dvije i pol godine objavili dva rada u Nature Communications koji imaju veliku važnost u budućem tijeku pandemije”, rekao je Štagljar. Zatim je pojasnio otkrića svoga laboratorija.
“To su serološke metode koje omogućuju da iz uzorka krvi osobe vidimo koliko ima antitijela protiv SARS-CoV-2. Pritom je bitna količina neutralizirajućih antitijela protiv novih podvarijanti. To je Neu-SATin metoda: tako možemo detektirati koliko npr. vi imate neutralizacijskih antitijela protiv BA.5 podvarijante. Iako pandemija polako prelazi u endemiju, idućih godina bit će jako važno znati jesmo li docjepljivanjem ili prebolijevanjem zaštićeni protiv novih varijanti koje će se sigurno pojavljivati”, pojašnjava Štagljar.
Novi serološki test Neu-SATiN koristit će se i u Hrvatskoj.
“Dogovorio sam suradnju s prof. Brankom Kolarićem, ravnateljem Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar. Kolega Kolarić i njegovi suradnici uskoro će nam poslati uzorke krvi nekoliko stotina umirovljenika, korisnika zagrebačkih domova za starije, kako bi u mojem laboratoriju u Torontu detektirali točnu količinu neutralizacijskih antitijela kod tih osoba u različitim razdobljima nakon cijepljenja trećom ili četvrtom dozom. Te laboratorijske analize moj laboratorij će u cijelosti obaviti bez naknade. Bit će to poklon mog laboratorija i Sveučilišta u Torontu hrvatskim umirovljenicima”, naglasio je Štagljar.
Razgovor smo nastavili usporedbom našeg i kanadskog pristupa pandemiji koji su neki u Hrvatskoj ismijavali.
“Kanadska je Vlada odlučila upravljati rizikom pandemije kako bi zaštitila što više života svojih građana. Zbog toga Kanada ima puno manju standardiziranu smrtnost od covida-19 nego Hrvatska. Također, u Kanadi je i više od 90 posto odrasle populacije cijepljeno booster-dozom, što će biti vrlo važno ove jeseni i zimi. Mislim da je kanadski pristup pandemiji bio utemeljen na primjeni napretka u znanosti, s naglaskom na oprez kroz stroge mjere u prvoj fazi. Zatim, kada se više doznalo o virusu i učinkovitosti pojedinih mjera, naglasak je bio na ‘precision public health’, vrlo precizno prilagođenim i kombiniranim mjerama kako bi se izbjegla potreba za lockdownom, ali pritom i spriječilo da se epidemija razbukta. Sve to s ciljem da se u trećoj fazi primijeni cjepivo koje je pripremljeno iznimno brzo.
Dokaz zadovoljstva stanovništva Kanade ovakvim upravljanjem pandemijom su i prošlogodišnji izbori u rujnu, koji su potvrdili podršku većine Kanađana Trudeauovoj liberalnoj koalicijskoj vladi. Nasuprot njemu, konzervativci, koji su zagovarali Kanadu bez gotovo ikakvih epidemioloških mjera, bili su potučeni. I u Hrvatskoj je Vlada vrlo dobro prošla na izborima sredinom 2020. godine nakon što je sjajno upravljala prvim valom pandemije. Tada smo u upravljanju pandemijom bili jedna od najuspješnijih država u svijetu, te uspjeli spasiti i dio turističke sezone u 2020. godine dok su druge mediteranske države bile na koljenima zbog posljedica prvog pandemijskog vala. Kako je i zašto Hrvatska u drugom valu uspjela od jedne od najuspješnijih postati jedna od najpogođenijih država covidom-19, uz doista golemu smrtnost rijetko zabilježenu u svjetskim razmjerima, ključno je pitanje vezano uz razvoj pandemije u Hrvatskoj. Tim više što se tada znalo da će se cjepivo, koje može spasiti živote tisuća, početi primjenjivati već početkom 2021. godine”, rekao je Štagljar.
Tijekom pandemije bio je angažiran u Hrvatskoj te je često u medijima isticao važnost epidemioloških mjera i cijepljenja protiv covida. Zbog toga se, poput niza naših uglednih znanstvenika, suočio s ružnim napadima pa i prijetnjama.
“Globalno su se u pandemiji iskristalizirale tri skupine ljudi. Prva su ‘plandemičari’ koji potpuno ignoriraju postojanje ovog virusa i pandemiju nazivaju plandemijom. Druga su skupina oni koji ne negiraju postojanje virusa, ali smatraju da nikakve mjere nisu bile potrebne. Treća skupina su oni koji su rješavanje pandemije temeljili na znanosti i tretirali je kao znanstveni problem. Nisu u njoj tražili priliku za bilo kakav sukob ideologija i kultura: ti ljudi su vrednovali svaki ljudski život, ali su uzimali u obzir i posljedice epidemioloških mjera za društvo. Zato su od početka provodili istraživanja kako bi našli optimalne odgovore na opasnost u svakoj novoj fazi pandemije. To je bilo aktivno upravljanje pandemijom u skladu sa znanstvenim spoznajama. Moja Kanada je u tom pogledu bila dobra: imala je malu smrtnost, a zaštitila je ekonomiju. Činjenica je da u Hrvatskoj puno ljudi pripada prvoj i drugoj skupini. Moji kolege koji su objavljivali svjetski bitna istraživanja na temu covida u vodećim časopisima, eminentni znanstvenici hrvatskog porijekla koji rade na vrhunskim institucijama, Nenad Ban, Ivan Đikić, Igor Rudan, Luka Čičin-Šain, bili su, kao i ja, izloženi i još su uvijek meta napada malog broja lokalnih znanstvenika u Hrvatskoj koji nemaju potrebna znanja o pandemijama, ali su imali potrebu davati neutemeljene savjete. Tu su i napadi nekih poduzetnika čiji su poslovni interesi vjerojatno mogli biti ugroženi znanstveno utemeljenim odgovorima na pandemiju pa su pokušali sve ne bi li utišali nas znanstvenike i znanstvenu istinu. No, naši su rezultati globalno prihvaćeni u cijeloj znanstvenoj zajednici, a takvih lokalnih pojava je bilo gotova svuda u pandemiji. Kritike i napadi dolaze od frustriranih pojedinaca, a svi su vrhunski znanstvenici i u Hrvatskoj i u svijetu sve te manipulacije od početka pandemije odlučili ignorirati”, istaknuo je Štagljar.
Iako smatra da je najgori dio pandemije iza nas, ističe da ona još nije okončala.
“Svima nam je dosta pandemije, mentalno smo zasićeni, no realnost ne pita za naše želje. Istraživanja pokazuju da nove podvarijante omikrona BA.5 i BA.2.75 u potpunosti izbjegavaju imunitet stečen cijepljenjem ili preboljenjem nakon četiri mjeseca. Iako te podvarijante i dalje mogu dovesti do težih bolesti i smrti, to je sve rjeđe slučaj u visoko procijepljenim populacijama. Rezultati pokazuju da cijepljenje protiv covida pruža značajnu zaštitu protiv težih oblika bolesti i smrti. U nisko procijepljenoj Hrvatskoj svaki dan umre desetak ljudi od covida, što je za državu od 3,8 milijuna stanovnika jako puno s obzirom na to da je ljeto i da su ljudi uglavnom vani. Većina znanstvenika nije računala da će koronavirus SARS-CoV-2 tako brzo mutirati i da će nove varijante probijati imunitet već četiri mjeseca nakon cijepljenja ili preboljenja. Ipak, i postojeća su se cjepiva pokazala ključnima za obuzdavanje pandemije jer su spriječila mnoge hospitalizacije i smrti. Morat ćemo s naučiti živjeti s ovim virusom i naše ponašanje prilagoditi saznanjima o njemu: ako vidimo da dolazi do velikog broja hospitalizacija i smrti, morat ćemo uvesti neke mjere kao nošenje maski, ali ne vjerujem da će zbog ovoga virusa bilo koja država zapadne civilizacije opet završiti u lockdownu”, smatra Štagljar.
Osim u Kanadi, snažno je angažiran u splitskom MedILS-u gdje je kodirektor.
“U MedILS-u se događa puno toga dobrog, ali smo odlučili raditi u miru i bez velike pompe. U posljednje dvije godine potpisali smo ugovore o suradnji sa Sveučilištem u Splitu, objavili smo nekoliko odličnih radova, prošle godine smo organizirali dvije velike međunarodne konferencije. Kao nasljednik Miroslava Radmana, na MedILS-u provodim i do četiri mjeseca godišnje. Vodim laboratorij koji trenutno broji tri znanstvenice, bavimo se projektima koji su slični onima u Torontu, ali su ipak posebni jer smo ih uskladili sa znanstvenim fokusima MedILS-a, a to je proučavanje molekularnih osnova starenja. MedILS ima veliku prepoznatljivost u svijetu, posebno u istraživanju molekularnih osnova starenja. Radimo na idejama i projektima koji mogu dovesti do revolucije u sektoru ljudskog zdravlja. Za nekoliko dana organiziramo u Zagrebu i Splitu dva simpozija na kojima će o važnosti žena u znanosti govoriti vrhunske kanadske i hrvatske znanstvenice prof. Brenda Andrews, prof. Morag Park, prof. Lynne-Marie Postovit, prof. Iva Tolić, prof. Ivana Novak Nakir i prof. Vernesa Smolčić”, naglasio je Igor Štagljar.
U Torontu je nedavno Igor Štagljar osnovao biotehnološku kompaniju Pertuba Therapeutics.
“To je druga kompanija koju sam osnovao, u Zürichu sam prije 20 godina osnovao Dualsystems Biotech koja se zasniva na tehnologiji MYTH koju sam osmislio početkom 2000-ih.
U novoj kompaniji razvijamo nove prototipove lijekova protiv nekoliko karcinoma: gušterače, debelog crijeva, dojke i pluća pomoću algoritama umjetne inteligencije koje onda testiramo tehnologijama razvijenih u mome laboratoriju. Prednost je našeg pristupa da je brz i efikasan pa bi se razvoj lijeka mogao skratiti s 12 na samo tri godine. Imamo jako interesantne podatke te momentalno tražimo investitore za drugu investicijsku rundu što bi nam omogućilo da prototipove lijekova testiramo na eksperimentalnim životinjama. U iduće tri-četiri godine moći ćemo reći jesmo li uspjeli ili nismo. Ako jesmo, onda ćemo surađivati s nekom velikom farmaceutskom kompanijom koja će nam pomoći da te lijekove dovedemo iz laboratorija do pacijenata”, naglasio je Štagljar.